Digitalizacija iseljeničkog nasljeđa

Odjel za međunarodnu suradnju i iseljeništvo Matice hrvatske organizirao je 8. travnja u Maloj dvorani Matice hrvatske tribinu Tragovima Hrvata u Novome Zelandu, putopisno istraživanje pisanih izvora na kojoj su Ivana Hebrang Grgić te Ana Barbarić iznijele svoj detaljan rad i istraživanje, ali i avanture s putovanja u Novi Zeland. Događaj je moderirala Tuga Tarle, a na samome početku pozvala je i Danicu Baričević, izaslanicu predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, da se obrati okupljenima s nekoliko riječi. Danica Baričević pohvalila je angažman oko ovakvih istraživanja te pružila podršku u radu i u inicijativi osnivanja Muzeja iseljeništva.

U Maloj dvorani Matice hrvatske govorilo se o digitalizaciji hrvatskog tiska u inozemstvu, kao i osnivanju Muzeja iseljeništva / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Moderatorica je u nekoliko je navrata spomenula važnost Muzeja iseljeništva u Hrvatskoj, koji bi sadržavao bogatstvo hrvatskog iseljeništva u svijetu, o kojemu šira javnost vrlo malo zna. Nasreću, danas „u Hrvatskoj imamo stručnjake, znanstvenike koji se u posljednje vrijeme ozbiljno bave tom temom i koji su do sada već donijeli neke konkretne rezultate“, rekla je Tuga Tarle.

Ivana Hebrang Grgić predstavila je istraživanje publikacija Hrvata u Novome Zelandu, poput knjiga, novina i časopisa, kojim se bave još od 2018. godine. Uvodno je publika saznala nekoliko informacija o samome iseljavanju Hrvata u Novi Zeland, u čemu se mogu pronaći mnoge sličnosti s današnjim useljavanjem migranata s Dalekog istoka u Hrvatsku zbog posla. Hrvati su započeli s iseljavanjem na Novi Zeland u drugoj polovici 19. stoljeća, a nastanjivali su se najviše na sjeveru države oko grada Aucklanda, gdje ih je i danas najviše. Dolazili su najčešće iz Dalmacije, naselja u neposrednoj blizini Biokova te s otoka, a radili su teške fizičke poslove poput iskapanja smole drva kauri, korištene za stvaranje lakova. S obzirom na to da je tada Hrvatska pripadala Austro-Ugarskoj Monarhiji, Dalmatinci su u Novome Zelandu nazivani Austrijancima, o čemu postoje zapisi i osobni dokumenti iseljenika.

Prve novine koje su izašle na hrvatskom jeziku u Novome Zelandu zvale su se Bratska sloga, a objavljene su 1899. godine. Postoje samo četiri broja tih novina, a prekid naklade rezultat je nekoliko okolnosti: većinom su ljudi bili nepismeni, pa kada bi netko znao čitati, čitao je ostalima naglas, zbog čega novine nisu imale dovoljan broj kupaca. Engleski jezik Hrvati nisu znali kako bi proširili sadržaj i došli do većeg broja čitatelja, a u novinama su mogli pronaći informacije koje su im bitne, poput cijena smole koju iskapaju. Novine su sačuvane u Nacionalnoj knjižnici Novoga Zelanda u Wellingtonu, zahvaljujući uredniku koji je već tada bio svjestan važnosti tiskovina i knjižnica, a sada su zajedničkim radom istraživačica i navedene knjižnice ti brojevi digitalizirani i dostupni online.

Stvaranje platforme za nova istraživanja

Ana Barbarić redovna je profesorica na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, s Katedre za bibliotekarstvo i iz njezina posla potječe interes za tisak.

Cilj ovih dviju istraživačica jest pomoću projekata prikupiti sve tiskovine iz iseljeništva diljem cijeloga svijeta te ih digitalizirati u bibliografske jedinice koje će biti dostupne online, a kojima one dodaju vrijednost komentarima o širem kontekstu tih tiskovina. Svrha tako ekspanzivnog istraživanja bila bi stvaranje platforme kojoj će znanstvenici različitih polja najprije pristupati prilikom bavljenja bilo kojom temom povezanom s hrvatskim iseljeništvom i tako poticati interdisciplinarno bavljenje hrvatskim iseljeništvom i kulturom koju iseljenici iz Hrvatske čuvaju i razvijaju na različitim kontinentima.

Naslovnica novina Bratska sloga od 26. lipnja 1899, Auckland, Novi Zeland

S obzirom na to da je želja obuhvatiti ukupno hrvatsko iseljeništvo diljem svijeta, svijest o veličini takvog zalogaja ne izostaje. Mnoga se znanstvena istraživanja susreću s raznim izazovima, pa tako i ovo. Tema je vrlo opsežna i nema previše istraživača zainteresiranih za dijasporu i tiskovine iseljenika, a financiranje putovanja u „zabačene“ krajeve svijeta priča je za sebe. Ivana Hebrang Grgić i Ana Barbarić na tu su temu pohvalile Filozofski fakultet kao njihovu polazišnu instituciju, koja putem institucionalnih projekata u stvarnosti financira većinu troškova istraživanja. Svakako, kako i same profesorice kažu, „uz stalne izvore financiranja, istraživanje i prikupljanje informacija teklo bi jednostavnije i brže“. 

Projekt digitalizacije svih tiskovina Hrvata diljem svijeta velik je zalogaj i u kontekstu ažurnosti podataka – online biblioteke trebale bi se neprestano nadopunjavati novim, aktualnim sadržajima i objavljenim tiskovinama. U tome im može pomoći suradnja s mnogim knjižnicama diljem svijeta koje su već obradile neke tiskovine u vlastite biblioteke, kako bi se podaci jednostavno preuzimali, umjesto da se moraju ponovno obraditi za hrvatsku platformu koja okuplja toliku količinu podataka.

Putovanje ovih odvažnih istraživačica na Novi Zeland rezultiralo je još jednom tiskovinom; Ivana Hebrang Grgić i Ana Barbarić objedinile su svoje spoznaje o Hrvatima u Novom Zelandu u knjizi naslova Ni s kućom ni bez kuće, koja je prevedena i na engleski jezik te naslovljena Their Faraway Home, obje u izdanju Naklade Ljevak. Osim ovih dviju autorica, još ima pojedinih istraživača hrvatskog iseljeništva, pa je tako najavljen idući susret u organizaciji Odjela za međunarodnu suradnju i iseljeništvo Matice hrvatske u svibnju, na kojem će publika saznati više o Hrvatskoj bratskoj zajednici u Sjevernoj Americi.