Car je gol, ali mi smo važni

U Vinkovcima je od 5. do 9. svibnja održana 34. državna Smotra literarnoga, dramskoga i novinarskoga stvaralaštva učenika osnovnih i srednjih škola. Najmasovniji je to skup koji organizira AZOO na kojemu su sudionici učenici sa svojim mentorima, kojih je ove godine 734 (301 učenik i 127 mentora iz osnovnih i 210 učenika i 96 mentora iz srednjih škola), u povjerenstvima i organizacijskome odboru je četrdesetak članova, a odabir destinacije svu tu silu ljudi smješta u kontinentalnu Hrvatsku, u najstarije europsko naselje čiji začeci sežu i 8000 godina u prošlost.

Državna smotra u brojkama

Na srednjoškolskoj razini Gimnazija Antuna Matije Relkovića imala je ulogu domaćina za 15 novinskih redakcija i 15 autora pojedinačnih novinarskih radova, 10 radijskih timova, 14 skupnih i 35 pojedinačnih scenskih nastupa te 20 autora literarnih radova. Na osnovnoškolskoj razini na drugi je vinkovački LiDraNo stiglo 15 novinskih redakcija i 15 pojedinačnih novinarskih radova, 10 radijskih timova, glumci za 41 pojedinačni i 21 skupni scenski nastup te 30 mladih literata

LiDraNo! LiDraNo! LiDraNo!

„Mislimo da uzvikujemo i da ga prizivamo, ali tu je i kad mislimo da je sve vrijeme ovoga svijeta pred nama, ili da ga možda nema, dok se mijenjaju mora i prostori, dok se mijenjaju ideje o nama i drugima, dok nismo sigurni što s čim graniči…“, započet će Miroslav Mićanović uvodnu riječ u zborniku LiDraNo 2025., jedinoj opipljivoj nagradi koju će učenici ponijeti kući. A prostor se itekako promijenio jer mora – nema. Ono je dosad obilježavalo LiDraNo čak 27 puta (jednom u Rijeci, Supetru, Rovinju, Novom Vinodolskom, Novigradu i Umagu, dvaput u Puli, Zadru i Vodicama, triput u Dubrovniku, četiri puta u Primoštenu i čak osam puta u Šibeniku), a u kontinentalnoj se Hrvatskoj dosad održao u Zagrebu, Čakovcu, Virovitici, Križevcima i Vinkovcima te je dvaput organiziran na daljinu zbog pandemije bolesti COVID-19. „Draga nam je Slavonija, ali more je more“, čulo se među sudionicima.

Unutarnja svečanost
i moćan modus vivendi

Unatoč lijepim pozdravnim riječima domaćina iz OŠ I. Mažuranića možda je trebalo malo više entuzijazma u postavljanju scenografije dobrodošlice i uvježbavanju konferanse, ali svidio nam se veseo film o školi u kojemu, doduše, učenici poručuju Sretno na natjecanju, a riječ je o smotri gdje, kako ističe glavna organizatorica Marijana Češi, „Svi ste – na prvom mjestu, svi ste pobjednici.“ Mićanović pak u svojoj uvodnoj riječi u Zborniku dobro kaže: „Važni smo u velikom događaju LiDraNa sebi i drugima. I to je ono što je veliko i što nam daje nadu, sigurnost da smo u svijetu kakav bi trebao biti.“

Uistinu, sjajna je energija kojom je ovogodišnji LiDraNo osvijetlio put svijetu. To je bila ona unutarnja svečanost koja nepogrešivo određuje pojedinčevu pripadnost krugu onih kojima je jezično izražavanje moćan modus vivendi.

