Piše Marija Lamot

Krapina, gradić tradicijske arhitekture i kulturnih spomenika iz razdoblja baroka, neogotike, historicizma i secesije, kulturnom i turističkom ponudom usmjerena više na povijesne, nego na suvremene sadržaje i koncepcije, prije nekoliko godina izgradnjom Spomen-obilježja smrtno stradalim i umrlim braniteljima u Domovinskom ratu s područja Krapinsko-zagorske županije, u Parku Janka Draškovića, dobila je novi osmišljen prostor, novu vizuru i novu točku okupljanja.

Spomen-obilježje smrtno stradalim i umrlim braniteljima u Domovinskom ratu s područja Krapinsko-zagorske županije / Snimila Ida Hitrec

To novo urbanističko-arhitektonsko-krajobrazno-likovno uređenje, na temelju natječaja Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade „Gromovi“, Podružnice Krapinsko-zagorske županije, i Društva arhitekata Varaždin, kao najbolje idejno rješenje ponudili su i izradili arhitekti Filip Romić i Krešimir Romić iz Zagreba. Minimalističkim pristupom povezali su arhitekturu, povijesni lokalitet i prirodu – šumoviti prostor u podnožju Staroga grada. Naglasili su pritom ideju Prijelaza uskim prolazom između kamenoga zida sjećanja i uklesanih križeva na metalnom zidu, simbolu grobnice onih kojih se sjećamo. Proces Prijelaza započinje u urbanom prostoru sadašnjosti, svakodnevnom prolaženju (Magistratska ulica), nastavlja se u uskom i tjeskobnom spomeničkom prostoru/trenutku – sučeljavanja života i smrti, a izlaskom iz tog tijesnog i mračnog prostora, uspinje se stepenicama do žrtvenika koji vodi u svjetlosno područje Uskrsnuća. Međutim, Hod/Prijelaz time ne prestaje, nastavlja se u novim, još neizgrađenim, postajama Križnog puta, u povezivanju minulog i budućeg, razumijevanju povijesnog i kozmičkog vremena, stremljenju ka uzvisini na kojoj stoji preostala građevina povijesnog nasljeđa feudalnog Burga. Iskazuje se u prevladavanju/nadopunjavanju suprotnosti idejom cjeline, uspostavom sklada i ravnoteže u prostoru obilježenom graničnim situacijama/putovima uspona i silaska.

Izdignutost iznad sukoba, rasvijetljenost situacije iskazana jednostavnošću materijala i oblika, uvodi nas iz stvarnog u metafizički prostor pijeteta spram mrtvih i mira i pomirenja živih.