Mirna Sindičić Sabljo — Iz prevodilačkog pera

Peti roman kanadske književnice francuskoga jezičnoga izraza Kim Thúy, naslovljen em, prvi je na hrvatski jezik prevedeni tekst te autorice koja je značajan kritički i komercijalni uspjeh postigla 2009. prvim romanom ru. Autorica vijetnamskoga podrijetla, od djetinjstva nastanjena u provinciji Quebec, progovara o sudbini Vijetnamaca tijekom i nakon rata u toj zemlji, egzilu, integraciji te potrazi za identitetom. U fragmentiranoj naraciji romana em progovara o sudbini ratne siročadi i utjecaju rata na sudbine likova.

Obilježje pripovjednoga stila Kim Thúy izrazita je muzikalnost, što je kritika često povezivala s utjecajem materinskoga vijetnamskog jezika. Drugo je važno stilističko, ali i identitetsko obilježje višejezičnost teksta. Višejezičnost je česta u tekstovima autora porijeklom iz multikulturalnih ili postkolonijalnih sredina i osim na jezičnu raznolikost tih sredina ukazuje i na dinamiku moći između različitih jezika. U tekstovima Kim Thúy višejezičnost služi prije svega isticanju višestrukih identiteta. U tekst, izvorno napisan na francuskom, tj. kvebečkom jeziku, integrirani su brojni vijetnamski i engleski izrazi obilježeni kurzivom. Oni doprinose estetskoj dimenziji teksta i utječu na zamućivanje jezičnih i kulturnih granica pa ih je nužno zadržati u prijevodu.

Izd. Leykam Intern., Zagreb, 2024.
S. franc. prev. Mirna Sindičić Sabljo

Osim višejezičnosti, izazov pri prevođenju ovog romana predstavljale su i brojne kulturno specifične realije koje je bilo nužno u prijevodu prenijeti na adekvatan način.

Prevoditelja prije svega poimam kao kulturnog posrednika čija je zadaća doprinijeti uspostavi dijaloga među različitim kulturama. Smatram da etnocentričan prijevod, koji je bliži ciljnoj nego polazišnoj kulturi i „adaptira“ izvornik u skladu s očekivanjima čitatelja, priječi takav dijalog. On možda čitateljima olakšava pristup tekstu i njegovo razumijevanje no s druge strane otežava susret s kulturnom različitošću, o čemu je davno pisao Friedrich Schleiermacher, a recentnije Lawrence Venuti.

Zato sam se tijekom prijevodnog procesa odlučila za prijenos brojnih vijetnamskih i engleskih izraza u izvornom obliku, bez sustavna objašnjavanja njihova značenja u fusnotama ili u glosaru na kraju knjige. Oni su u hrvatskom prijevodu zadržani u izvornoj formi kako bi se sačuvali tragovi supostojanja različitih kultura u tekstu. No dok se može pretpostaviti da znatan dio hrvatskih čitatelja engleski jezik poznaje barem na elementarnoj razini i da razumije značenje riječi ili kratkih rečenica poput Death by a thousand cuts, Take care of them ili homecoming, vijetnamske su riječi, izrazi i kulturemi (em, con gái, mỹ đen, phở ili Chị Vú) zasigurno veći čitateljski izazov. No kako je tekst izvorno napisan za frankofonu čitateljsku publiku, Kim Thúy je tekst oblikovala tako da se značenje vijetnamskih riječi može shvatiti ili naslutiti iz konteksta, što je meni kao prevoditeljici olakšalo zadaću.

Privilegirane strategije u prijevodu bile su posuđenice i kalkovi koji su omogućile prijenos vijetnamskih i engleskih riječi i izraza u izvornom obliku. Tako je u prijevodu sačuvana višejezičnost izvornika, u skladu s konceptom jezične gostoljubivosti Paula Ricoeura. On prijevod poima kao prostor dijaloga među jezicima, a ne neutralizacije onoga što je strano i različito (Sur la traduction, 2004). Prijevod doživljava kao susret s drugosti, a jezičnu gostoljubivost kao zadovoljstvo udomaćivanja stranog u vlastitom jeziku – zadovoljstvo kakvo će, nadam se, osjetiti hrvatski čitatelji romana em.