Još jedan pouzdan izbor

Kralj Henrik VIII. po mnogočemu je amblematska osobnost engleske povijesti. Iznimno brutalan, ali i inteligentan vladar, koji je nevjerojatnom okrutnošću provodio apsolutističku svevlast i vodio brojne ratove, istovremeno je bio intelektualac koji je polemizirao i s Lutherom i s papom. No, prije svega, Henrik je bio pragmatičan, ali i vođen željom da u povijesti ostavi trag; posljedice toga brojne su odluke koje do danas definiraju vjersku i političku realnost. Među najvažnijima je bilo pitanje osiguravanja (muškog) nasljednika na prijestolju, ali i političkih saveza (odnosno neovisnosti) koji su se ostvarivali kroz brakove, a svemu nije odmagala ni Henrikova samodopadnost i potreba za udovoljavanjem samome sebi. Uz želju da se domogne Crkvinih bogatstava, odbijenica pape Klementa  VII. za Henrikov razvod od prve supruge, Katarine Aragonske, iskorištena je kao povod za odvajanje od Rima i osnivanje državne, Anglikanske crkve, na čelo koje će postaviti samoga sebe. Nakon Katarine, Henrik je nanizao još pet brakova, i to redom s Anom Boleyn (koju je dao pogubiti), Jane Seymour (koja je umrla neposredno nakon poroda Henrikova sina), Anom od Clevesa (od koje se uskoro razveo), Katarinom Howard (pogubljena) te Katarinom Parr (koja ga je nadživjela). Svih šest kraljica, iako povijesno poznate, uglavnom u toj istoj povijesti nisu doživljavane kao protagonistice, već objekti Henrikova zadovoljavanja što vlastitih hirova, što političkih potreba.

U izvedbi se osobito istakla Vanda Winter kao Jane Seymour / Snimila Ines Novković

Toby Marlow i Lucy Moss, dvoje mladih (rođeni 1994) autora koji su zajedno studirali na Sveučilištu u Cambridgeu, došli su na ideju da o šest Henrikovih žena (što je, posebno u engleskome društvu, svima poznata povijesna činjenica) napišu mjuzikl. Tako je nastao Six, koji se uskoro pretvorio u veliki hit. Six počiva na jednostavnoj premisi, a takva mu je i dramaturgija. Jedine uloge u mjuziklu su one šest žena, a ženski je i prateći instrumentalni sastav. Svaka od njih (uz početni i završni zajednički) ima svoj song i osobine. Tako, primjerice, Katarina Aragonska inzistira na svom „old school“ pristupu, dok se Ana od Clevesa poigrava činjenicom da je stigla iz Njemačke. Njihova početna ideja o međusobnom natjecanju, u kojem bi pobjedu odnijela ona koja je najgore „nastradala“ od Henrika, do kraja će se pretvoriti u solidarnost i iskaze međusobnog poštovanja i zajedništva. Na idejnoj razini, dakle, Six je potpuni prodor postmodernog poigravanja poviješću u kontekst žanra koji je rijetko pomicao granice (što je vezano i uz njegov umnogome komercijalan karakter).

Zagrebačko gradsko kazalište Komedija, zahvaljujući tradiciji, a u novije vrijeme i marljivom radu člana ansambla, glumca i prevoditelja Dražena Bratulića, redovito postavlja uspješnice angloameričkog glazbenog kazališta, puneći dvorane i izazivajući pozitivne reakcije širokog kruga publike. Nizu u kojem su se, samo posljednjih godina, našle uspješnice kao što su Mama mia!, Ljepotica i zvijer i Jadnici, pridružuje se, eto, i Six. Te su produkcije najčešće „visoko formatirane“, odnosno zadane ugovornim odredbama koje uvelike diktiraju vizualne i mizanscenske elemente predstave. Six u tome nije izuzetak. Tako scenografija (Sven Kučinić) i kostimi (Emina Kušan) većinom prate uzore u originalnim produkcijama, slično je i s glazbom (glazbeni voditelj Davor Kelić) te koreografijom (Igor Barberić). S druge strane prijevod Dražena Bratulića (zahtjevan osobito jer se mora stopiti u tečnu cjelinu s glazbom) i ovaj se put pokazao kao vrlo vješto izveden, imajući na umu kako brojni trenuci iz izvornika nisu lako prevodivi na druge jezike.

Pred izvođačice Six postavlja zahtjevne zadatke. Pjevački, sve je na njima, a mizanscena je vrlo dinamična i bazirana na koreografiji. Na viđenoj izvedbi ansambl se u cjelini dobro nosio sa svim tim zadacima. Ipak, kod pojedinih je članica bilo očito što im je izvan konteksta ove produkcije forte, pa tako Franka Batelić kao Katarina Aragonska u mnogočemu naglašava pjevačku komponentu, dok je glumački dosta slabija. Nika Ivančić kao Ana od Clevesa čini suprotno, te je najbolja u satirički odmaknutim glumačkim trenucima svoga lika, dok je nešto slabija pjevački, što bi se moglo ustvrditi i za Taru Thaller kao Anu Boleyn.

Dora Masle kao Katarina Howard nekako je najmanje došla do izražaja, dok su najkompletnije uloge oblikovale Sara Vojičić kao Katarina Parr te, osobito, Vanda Winter kao Jane Seymour.

Sve u svemu, Six je pouzdan nastavak Komedijina niza, što će sigurno biti drago publici i korisno blagajni, no za to kazalište nije korak ni naprijed ni natrag.