Čudesni svjetovi za čitateljski i vizualni užitak

Kao žena na policama stereotipno rezerviranima za muškarce, već je sama po sebi bila „opasna“. Ali kada je počela pisati anarhističku utopiju, ne pretjerano skrivenu u ruho žanrovskog romana, Ursula K. Le Guin postala je još opasnija. Srećom, ljubitelji žanra vole uzbuđenja pa nas ne treba čuditi to što je njezin anarhosindikalistički futurizam Ljudi bez ičega (The Dispossessed, 1974) bio toliko opasan da su ga nagradili najvećim priznanjima za najbolji ZF roman, od Huga do Nebule. Ne iz straha, nego iz straho­poštovanja.

Ursula K. Le Guin u svojim je zamišljenim svjetovima često švercala radikalne ideje pa je tako u romanu Lijeva ruka tame (The Left Hand of Darkness, 1969) čitatelje odvela na planet ambiseksualaca, u civilizaciju bez fiksnih spolnih i rodnih uloga, dobivši titulu prve feministice znanstvene fantastike. Romanom o zlim vojnim kolonizatorima sa Zemlje koji tlače miroljubivu izvanzemaljsku vrstu Svijet se kaže šuma (The Word for World is Forest, 1972) prosvjedovala je protiv užasa Vijetnamskog rata i zla ljudskog roda.

Prevoditeljice Andrea Rudan i Ivana Miloš s ilustratoricama knjige
na predstavljanju u galeriji Klet

Uporno guranje riječi do
tiskarskog stroja

Duh Ursule K. Le Guin koji se osjeti u njezinim djelima, a kojim je potpuno obojen i niz sjajnih uvodnih riječi napisanih za potrebe davanja konteksta kratkim pričama u zbirci Dvanaest smjerova vjetra, nije se izgradio u komforu, nego u borbi. Ursula se kao i svaki pisac koji puno radi zabijala u zidove odbijanja i nerazumijevanja, ali je uporno nastavila gurati svoje riječi, sve do tiskarskog stroja. Kao žena morala se čak i potpisivati inicijalima. Uredništvo Playboya pokušalo je tako sakriti njezin spol. Jer ZF je uvijek bio „za dečke“.

No je li?

Iako ga s razlogom prisvajaju i povjesničari horora, Frankenstein Mary Shelley  napisan 1818. smatra se prvim znanstvenofantastičnim romanom. A tu je i Margaret Cavendish, još jedna žena, koja je znanstvenu fantastiku pisala možda i prije, kada je s The Blazing World stvorila utopijsku avanturu u drugom svijetu do kojeg se putuje kroz portal na Sjevernom polu. Andre Alice Norton objavljivala je znanstvenofantastične i fantasy romane tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća, a to su samo počeci koji su otvorili vrata i Ursuli K. Le Guin, osjetno drugačijoj i svakako uspješnijoj od mnogih drugih.

Knjigu krase ilustracije 17 ilustratorica

Izd. Artikularij, Zagreb, 2025.
S engleskoga prevele Andrea Rudan i Ivana Miloš

Za početak, pisala je sve, od poezije do romana koji nisu bili okovani žanrovskim ograničenjima, a njezina znanstvena fantastika ionako je često bila prožeta hororom i fantasyjem. Ne čudi što pravi obožavatelji svako malo objašnjavaju da J. K. Rowling ne bi nikada stvorila univerzum Harryja Pottera da nije pročitala Ursulinu sagu o Zemljomorju, u kojoj se pojavljuje škola za razvijanje čarobnjačkih talenata.

Ursula je bila drugačija, ne samo zato što je bila žena: na njezino pisanje jednako je utjecao Tolkien koliko i Tolstoj, a umjesto praćenja trendova u žanrovskoj literaturi, radije je čitala Borgesa.

Vrata u svemir Ursule K. Le Guin

Sve to iščitava se ne samo u njezinu opusu od dvadesetak romana, nego i u nizu kratkih priča koje je pisala od djetinjstva. U zbirci Dvanaest smjerova vjetra, koji je u prijevodu Andree Rudan i Ivane Miloš objavila izdavačka kuća Artikularij, možete pretresti korijene. Naime, zbirka obuhvaća raniju fazu, prvih deset godina njezina stvaralaštva, od trenutka kada se prvi put, kako sama piše, „probila u tisak, zakašnjelo, ali neustrašivo, u dobi od trideset dvije godine“ pa do 1975, kada je osvanulo prvo američko izdanje.