Okrugli su stolovi održani u modernoj vinkovačkoj knjižnici, a scenski nastupi u Kazalištu Joze Ivakića. Novinske redakcije predstavile su se preglednim videozapisom s naslovnicama, zaslonskim isječcima, imenima predstavnika redakcije i mentora, a pojedinačni radovi – literarni i novinarski – čitanjem. Najveću ipak pozornost uvijek privuku scenski nastupi kad nas glumačka energija jednostavno odvede u neki drugi svijet, onaj o kojemu nam se na razini duha valja preispitati: i o svijetu i o vlastitoj ulozi u njemu, oplemenjujući, ali i upozoravajući. Nitko ne može poreći neupitnu kvalitetu LiDraNo izraza, a za svečano zatvaranje, kako je običaj, povjerenstva odabiru radove koji su se po nečemu izdvojili. Tako je odabrana radioemisija Zmajske promjene koprivničke Gimnazije „Fran Galović“, literarni rad Moj suživot s Japancem učenice 1. r. zadarske Gimnazije Jurja Barakovića, pjesme Granica gorčine. Beton brut’54 učenika 4. r. SŠ Ivanec i Sedam učenika 4. r. zagrebačke Gornjogradske gimnazije. Gotovo domaća izvedba učenice 4. r. zagrebačke Škole suvremenog plesa Ane Maletić, Fading joy, Zašto učenika 4. r. splitske II. gimnazije i Tri zime učenice 3. r. zagrebačke Športske gimnazije izdvojili su se u pojedinačnim nastupima, a učenici Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci s dramatizacijom poezije i dramska skupina III. gimnazije iz Zagreba s izvedbom vlastita teksta Samo uspomena potrudili su se da ova smotra mnogima ostane uspomena obojena posebnom emocijom. Pročitan je i odličan članak čakovečke gimnazijalke naslovljen Tijekom praznika zaradila sam 720 eura.

Zarazna osnovnoškolska energija

Na osnovnoškolskoj se razini predstavio rad novinskih redakcija 12 tiskanih i samo 3 digitalna lista – KBG iz OŠ Retfala, Čarobna frula iz OŠ J. Kaštelana, Leteći razred iz OŠ „Đuro Ester“ – ukazavši na probleme suvremenoga društva i bilježeći zanimljivosti iz života u školi i izvan nje, a lidranovski duh sjajno se očitovao u samostalnim novinarskim radovima u kojima se čak i muha uhvatila slikanja po pametnoj ploči u OŠ Vugrovec–Kašina; u literarnim radovima u kojima iz OŠ M. Jurić Zagorke upoznajemo Kikija, dječaka s Downovim sindromom, istražujemo Slučaj crvenoga markera u OŠ Mokošica ili se zanosimo Ljubavnom gramatikom u OŠ Šemovec. U radijskoj emisiji OŠ Valentin Klarin, Preko, zaljubili smo se i mi u katamarane sa Stipkom gori, Stipkom doli.

U skupnim scenskim nastupima uživali smo u problemu s kolačem iz OŠ Glina ili s izvrsnim golim carem iz đakovačke OŠ Josipa Antuna Ćolnića. U pojedinačnim scenskim nastupima potpuno su nas razoružali nastupi dvoje učenika iz dviju škola koje nose ime Stjepana Radića: petaš iz Imotskoga izvodeći Liju i gavrana potpuno nas je uvukao u svoj svijet, a trećašica iz Metkovića energičnom i iznijansiranom izvedbom Nemoj ovo, nemoj ono iskreno nasmijala. Što reći o Bilješkama jedne gimnazijalke u izvedbi osmašice iz OŠ Ivane Brlić-Mažuranić Virovitica – nego „Maestralno!“ oduševio se jedan član žirija. Svojom su se sceničnošću izdvojili i Via Trieste iz riječke OŠ Ivana Zajca, podravska kajkavština u Vremenu i nevremenu iz OŠ Molve, dojmljiva Šenoina Kuga iz zagrebačke OŠ Antuna Mihanovića, te blaga Tadijanovićeva Večer nad gradom iz OŠ Vukomerec. Čaval, Carevo novo ruho ili kako biti cool, Dnevnik jednog balavca, čak dva Smijeha na temelju teksta Sanje Pilić, Puhovi na Lidranu i sve ostale pojedinačne izvedbe koje su, s više ili manje uspjeha u odnosu na scenske zakonitosti, pokazale kako se u traganju za autentičnim izrazom valja držati dječjega genija i iskrenosti jer – car je gol, ali mi smo važni.

A važna je i činjenica da je u sklopu programa LiDraNa 2025. organizirano i uspješno predstavljanje knjige znanstvenica Ande Bukvić Pažin i Marije Ott Franolić Velika važnost malih priča: zašto i kako čitati djeci. Djelo je to o čitanju koje bi svakako trebalo – pročitati.