Kreativna energija duše

U nagrađenoj knjizi kritika Vijenac odabranih (2013) objavljen je moj ogled Nemirenje sa svijetom posvećen zbirci pjesama Libela i druge pjesme (2006). Autorica Božica Jelušić stvaralački oduhovljuje svoju lirsku osobnost par excellence, povezujući je s univerzalnim htije­njem koje donosi Vrijeme. Teret globaliziranih ciljeva permanentan je duhovni poriv koji promiče lirsku komunikaciju što teži osebujnom, mislećem poetskom jeziku. Tako „posvećen čin riječi“ potiče novi lirski senzibilitet tvoreći nadahnute, osebujne imaginarne lirske prostore koje smo otkrili i u autoričinoj zbirci Arielirika (2011) u kojoj se ostvaruje iznimna raskoš emocija i poetskih slika koje svoju autentičnost potvrđuju skladom dobrodošlih rima i nijansiranom dinamikom rije­či što promiču kreativnu energiju duše. Ta se poetika energije ostvarila demijurški u zbirci naše poetese. I naslov je kozmički izazovan, obogaćen naglašenim, novim identitetom: Lica žene iz sjene – Pjesnički slikopis. Zanimljiva su dva poglavlja koja je poetesa metaforički oduhovila pa su Haljine krošnje i Biljni savez, zlatne niti mita sjajan put da se osmisli estetski užitak u poetskom kontrapunktu:

Izd. DHK, Zagreb, 2025.

„Previše šupljih priča, previše vašarske buke. / Glad za prvenstvom u svemu, pomamna trka. / No, u glavi su tvrda klupka i slovnata zbrka, / A samo sjaj sućutnog oka dostaje, dodir ruke.“ (Ona svjedoči čudo u svijetu)

Pjesničke sintagme „sjaj sućutnog oka“, „dodir ruke“, „snaga Žene“ upućuju na životodajnu nedokučivost duhovnosti. Žena „dobrotu čuva, svjetlost i savršenstvo“ (Sve njezine bjeline) i njezina je tajanstvenost neupitna.

Poetsko bivanje naše poetese u znakovitim pjesmama oslobođenima banalnosti otkriva snagu i žudnju pretočenu u bol. I kad „suze krenu u ponoć“, „kad je poljubac neuzvraćen“ i kad se pjesnikinja oslobođena i gorda prepušta ljubavi: „U kostrijeti koju drugi za te skroje, / Znaš da duša bješe sretna posve gola, / Ležeći na boku uz ljubljeno svoje.“ (Haljine svih sezona)

Erotski misterij u ovim pjesmama jedinstven je i poetski mističan: „Nekom si drama, nekom nadahnuće.“ Potraga za cvije­tom žudnje donosi „ljubav samo ljubav, ljubav sama.“ (Tihi prasak poezije)

Ustrajnost je prava riječ da se to ostvari. Božica Jelušić oživotvorila je kreativno svoja Lica žene iz sjene. To su poetski portreti žena koje samouvjereno i buntovno kroče u pobunjenički način bivstvovanja.

„Divlja, divlja, posve divlja, / Prije no što svijeća zgasne. / Neću stvarnost dobi kasne: Od mišje je dlake sivlja.“ (Mimikrija)

Autor pogovora Krik slobode i urednik knjige Antun Pavešković pita se „je li ovo poetski manifest feminizma ili naprosto oda Ženi, a ako je iskren, znat će da to je i jedno i drugo“.

Ali za kraj poruka pjesnikinje Božice Jelušić:

„Tu je, da svjedoči to što pitaš često; / I trzneš se pritom, k’o da ranu diraš. / Da najbolje činiš kad po srcu biraš, / Vrijeme, čas i ljude i za ljubav mjesto.“ (Divlji orah u šumi)