Čvrst temelj i bolji uvjeti za budućnost

Formalno u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Hrvatski dom Petrinja, a stvarno, od izbora do realizacije, nastao zalaganjem dvojice začetnika festivala, glazbenika Edmunda Andler-Borića i Karla Ivančića – podrijetlom ili životom povezanih s Petrinjom, održano je šesto izdanje Memorijala posvećenog velikom pijanistu i klavirskom pedagogu Ranku Filjku. Kada je godine 2020. projekt zaživio, obilježile su ga pandemija koronavirusa i posljedice potresa, što je i danas prijeteći vidljivo na svakom koraku u Petrinji i Sisku te diljem Sisačko-moslavačke županije. Objektivno promatrajući, festival je sretno preživio prvo izdanje te još nekoliko jednako ili više stresnih, tako da u današnjim boljim uvjetima ima dobre izglede za rast i opstanak.

Memorijal je napokon održan u maloj dvorani obnovljenog Hrvatskog doma u Petrinji / Snimio Vjekoslav Akrap

Memorijal je napokon održan u maloj dvorani obnovljenog Hrvatskog doma; prostor veličinom zadovoljava potrebe slušateljstva koje se okuplja u već predvidljivom, ugodnom broju, ali nema uređenu akustiku što je očit nedostatak. Ove godine, s tri koncertna programa, Memorijal je ispunio svrhu postojanja, ali nije postigao programski napredak; materijalne mogućnosti slabije su nego prethodnih godina, a to se odrazilo na broj koncerata i njihov sadržaj.

Koncert održan prilikom otvaranja 6. svibnja dao je Petrinji osobito atraktivan program: oba Chopinova klavirska koncerta sa sjajnim solisticama uz Festivalski gudački orkestar Ranko Filjak, okupljen za taj događaj pod umjetničkim vodstvom koncertne majstorice Katarine Kutnar.

Solističku dionicu 1. koncerta u e-molu, op. 11, izvela je ruska pijanistica Viktoria Baskakova, nagrađivana umjetnica mlađe generacije potekla iz ruske pijanističke škole. Predstavila se u izvrsnoj sviračkoj i mentalnoj kondiciji, s vrhunskom tehničkom spremnošću i savršeno njegovanom muzikalnošću. Pjesnička melodioznost kojom Chopin nadvisuje druge skladatelje romantizma posebno se lijepo isticala u vođenju melodijskih linija, u odmjerenoj dinamici u korist ljepote lirske izražajnosti i s jasnim stilskim određenjem.

U izvedbi 2. koncerta u f-molu, op. 21, nastupila je hrvatska pijanistica Lucija Dogan, diplomantica u klasi Dalibora Cikojevića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (2015), nagrađivana i zapažena pijanistica kod nas i pretežito na njemačkim podijima. Njezina interpretacija Chopinove glazbe obilježena je vulkanskim, mjestimice neobuzdanim temperamentom, čime ovo Chopinovo djelo vodi prema Lisztovskim iskoracima u pretrpanost dinamikom i ne uvijek lijepo tonsko oblikovanje.

Dva klavirska koncerta, i to Chopinova, doista su bili glazbena poslastica za slušateljstvo na što je ono odgovorilo burnim odobravanjem.

Drugi koncert 8. svibnja priredili su učenici sisačke Glazbene škole Frana Lhotke, s odjelima u Petrinji. U programu, opsegom i dosegom nešto manjim no što smo od njih navikli, izveli su skladbe za klavir, saksofon, trubu, violinu i kvartet flauta. Na ovaj način Memorijal promiče glazbeno obrazovanje u našim gradovima i županiji.

Na trećem koncertu 9. svibnja nastupili su ugledni hrvatski violinist Goran Končar i pijanist Bruno Vlahek. Izvedenim programom s dvije opsežne sonate za violinu i klavir (Debussy, Brahms) te Vlahekovim ciklusom etida za klavir, značajno su obogatili koncertni repertoar Memorijala i glazbeno iskustvo nazočnih. Komorna dua u glazbi podrazumijevaju dva ravnopravna solista u ostvarivanju izabrane skladbe, podudarnih izvedbenih sposobnosti, umjetničkoga temperamenta te sklonosti prema određenoj glazbenoj izričajnosti, pri čemu su Končar i Vlahek ostvarili uzbudljivu suradnju postižući uravnotežene progresije glazbenoga sadržaja unutar zaokruženih cjelina i osjećajnosti. A Vlahek se predstavio i kao uspješan skladatelj zbirkom s pet Etida – Tornjeva, op. 46, koje je svojedobno skladao za pijanističko natjecanje Mladi virtuozi u Zagrebu, kao zadane kompozicije. Koncert će se pamtiti kao jedan od najboljih u projektu Memorijala.

Petrinjski Memorijal polako, ali sigurno prevladava teškoće na koje nailaze i drugi novi projekti pa nije iznenađenje da se i ovaj našao, čak i više puta, na raskrsnici oprečnih ocjena. Uz nešto sreće i ustrajnim pronalaženjem prikladnih programa te umjetnika i slušateljstva koji su ga dosad prihvaćali s naklonošću, Memorijal zasnovan na vrijednostima i ostavštini Ranka Filjka ima temelj na kojem se može razvijati dalje.

Memorijal postaje nezaobilazno događanje tijekom svibnja, no mnogo toga još treba učiniti da se snažnije odmakne od neizvjesnog početka 2020. i osigura mjesto među sličnim festivalima u Hrvatskoj. Poželimo mu puno sreće.