KNJIŽNIČARI PREPORUČUJU

Nives Opačić, Putositnice – Sedam putopisa po Europi

U povodu autoričina 80. rođendana i 30. obljetnice izlaženja časopisa Meridijani u kojem kolumnu Diljem doma piše Nives Opačić, izlazi njezina treća knjiga putopisa Putositnice – Sedam putopisa po Europi. Ovim putopisima autorica sebe i čitatelje podsjeća na svoja putovanja i doživljaje vrlo intimnim tonom. Upotrebljava mnoštvo izreka, dosjetki, digresija.

Izd. Meridijani,
Samobor, 2024.

Uspoređuje nekada i sada. Intertekstualnost je sveprisutna, što je odraz njezine struke i pokazatelj silnog znanja koje je stekla tijekom svog vrlo uspješnog radnog vijeka. Nives Opačić pokazuje i zavidno poznavanje ostalih umjetnosti: kiparske, slikarske, glazbene, sakralne… Barata povijesnim činjenicama, kulturnim dobrima. Hvali arhitektonske podvige. Piše o geografskim karakteristikama pojedinih posjećenih podneblja. Lijepo je što autorica s jednakim guštom piše o prodavačici kao i o profesoru s fakulteta, što privlači široki raspon čitatelja. Primamljivim fotografijama urednica knjige Petra Somek i autorica Nives Opačić zaokružuju divnu cjelinu.

Abi Daré, Kradljivica riječi

Priča o Adunni inspirirana je odrastanjem u Nigeriji. U prologu nekoliko činjenica o toj zemlji najavljuje radnju. Nakon višesatnog mukotrpnog rada, Adunni pronalazi snagu te zapisuje riječi koje kriomice „krade“ iz rječnika knjižnice bogataške kuće, što opravdava hrvatski prijevod naslova, a koji inače u originalu glasi The Girl With the Louding Voice. Majka joj je rekla da će joj obrazovanje dati pravo glasa. Snagom svog nepokolebljivog duha, uspijeva. Dobiva školarinu i odlazi u svoju slobodu. Za svoje opise često koristi dovitljive usporedbe. Kompozicijski je roman također školski koncipiran. Stil pisanja najveći je pečat ovome romanu. Jako utječe na prihvaćanje likova okrutnih sudbina. Primiruje čitatelja i „tjera“ ga dalje. Autorica preko Adunni suočava čitatelja s najgorim oblicima ljudskoga djelovanja. Adunni je junakinja, a ne patnica. Prevoditelj je uspio sačuvati posebnost pisanja i neobično simpatičan stil. Zamjetno je sazrijevanje koje se postepeno prati iznimno osmišljenim jezičnim izričajem. Autorica svojim prvim romanom u 56 poglavlja izaziva ljutnju i odašilje snažnu poruku. Svoj glas možemo, trebamo i smijemo upotrijebiti bilo kada, bilo gdje i pred bilo kim, a obrazovanje je put do toga.

Jean Mercier, Kad župniku prekipi

Rječnički „rafali“ u startu sugeriraju da žene koje uređuju crkve nisu istinske vjernice, a da njihov „maleni rat“, kako autor navodi, nema veze ni s cvijećem ni s vazama. Progovara se o crkvenoj zajednici koja bi trebala prihvaćati, razumjeti, pomoći i oprostiti, a ne o zajednici koja stvara duboku nelagodu. Likovima nedostaje osjećaja za druge, (samo)poštovanja te osjećaja svetosti.

Izd. Verbum, Split, 2017. Prevela Ivana Šojat

Župnik „s civilnim vlastima mora biti krotak, no ponekad i pokazivati zube. Sa svećenicima i laicima mons. Vignon mora neprestano igrati igru ‘vuk sit, ovce na broju’ s obzirom na raznolikost političkih, liturgijskih i teoloških senzibiliteta prisutnih unutar njegova stada.“ Niz neugodnih situacija dovodi ga do toga da se zazidao u kolibi na dnu vrta. Njegov neobičan nestanak pokreće lavinu pitanja i pretpostavki. Ubrzo otkriju gdje je, a on zazidan, bolje uspijeva doprije­ti do njih nego što je uspijevao u ispovjedaonici ili za oltarom tijekom propovijedi. Često se najvažnije pouke ove knjige jasno iščitavaju u romanu. Pisac ovim prvijencem odlomcima zanimljivih naslova te jednostavnim i humorističnim stilom daje lekcije ljudima s ove i one strane oltara.