Pobjeda za hrvatsku glazbu

Ako je gledati po dobitnicima ovogodišnje nagrade Porin, onima u kategorijama klasične glazbe, najveći je dobitnik Blagoje Bersa – i to je pobjeda za hrvatsku glazbu. Bersina vokalna lirika zaživjela je na Porinom nagrađenom albumu dvojca Stražanac–Starčević objavljenom za njemačku izdavačku kuću Hänssler Classic (koji je uspješno predstavljen 23. travnja u ciklusu Glazbene staze). Isto tako, pola albuma Odrazi moderne – najvećega dobitnika Porina ove godine – posvećeno je također Bersi i njegovim Sunčanim poljima, uz Simfoniju u fis-molu Dore Pejačević.

Izd. HRT i Cantus HDS-a, 2024.

Ocjena o Bersi kao velikom pobjedniku Porina dakako neumjerena je, ali potrebna da ukaže na činjenicu kako je taj naš skladatelj, opravdano, u protekloj godini kroz diskografsku aktivnost, ali ne samo kroz nju, (napokon) dobio pozornost koja mu pripada. K tome, u ediciji Ligatura u kojoj su objavljeni i Odrazi moderne ove godine očekujemo i prvu integralnu snimku Bersina opusa magnum, njegove opere Oganj, koja je koncertno zaživjela u protekloj sezoni Kanconijera HRT-a. Zagrebački HNK za tu je prigodu angažirao niz svojih najboljih pjevača, a poseban angažman na projektu uložio je maestro Aleksandar Marković. Zahvaljujući njemu i njegovu trudu imamo sada cjelovitu pročišćenu partituru ovoga Bersinog remek-djela – spremnu za buduće izvedbe. I to je, da tako kažemo, makar zakašnjela, no ipak – pobjeda. Pobjeda bi, dakako – sada kada (napokon) imamo sređen notni materijal, pa i pjevače s nastudiranim ulogama – bila doživjeti Bersin Oganj i u zagrebačkoj Operi. Tada bi se doista moglo govoriti o Bersinoj renesansi.

Album Odrazi moderne odnio je čak tri nagrade u ukupno pet kategorija klasične glazbe. Dvije najnosivije: onu za album godine (producenti Krešimir Petar Pustički i Lovro Stipčević), kao i za najbolju izvedbu (Simfonija Dore Pejačević), a usto za najbolju snimku (Božidar Pandurić). Posrijedi je u cjelini – od izbora programa, preko interpretacija i snimki sve do opreme albuma – reprezentativno diskografsko izdanje.

Na čelo umjetničkog tima stao je Ivan Repušić, koji je tijekom dolazaka u Zagreb i tuzemnih nastupa izveo spomenuta djela te ih, nakon izvedbi u Lisinskom, sa Simfonijskim orkestrom HRT-a i studijski snimio. Tako je SO HRT-a kao jedan od više ansambala koji djeluju unutar naše nacionalne medijske kuće, potvrdio ulogu izvođenja i snimanja te promocije hrvatske glazbe, što je jedna od njegovih velikih vrijednosti i važnih smjernica.

U vremenu u kojemu su do javnosti u više navrata stizale vijesti o mogućnosti gašenja ansambala HRT-a, dominantna pobjeda na Porinu pokazuje koliko bi to bila pogrešna stvar. Tri Porina za Odraze ukazuju na vrijednost koju HRT ima unutar vlastite kuće te na koju zbog takvih rezultata može biti itekako ponosan.

Jedna od najvećih vrijednosti Odraza, međutim, jest u timu – golemom timu kojega veći dio javnosti nije dovoljno svjestan pa je to dobro posebno naglasiti! U glazbenicima, dirigentu, organizatorima, nototekarima, majstoru snimanja, majstoru miksanja, glazbenim producentima, tehničkom osoblju, institucijama i njihovim voditeljima, urednicima, piscima muzikolozima, prevoditeljima, likovnim umjetnicima, dizajnerima... Svima onima više ili manje vidljivima koji su sudjelovali u realizaciji tako fizički malenog, a značenjem i uloženim trudom velikog projekta.

Zlatna naslovnica Odraza moderne (rad Odrazi u zlatu Lovre Artukovića) pokazala se tako „zlatonosnom“ i za album, i za Ligaturu. Pobjeda je to za Simfonijski orkestar HRT-a i tim koji stoji iza izdanja. Za Bersu i Pejačević. U konačnici, za hrvatsku glazbu.