Najmodernija zgrada ondašnjeg Zagreba

U veljači 1841. sjedište Čitaonice i Matice ilirske seli se u Demetrovićevu kuću u Dugoj ulici (danas Ulica Pavla Radića 32). Tu je kuću, kao najmoderniju zgradu u ondašnjemu Zagrebu, izgradio Bartol Felbinger 1814/15. za Đuru Demetrovića, bogata veletrgovca i veleposjednika grčkoga podrijetla, jednog od najvažnijih financijskih pomagača i osnivača Čitaonice i Glazbenoga društva (danas Hrvatski glazbeni zavod). Snalažljiv trgovac suknom i duhanom, Demetrović je neko vrijeme u kući držao trgovinu sa skladištem odijela i uniformi, a silno se obogatio u vrijeme napoleonskih ratova, kada je nabavljao vojne uniforme za austrijsku vojsku. Prema zapisima gradskoga kroničara Dragutina Hirca, bio je pun „novaca kô pljeve, vodio je kraljevski udešeno kućanstvo i imao je legiju službenika“, a njegovi su sobari nosili „dvorsku opremu, koja bijaše ukrašena njegovim plemićkim grbom“. Stoga nije čudo da je kuća privukla poduzetna i udobnu stanovanju sklona Ljudevita Gaja, koji se u nju preselio potkraj 1840. nakon povratka iz Rusije.

Demetrovićeva palača na razglednici s fotografijom Miroslava Scholza / Privatna arhiva Maria Jareba

Za 600 forinti godišnje unajmio je sedam soba na drugome katu te dvije sobe u prizemlju, koje je uredio za tiskaru. Ubrzo se nakon Gaja u Demetrovićevu kuću preselila i Ilirska čitaonica, kojoj je Gaj dao isprva dvije, a potom i tri sobe u podnajam za 160 forinti godišnje. Kao glavne razloge promjeni adrese Čitaonice grof Drašković navodio je želju većine članova da se sjedište preseli bliže „središtu varoši“ i Gajevoj tiskari, kako bi se i na taj način javno iskazalo ilirsko jedinstvo. U Demetrovićevoj kući održana je u noći 10/11. veljače 1842. skupština članova Ilirske čitaonice („Osmi obćeniti sabor“) na kojoj su, prema skupštinskom zapisniku, „ugledna gospoda domovine naše od svakoga stališa, kao članovi ovoga družtva“ donijeli odluku o osnivanju posebne novčane glavnice Čitaonice pod imenom Matice ilirske „za izdavanje starih klasikah ilirskih, osobito dubrovačkih, organičkim pravopisom i inih koristnih knjigah od najnovijih spisateljah, koji za izdanje koje knjige troškovah neimadu“. Odlučne poticaje osnutku Matice dao je otac ideje slavenske uzajamnosti, slovački protestantski pastor Ján Kollár za višednevna boravka u Zagrebu tijekom rujna 1841. Tom je prilikom savjetovao ilirce da dio novca sakupljena za pokretanje narodnoga kazališta ulože u osnivanje Matice. Kollár je bio fasciniran Čitaonicom, njezinim radom i prostorijama. U putopisnom dnevniku Cestopis ostavio je zapis o izgledu i ambijentu Čitaonice u Demetrovićevoj kući: „Nad tiskarom je čitaonica, zavod prekrasan. Uz stijene je postavljena knjižnica s knjigama iz svih slavenskih narječja, osobito slovnica, rječnika i povjesnica; u sredini se nalazi dugačak, zelenim suknom pokriti stol na kojemu je rasprostrto dvadeset i pet različitih novina, sve u krasnom redu. Tolika množina slavenskih novina na jednome mjestu, jedva će se naći drugdje na svijetu.“

Samo nekoliko mjeseci nakon osnutka Matice doznajemo da je Gaj „odrekao stan društvu“ i da Čitaonica s Maticom traži novi stan. Zbog Gajeve propale ruske avanture i rusofilske politike nastala je duboka pukotina u odnosu između Gaja i ljudi okupljenih oko Čitaonice i njezina predsjednika Janka Draškovića. Seoba nastupa tek u ljeto 1844. nakon dugo očekivana izlaska prve Matičine knjige, Gundulićeva Osmana na čijem su protokritičkom izdanju mukotrpno radili braća Mažuranići, Vjekoslav Babukić, Ivan Kukuljević Sakcinski i još nekolicina matičara. Seobi je prethodio Gajev ultimativni zahtjev upućen Čitaonici da se povuče iz jedne sobe s obrazloženjem da želi „svoj stan prostranijim učiniti“. Grof Drašković interpretirao je Gajev zahtjev kao političku poruku da se skloni s javne pozornice u stranu i prepusti je mlađem i ambicioznijem mužu jer su političke razmirice i osobni animoziteti između njega i Gaja navodno u potpunosti paralizirali Narodnu stranku, kao i cjelokupni politički i kulturni rad hrvatskih preporoditelja. Stoga Drašković sredinom rujna 1844. na iznenađenje Matičinih članova i vodstva Čitaonice u afektu donosi odluku o preseljenju Čitaonice i Matice u Poštarsku ulicu broj 58 (danas Učenički dom Marije Jambrišak u Opatičkoj ulici broj 14), u kuću grofice Ane Sermage rođ. Novosel, udovice grofa Sermagea.

Iz teksta Josipa Brlekovića
Matičine podstanarske adrese, Vijenac br. 729 od 10. veljače 2022.