Kulturna priča Dubrovnika u Vječnome Gradu

U organizaciji dubrovačke udruge Et Ješua i uz suradnju Hrvatsko-talijanske udruge Rim izveden je projekt Grazia Cammina – Milosna šetnica od 27. svibnja do 3. lipnja u Društvu Dante Alighieri koje je smješteno u Palači Firenze iz 16. st. u središtu Rima. Kulturni događaj započeo je u renesansnoj, prekrasno oslikanoj Sala del Primaticcio, s uvodnim govorom Svjetlane Lipanović, predsjednice Hrvatsko-talijanske udruge Rim. Prigodnim govorom mnogobrojnoj publici obratila se i Nina Karković, savjetnica za kulturu pri Veleposlanstvu RH u Italiji. Katja Bakija održala je predavanje o Marinu Držiću i njegovu stvaralaštvu i burnome životu koji se odvijao između Dubrovnika i talijanskih gradova, da bi nakon smrti bio pokopan u Veneciji. Zanimljivo predavanje bilo je upotpunjeno projekcijom fotografija koje su prikazivale stare rukopise, skulpture koje predstavljaju Držića i dr.

Katja Bakija i Stijepo Gleđ Markos

Nakon predavanja, pater Stipan Jurič i Katja Bakija otvorili su u Dvorani Walter Mauro zajedničku izložbu triju dubrovačkih slikarica: Ivane Jovanović Trostmann, Mirande Rako Kuzmanić i Nevenke Curić. Slikarice su izložile 27 slika, uglavnom cvjetnih motiva, dalmatinske pejzaže živog kolorita i sakralne teme Ivane Jovanović Trost­mann među kojima prevladavaju portreti Isusa te slike anđela. Prije otvaranja izložbe Stijepo Gleđ Markos zapjevao je nekoliko pjesama koje je publika popratila burnim pljeskom.

U Dvorani Walter Mauro 28. svibnja predstavljena je zbirka pjesama Mreža ljubavi dubrovačkog pjesnika Miha Katičića, a slijedio je koncert duhovnih pjesama Nebo ljubavi Stijepa Gleđa Markosa u hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima pred brojnom publikom.

Zajednički motiv, vidljiv na promidžbenom materijalu, koji karakterizira događanje jest crveni cvijet, ujedno naslov pjesme na talijanskom jeziku Svjetlane Lipanović. Značajni su svi tekstovi prevedeni na talijanski u katalogu Katje Bakija o Držiću, uz predgovor patera Stipana Juriča koji ga završava ovim riječima: „Preko umjetnika i njihovih slika, Bog otkriva svoje lice, koje anđeli stalno gledaju, da bi nas podsjetio na sebe, na svoju dobrotu i svoju kreativnu ljepotu. I to je milost.“