Tomislav između povijesti i mita

Rekoše: „Vi ste uvijek bili roblje / A povijest vaša nalik je na groblje / Na kome niti pravog krsta nema; / Ponegdje ploča, bez imena, nijema; I korov svuda! / Uza sve su pute Otaca vaših kosti razasute!“ Nazorovi stihovi, nastali u vrijeme posebno snažnog osporavanja hrvatskog identiteta, nisu još jedan pokušaj remitologizacije narodne povijesti autopredodžbama o vlastitoj monarhijskoj prošlosti koja je tada bila zalog vjerovanja u državno pravo hrvatske nacije. Stihovi su to koji do kraja razotkrivaju pozadinu Matoševa teškog križa cijele jedne nacije, aktualnog do naših dana.

Ipak, kao naraštaj blagoslovljeni smo činjenicom što su se baš u našem vremenu povijesne i društvene silnice namjestile tako da su polučile sve ono o čemu je Nazor mogao tek sanjati. Zahvaljujući tome, pozvani smo što dostojanstvenije i svečanije obilježiti 1100. obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva. Prethodnih mjeseci organiziran je određen broj važnih, zanimljivih događaja, a na stranicama kronika ovog jubileja zlatnim će slovima biti upisan dokumentarno-igrani film Kralj Tomislav, nastao u produkciji Večernjeg lista, pod redateljskom palicom glavnog urednika Dražena Klarića.

Urednik u Večernjaku Robert Bubalo (kralj Tomislav)
i glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, redatelj filma / Snimio Luka Stanzl / PIXSELL

Riječ je o spektakularnom susretu mita, povijesti i sadašnjosti. Gotovo metafizički sjedinjuju se kultura srednjovjekovlja, obilježena dimenzijom golog preživljavanja, te nacionalna romantika obavijena Tomislavovim plaštom, kojim kao da štiti kraljevinu ohrabrujući je za najveće pobjede. Sve to zaokruženo je prikazima krajolika – pravog zemaljskog Edena u koji se, baš poput lukave i nepozvane zmije, neprestano uvlači strani osvajač. Uz naraciju Dragana Despota, vjerodostojni podaci, povijesne činjenice i njihova tumačenja, mogli su se čuti od domaćih i stranih povjesničara i drugih znanstvenika, a to su: Ante Nazor, Hana Brekalo Kustura, Hrvoje Gračanin, Ivan Majnarić, Jonathan Shepard, Josip Bratulić, Josip Dukić, Ludwig Steindorff, Mario Jareb, Mario Šlaus, Neven Budak. Usto, valja spomenuti i direktora fotografije Mateja Pavelića, skladatelja Mateja Meštrovića, savjetnika za oružje i akcijske scene Marina Matijevića, stručnjaka za animaciju Darka Puharića, producenticu Petru Balija, koja je zajedno s Mirjanom Žižić i organizatorica snimanja, dok je u glavnoj ulozi sjajni Robert Bubalo.

Ekipa filma Kralj Tomislav na svečanoj premijeri 29. travnja u Branimir centru / Izvor PIXSELL

Upravo je dokumentarno-igrana forma omogućila scensku dimenziju povijesno utemeljenog narativa, koji se plete u prvom redu oko složenih zbivanja na bojnom polju. Poraz srpskog kneza Zaharije od bugarske vojske natjerao ga je da utočište potraži upravo kod Tomislava, koji se zbog toga uskoro i sam našao na ratištu, gdje je premoćno porazio Bugare i njihova vojskovođu Alogobotura, o čemu je pisao i Konstantin Porfirogenet. Također, obrađuje se i hrvatsko ratovanje s Mađarima, a svi su uspjesi ostvareni uz pomoć snažne mornarice, pješadije i konjaništva, pri čemu treba znati da je, kako je i u filmu spomenuto, jedan konj s vojnikom vrijedio koliko i danas jedan tenk. Impozantne su stoga scene bitki, među kojima se ističe ona između Hrvata i Bugara, snimljena na Bilokapića gradini u Udovičićima. Tu su i uvijek aktualna pitanja poput Tomislavove krunidbe na Duvanjskom polju te Splitskog crkvenog sabora.

Iako je Tomislav, kao „regi Crouatorum“ kako ga je u svojem pismu oslovio papa Ivan  X., uživao kraljevsku vlast i pripadajuće časti, recentna istraživanja opovrgavaju devetnaestostoljetno lociranje krunidbene svečanosti u Duvnu, iako će tamošnje polje u kolektivnoj svijesti i dalje predstavljati simboličku pozornicu tog događaja. Sukob pak splitske i ninske crkve, predvođene Grgurom, nezaobilazna je epizoda Tomislavova doba i njegove vladavine, koja je uvelike odredila daljnji tijek razvoja naše kulture i civilizacije. Unatoč bravuroznosti vladarskih prijestolnica, život monarha i njegove svite nije bio umnogome sigurniji negoli onaj puka, jer zarazne bolesti nisu birale kucaju li na vrata kralju ili kmetu. Sve to, pa i mnogo više zorno je prikazano u kontekstu prema ostalim europskim područjima 10. stoljeća, na temelju čega se na više razina iščitava hrvatska pripadnost civilizacijskom okrilju Zapada.

Dok su, skupa sa svojim vladarima, nicala i propadala razna carstva, kraljevstva i države, Tomislav je u svijesti hrvatskoga naroda živ do danas. Znamo da će živjeti i u budućnosti, a velik poticaj tome dao je i ovaj film. Percipiranje narodnoga duha monumentalnom figurom prvoga hrvatskog kralja i njegovom silnom vojskom, što je postignuto ovim djelom, na poseban način budi nam svijest o neraskidivoj međugeneracijskoj isprepletenosti. Sve to posve prirodno zaokružuje i ovo kratko promišljanje započeto iz perspektive potlačenosti, da bi se finaliziralo u veličanstvenom spoznanju: Propao nije ni duh im ni lik; / Pognojili su tlo iz koga nikoh, / Njivu što gradim, putove što svikoh; / Njih mrtvih ja sam živi spomenik!