Izd. OceanMore, Zagreb, 2024.
Druga je dekada 21. stoljeća, a ulice Osla, glavnog grada Norveške, poprište su podjednako britkog i uspješnog romana mlade hrvatsko-norveške senzacije Olivera Lovrenskog. Oliver, danas 22-godišnjak, 2023. godine postao je iznenadna književna zvijezda prodavši do danas samo u Norveškoj 63.000 primjeraka svog prvijenca Kad smo bili mlađi. Riječ je o briljantnom generacijskom romanu multikulturne grupe četvorice tinejdžera pisanom socijalektom – mješavinom urbanog norveškog, somalijskog, indijskog i hrvatskog govora. Ova naizgled autofikcija sastavljena je od kratkih fragmenata koji bilježe razvoj i raspad njihova odnosa oslikavajući grubu, ponekad do apsurda ogoljenu egzistenciju mladih narkomana i usputnih sitnih dilera svih mogućih opijata dostupnih na ulicama Osla. Ipak, ispod te fraktalne pripovjedačke potke, pažljivim čitanjem možemo rekonstruirati dublju društvenu dijagnozu suvremene Norveške – razbijene obitelji, izostanak očinske figure u životima tih mladića i posebno besperspektivnost, usprkos svim njihovim talentima i težnji za boljim životom. Glavni lik i pripovjedač Ivor izvukao se, ali neki od njih pogubili su se i trajno zaglavili u tom opasnom tinejdžerskom labirintu iskrivljenih zrcala.
Izd. V.B.Z., 2023.
Naizgled biografska proza Eve Simčić (1990) izvanredno je kompleksno napisan roman prvijenac sebaldovske inspiracije. Pripovjedačica opisuje svoju migraciju iz Rijeke u Oslo kroz minuciozne opise postupaka, procedura i vlastitih psiholoških stanja proizašlih tim činom. Jedna od posljedica je anksioznost koju pokušava liječiti u novoj domovini, što rezultira mnoštvom apsurdnih situacija koje stvaraju začudnu, gorko-humornu atmosferu. Upoznajemo mnoštvo uvjerljivo opisanih likova s kojima silom prilika dolazi u kontakt u novome gradu. Osim specifične perspektive, roman je prožet brojnim opsežnim fusnotama koje su u funkciji esejiziranja o temama koje se nameću logikom same priče. Žanrovski, roman je na razmeđu sociološke analize, antropološkog eseja i psihološke introspekcije koja pripovjedačici u konačnici pomaže da dođe do bitnih spoznaja o sebi samoj, ali i zanimljivih uvida o svojoj izvornoj domovini, ali i Oslu, kamo se doselila, ali ne i trajno nastanila.
Izd. Ljevak, Zagreb, 2024.
Prvi roman slovenske spisateljice Dijane Matković imigrantska je autofikcija kojom daje glas čefurima, balkanskim imigrantima u Sloveniji na prijelazu stoljeća. Za razliku od poznatog romana Gorana Vojnovića Čefuri raus! (Stranci van!, 2008), kojim je prvi u Sloveniji otvorio tu temu, roman Dijane Matković složena je autobiografska i esejistička proza sa snažnom socijalnom, kako ona voli reći, klasnom komponentom. Naime, razdoblje koje opisuje roman u Sloveniji je proces najgore tranzicije tijekom koje su mnogi njezini stanovnici, posebno čefuri, ostali bez posla i živjeli u krajnjem siromaštvu. A osim balkanske obilježenosti i siromaštva, autofikcijski lik romana proživljava i tešku traumu obiteljskog rasapa – napuštanje obitelji od strane oca. Ova detaljna autobiografija prebolijevanja navedene društvene determiniranosti i disfunkcionalnosti institucija sustava, protkana finim, gotovo znanstvenim esejiziranjem detektira bolne točke socijalno-kulturne dinamike Slovenije u zadnjih 30-ak godina i artikulira nečujne glasove, vapaje iz srca njezine implodirane suvremenosti.
814 - 22. svibnja 2025. | Arhiva
Klikni za povratak