Hrvati u Mađarskoj čuvaju svoj identitet

Početkom svibnja studenti demografije i hrvatskog iseljeništva Fakulteta hrvatskih studija posjetili su u sklopu terenske nastave Pečuh, glavni grad mađarske Baranje i svojevrsnu kulturnu prijestolnicu mađarskih Hrvata. Prvog dana posjeta studente i nastavnice ugostio je generalni konzul Republike Hrvatske u Pečuhu Drago Horvat. Hrvati u Mađarskoj u jednom su od najboljih položaja kada je riječ o statusu hrvatske nacionalne manjine u zemljama u kojima je ona kao takva prepoznata. Oni su i najbolje organizirana manjinska zajednica u Mađarskoj. Konzul Horvat pohvalio se dobrim odnosima s mađarskom većinom koja prepoznaje hrvatsku manjinu kao kulturno bogatstvo svoje zemlje sa svim njezinim regionalnim posebnostima. Istaknuo je kako se ne smije zaboraviti podrška koju je Mađarska pružila Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata. Premda hrvatski narod ima svog glasnogovornika u mađarskom parlamentu, Hrvati bi bili zadovoljniji da je njihov status uređen kao i onaj Mađara u Hrvatskoj. Naime, zastupnici narodnosnih skupina u mađarskom parlamentu, tzv. glasnogovornici, nemaju pravo glasa.

Studenti Fakulteta hrvatskih studija ispred spomenika Nikoli Šubiću Zrinskom i Sulejmanu Veličanstvenom kod Sigeta u Mađarskoj

Obrazovni centar i hrvatski narodopis 

Zahvaljujući velikodušnosti hrvatskog vodstva u Pečuhu, studenti su prve večeri posjetili Hrvatsko kazalište Pečuh i pogledali premijeru predstave Tótovi, režirane prema dramskom komadu mađarskog književnika Istvána Örkényja. Predstavu je na hrvatski jezik preveo Dinko Šokčević, a odigrali su je glumci Hrvatskog kazališta Pečuh, jedinog profesionalnog kazališta na hrvatskom jeziku izvan Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kazalište je 1992. godine utemeljio Antun Vidaković, mađarski plesni koreograf i skupljač hrvatske pučke građe. Vidaković je za svoje zasluge u promicanju hrvatske kulture odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Predstavi su prisustvovali brojni mađarski Hrvati među njima i Janja Živković Mandić, ravnateljica Obrazovnog centra „Miroslav Krleža“, koji su studenti posjetili idućeg dana. Obrazovni centar obuhvaća vrtić, osnovnu školu, gimnaziju i učenički dom, a ravnateljica je u predstavljanju Centra istaknula kako učenici dolaze iz mješovitih sredina, često iz obitelji koja nema poveznice s Hrvatskom. Jedna od njih je sadašnja doravnateljica Centra, Rita Magyar, koja je u Centar došla kao osnovnoškolka iz mađarsko-njemačke obitelji. Danas predaje njemački i hrvatski jezik, a na pitanje osjeća li se nekad kao Hrvatica, s obzirom na izvrsno poznavanje hrvatskog jezika i očitu privrženost hrvatskoj kulturi, sa smijehom sliježe ramenima. Upravo je ona studente povela u obilazak Centra i pokazala zavidno znanje o povijesti škole čiji počeci sežu u 1952. godinu. Nastava se održava i na hrvatskom i na mađarskom jeziku, a važan predmet je hrvatski narodopis koji obuhvaća književnost, jezik, povijest, etnografiju, geografiju, glazbu, graditeljstvo i manjinsku politiku.

Hrvatski tragovi u Pečuhu

Na kraju školovanja razina poznavanja hrvatskog jezika je C1, što je jezična kompetencija potrebna za nastavak učenja hrvatskog jezika na Katedri za hrvatski jezik i književnost pri Institutu za slavistiku na pečuškom sveučilištu. Voditelj katedre, profesor Stjepan Blažetin, ujedno i ravnatelj Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj, studentima je održao predavanje o hrvatskim tragovima u Pečuhu kojim je obuhvatio migracijske pravce doseljavanja Hrvata na područje Mađarske od 16. do 18. stoljeća te aktualnom stanju Hrvata u Mađarskoj. Prema procjenama Središnjeg statističkog zavoda Mađarske, trenutačni broj Hrvata u Mađarskoj je oko 35 tisuća. Što se tiče Pečuha, procjenjuje se kako u tom gradu danas živi između tri i četiri tisuće Hrvata.

U sklopu razgledavanja povijesnog centra grada, Stjepan Blažetin poveo je studente u obilazak zgrade gimnazije u kojoj se od 1849. do 1851. školovao istaknuti hrvatski književnik August Šenoa po kojem se danas zove Hrvatski akademski klub u Pečuhu. Posljednjeg dana terenske nastave studenti su posjetili Muzej „Dorottya Kanizsai“ u Mohaču gdje se nalazi bogata etnografska materijalna i nematerijalna ostavština Hrvata u Mađarskoj. Muzej je osnovan 1923, prije nekoliko godina obnovljen je sredstvima europskih fondova i danas predstavlja jedinstvenu muzejsku ustanovu u tom dijelu Mađarske. Na povratku u Zagreb studenti su posjetili Park mađarsko-turskog prijateljstva u blizini grada Sigeta gdje su u spomen slavnoj bitki iz 1566. godine postavljena brončana poprsja Nikole Šubića Zrinskog i Sulejmana Veličanstvenog. Ondje se nalazi i spomen-kamen postavljen 2016. godine na 450. obljetnicu sigetske bitke, kada je uz mađarskog i turskog predsjednika vijence položila i tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, potvrđujući time stoljećima bremenitu kulturno-povijesnu povezanost mađarskog i hrvatskog naroda.