Zmajevi obnovili vrijedan Kristov kip

Godina je 1832. Biskup Aleksandar Alagović dao je porušiti glavni oltar zagrebačke katedrale koji je do tog dana ondje stajao dvije stotine godina, a za koji su suvremenici pisali da mu „nema ravnog ni u Rimu“. Postavio ga je biskup Franjo Ergeljski Hasanović i to na mjesto starog oltara, izgorjelog u velikom požaru katedrale 1624. Alagović je svoju odluku opravdao činjenicom da je oltar u tom trenutku bio izjeden od crva i raskliman, pa je osim njega srušio i sve njegove slike te kipove podijelivši ih siromašnim okolnim župama. Jedan od kipova jest i drvena polikromirana skulptura Isusa u trenucima suđenja, poznata pod nazivom Ecce homo – Evo čovjeka. Taj 191 cm visok i 95 cm širok maniristički kip djelo je njemačkoga drvorezbara Hansa Ludwiga Ackermanna, a svojim je blagim pogledom stoljećima bodrio vjernike.

Kip se nalazi u Presečnom, u kapelici sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca i Zagrebačke nadbiskupije / Kip Ecce Homo nekad je bio na glavnom oltaru zagrebačke katedrale, odakle je skinut 1832.

Božanskom čvrstinom supatnicima je davao nadu, kao da im govori kako je sve to, pa i još nemjerljivo više prošao on sam... Nakon Alagovićeve odluke iz središnje niše drugog kata Ergeljskog oltara premješten je u mrtvačnicu u Brezničkom Humu, gdje je ostao do 1950-ih, kada biva smješten u kapelicu svetog Florijana u Presečnom, pored Novog Marofa. Naime, tih se godina gradila nova mrtvačnica, a kip je zamijenjen za malo vapna. U selo Presečno na zaprežnim kolima dovezao ga je Antun Meštrić, koji je tim činom kod stanovnika zapalio iskru vjere da će njihov kip ponovno zasjati starim sjajem.

Prolazili su dani, mjeseci i godine – na vremenskoj se lenti pojavila 2025, a s njom i veliki nacionalni jubilej 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva. Restauracija Kristova kipa ujedno je 33. projekt koji je u čast obljetnice Tomislavove krunidbe realizirala Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“. Tim je povodom tijekom 20 mjeseci napravljena sustavna restauracija skulpture, uklonjene su sve manjkavosti te je nakon konzervatorsko-restauratorskih zahvata pozlaćena, čime joj je vraćen izgled najbliži izvornome. Sve konzervatorsko-restauratorske zahvate i koordinaciju projekta provela je Valentina Meštrić, Zmajica od Serafina, kuma zmajskih zastava. Svečano otkrivanje i blagoslov kipa, smještenog u kapelici podno župne crkve, održalo se na spomendan svetog Florijana, zaštitnika lokalne župe, a sve je popraćeno svečanom svetom misom te izvedbama Akademskog muškog zbora FER-a pod dirigentskom palicom Josipa degl’ Ivellija. Valentina Meštrić napomenula je kako su kip jednom prilikom čak pokušali ukrasti, pa je u tu svrhu utovaren u dostavno vozilo, no tada se zbilo pravo čudo: vozilo je u cijelosti izgorjelo, a Kristov je kip ostao netaknut. Kip se nalazi u selu čiji je patron ujedno i zaštitnik vatrogasaca, ali i suzaštitnik Zagrebačke nadbiskupije, spomenuti sveti Florijan. Pokušaj krađe ne čudi jer njegova je umjetnička vrijednost na razini najznačajnijih ostvarenja sjevernohrvatskog baroka. Upravo je Valentina Meštrić, 50 godina nakon poznatog slikara Franje Klopotana, dobila čast obnoviti ga, a u tom je poslu surađivala s Tomislavom Dubravcem, njegovim kolegama sa Šumarskog instituta, kao i s Andrejem Dokićem, istaknutim stručnjakom. Tom je prilikom otkriveno kako je drvo od kojeg je građeno Kristovo tijelo staro oko 464 godine te da je riječ o drvu lipe. Domagoj Šatović s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu utvrdio je pak kako se ispod čak pet slojeva boje nalazi veličanstvena zlatna nijansa. Sama restauratorica napomenula je kako je uklanjanje slojeva bilo mukotrpan posao, prilikom čega je  izvedena vodena pozlata zlatnim listićima od 24-karatnog zlata, a korišteno je 250 zlatnih listića i 6 grama čistog zlatnog praha. Zlato je polirano poludragim kamenom, a zatim prevučeno patinom. Restauratorica je na koncu zahvalila svojoj obitelji, kao i župnicima Vjekoslavu Meštriću te Mihaelu Čavleku, obitelji Hokman, vatrogascima, Gradu Novom Marofu na čelu s gradonačelnikom Sinišom Jenkačem na svesrdnoj podršci, a napose Družbi „Braća Hrvatskoga zmaja“ i Velikom meštru Mislavu Grgiću, koji je projekt uvrstio u program 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva te na više načina bio na raspolaganju da se sve realizira.

Kristov kip u punome sjaju ponovno je sa svojim Presečanima, gledajući na selo kao „najljepši i najtajanstveniji poklonac marofskoga kraja“, kako ga je u Majurskim pjesmama opisala Zdenka Maltar.