Semlyna ogrlica, njezina osma objavljena priča u životu (izvorni naslov bio je Miraz Angyara, 1964), odabrana je kako bi otvorila ovu „kompilaciju“ jer je, kaže autorica,  „najromantičnija“ od svih. Govori o ženi u potrazi za svojim korijenima, ali i za avanturom putovanja kroz vrije­me. Travanj u Parizu prva je priča koja je Ursuli donijela honorar i njezina prva znanstvena fantastika koju je potpisala nakon 1942. Tada je, naime, kao 12-godišnjakinja natipkala Podrijetlo života na Zemlji, kratku priču za Astounding, magazin od kojeg je dobila svoju prvu odbijenicu pa sljedećih deset godina prestala pokušavati.

U priči Travanj u Parizu igra se svojom čestom temom izoliranog, požrtvovnog znanstvenika. Ovdje akademik iz 15. stoljeća prizove američkog profesora iz 20. pa kreće prijateljstvo s različitih strana vremenske linije. Majstori su Ursulina prva punokrvna ZF priča, put u distopiju koja prezire znanost i zatvara ljude zbog bavljenja matematikom. Kutija mraka fantazija je o kralju koji pokušava zaustaviti sukob svojih sinova, a Riječ razvezivanja prvo je kopanje po Zemljomorju, svijetu koji će obilježiti njezin opus i kojem će se vraćati serijalom romana. Pravilo imena dio je iste mitologije i priča o sukobu dvaju čarobnjaka. 

Kralj zime bio je uvod u Lijevu ruku tame, „feministički roman“ koji je naljutio feministkinje zbog korištenja muške zamjenice za androgine likove – u ovoj kratkoj priči, Ursula se igra korištenjem drugih zamjenica.

I tako smo stigli tek do 1970. godine, dakle ni do polovice njezine literarne karijere, a već smo izgradili, srušili i uboli toliko toga – prošlost i budućnost, uvjerenja, znanost, umjetnost, svijet, ljude i odnose.

Ulaskom u sedamdesete uzimamo Dobar trip koji je, kako naslov kaže, priča o dobrom LSD tripu, koji pomaže riješiti mentalne probleme muškarca, a Devet života, priča inspirirana znanstvenim radom iz biologije i objavljena u Playboyu, vodi nas na udaljeni planet u društvu ljudskih klonova. Apokalipsa morskog gradića u Stvari (priča je izvorno tiskana pod nazivom Kraj) predstavlja čovjeka koji umjesto defetizma odluči graditi most preko oceana, a u Putovanju u glavi ulazimo u neobičnu šumu inspiriranu Lewisom Carrollom. Psihološki ZF proteže se i kroz roman Od carstava veće i sporije, baš kao i motiv šume, kojom je prekriven udaljeni planet.

Zvijezde u dubini u duši je distopijska priča o progonu znanosti i o astronomu kojem crkva zapali instrumente; Vidno polje još se radikalnije bavi temom religije kroz seanse psihijatra sa zadatkom otkrivanja onoga što se dogodilo s astronautima nakon što su „pronašli Boga“ na Marsu. U priči Smjer ceste divljenje prirodi ide tako daleko da glavni lik postaje drvo, a dvije priče Oni koji odlaze iz Omelasa i Dan prije revolucije povezane su anarhističkim premisama romana Ljudi bez ičega.

Raskošno ilustrirano izdanje

Hrvatski izdavač Artikularij nije stao na prijevodu i tvrdim koricama koje svijetle u mraku, dostojanstvenom slavljeničkom tret­manu knjige koja ne samo da prvi put doživljava hrvatsko izdanje, nego upravo slavi svoj 50. rođendan: izdanje je oplemenio ilustracijama hrvatskih autorica. Svaka je priča dobila jedinstven autorski vizual. U stilski šarenom projektu sudjeluju: Daria Čičmir, Melisa Gračić, Klasja Habjan, Lana Kostrešević, Agata Lučić, Laura Martinović, Valeria Medić, Ivana Miloš, Ana Mojzeš, Ena Priselec, Andrea Resner, Klara Rusan, Katarina Sorić, Marina Šuran-Pulig, Hana Tintor, Franka Tretinjak i Ana-Marija Vašiček.

Prva promocija knjige bila je ujedno i izložba ovih ilustracija – 17 umjetnica 17. travnja u zagrebačkoj galeriji Klet na jednom je mjestu svojim radovima objasnilo zašto bi, čak i ako već imate ove priče na engleskom jeziku, trebalo posjedovati i domaće izdanje, koje se gleda s jednakim užitkom, čuđenjem i dubinom s kojom se i čita.