Zaigrani čakavski stihovi i pustopašne štorije

Osebujna aura vitalis oduhovljena u naslovnici knjige Čovik apoteoza je života, stvaralačka sintagma koja promiče istinski poetski identitet i neumitnu stvarnost. Inspirativna simbolična sinergija s prirodom donosi sadržajnu puninu u kreativnom zavičajnom čakavskom idiomu. Fascinira uravnoteženost u raznolikim performansima življenja u kojima živimo život pjesme. Autor ove nesvakidašnje zbirke čakavskih stihova i štorija, opčinjen čakavskim vokabularom, zaneseno otkriva moć riječi, njihovu inspirativnu sposobnost fascinacije. U simboličkim i pomno osmišljenim ciklusima (Triba znat, Žitak, Duša, Tutti colori, Trta), zbiva se čudesni performans života u kojem živi osebujan senzibilitet obogaćen zaigranim ritmom i životvornim svjetlom u kojem se blaguje ljubav prema životu u rodnom kraju i obiteljskom nukleusu:

Izd. Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić,
GK Crikvenica, Crikvenica, 2023.

„Prvo no san ovu misal zapisal / kako rič je čučala i mučala v ustih / ma kad se je nabralo četrdeset i pet od njih / z ust je zišal ovaj stih / i prišal van v ruki / il do uha doprl / bez previše muki / sebi vrata oprl.“ (Stih)

 Usprkos tjeskobnoj svakodnevici autor Neven Barac ne skriva svoju opčinjenost životom. Jednostavnost i vedrinu svojih čakavskih poetskih sintagmi ispunjava radošću i životnim veseljem. Njegova privrženost zavičajnim prostorima (Marušići, Grižane, Crikvenica, Novi Vinodol) zrači ljubavlju kojom je obogaćeno njegovo djetinjstvo i dragost života:

„Crikvenice, grade spod Kotora / na obali najlipšega mora / tu va srcu Hrvatskog Primorja / ostala si vela ljubav moja. / Ko lanterna ja ponosan stat ću / kontra buri z vele palade / ovu pismu tebi zakantat ću / Crikvenice, najmiliji grade.“ (Crikvenice)

Svoj dug zavičaju Neven skladatelj, tekstopisac i kantautor prenio je u skladne, komponirane pjesme koje osvajaju zaslužene nagrade.

Zbirka Čovik donosi tri znakovita teksta koja pridonose razumijevanju pjesnikova djelovanja: Riječ urednika (Andrea Car Avdagić), Glazba riječi i govor kamena (Marija Gračaković) i A ispod šešira (Tomislav Kovačević).

„Pogljedaj vajer / zvezdice se po nebu prosiplju i ko dušice tinjaju / čuj konopi škriplju aneli zvoncaju / to barki na vezu tanac tancaju / a more klokoće zmed škrap / slana saka mu j’ kap / ne grusti se / leh sprigni se / zmoči prst / i kušaj / mmmmmm / MORE.“ (Potla dažja)

Valja istaći i autorov rječnik čakavskih stihova (Besedi probrane) i čakavsku prozu (Štorije). Pjesnikova iznimna nadarenost i ovdje dolazi do izražaja: Dvadeset kratkih šaljivih pričica, pošalica i dosjetki koje bi jednoga dana mogle postati knjigom.