Marulićeva ostavština kao temelj

Predstavljanje knjige Marka Marulića Latinska humanistička proza, pjesme i pisma održano je 14. svibnja u Knjižari Matice hrvatske. Knjigu su predstavili profesorica s Katedre  za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Lahorka Plejić Poje, profesor s Katedre za latinski jezik i književnost Odsjeka za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Neven Jovanović i klasični filolog i prevodilac, priređivač Bratislav Lučin. Riječ je o četvrtoj knjizi s tekstovima Marka Marulića koja je izašla u biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti. Prva je knjiga Hrvatski stihovi i proza objavljena 2018, Davidijada 2019, a prošle je godine objavljena treća knjiga  Latinska moralnopoučna i teološka proza.

Novu knjigu iz edicije Stoljeća hrvatske književnosti predstavili su Neven Jovanović, Bratislav Lučin i Lahorka Plejić Poje / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Lahorka Plejić Poje ističe kako se na uređivanju Marulićevih djela za tisak radilo desetljećima, a uz Bratislava Lučina u tome su sudjelovali i drugi znanstvenici koji su na razne načine pridonijeli da se slika o Marku Maruliću upotpuni. „Filologija je poput zlatarskoga umijeća poznavanja riječi kojima treba obaviti fin i osjetljiv posao“, riječi su Friedricha Nietzschea (1886) kojima je priređivač Bratislav Lučin opisao zahtjevnost i posebnost djela oca hrvatske književnosti.

Neven Jovanović, koji je iscrpno opisao sadržaj predstavljene knjige, navodi kako je svim objavljenim Marulićevim tekstovima zajedničko to što su humanistički orijentirani, isprepleteni vjerskim i pjesničkim sastavnicama. Prvo je govorio o proznim djelima Marka Marulića. Riječ je bila o tekstu Tumač uz natpise starih, u kojem Marulić nastupa kao arheolog i povjesničar, o Marulićevu prijevodu hrvatske kronike O djelima kraljeva Dalmacije i Hrvatske, o Poslanici papi Hadrijanu II., u kojoj Marulić upozorava na prijetnju Osmanlija, o djelu Dijalog o Herkulu, u kojem Marulić preispituje odnos pjesnika i teologa, te o Marulićevoj hagiografiji Život sv. Jeronima. U drugom dijelu knjige nalaze se Marulićeva latinska poezija – epigrami, prepjevi (Petrarca, Dante), moralno-poučna pjesma Carmen de doctrina Christi – te pisma koja su istodobno osobna i javna. Pisma su pisana s pretpostavkom da će ih još netko pročitati osim samoga adresata. Izdanje donosi dvojezične tekstove na latinskom i hrvatskom jeziku, tekstualne i grafičke marginalne bilješke, tumač imena i rječnik.

Na kraju je Bratislav Lučin istaknuo važnost svih četiriju svezaka kao zaokružene cjeline i opisao je potrebu da se latinski tekstovi približe današnjim čitateljima. U priređivanju izdanja oslonio se na rad prethodnika i suvremenika, nastojeći vjerno prenijeti Marulićeve misli i nastojanja. Zahvalio je svim suradnicima i profesorima koji su sudjelovali u višegodišnjoj pripremi svezaka te uredništvu edicije Stoljeća hrvatske književnosti na ukazanome povjerenju.