Umjetnost odijevanja, začinjena zlatom i biserima

Ove je sezone u Parizu tekstil u središtu pozornosti. Izložbe su brojne, a teme različite: od visoke mode, preko povijesti određene vrste tkanine do predstavljanja umjetnika kojima je tekstil medij za likovno izražavanje. Raznolikost ponude u francuskoj prijestolnici impresivna je: broj izložbi posvećenih tekstilu kojima je Pariz dočekao proljeće premašuje brojku deset. Nemoguće je predstaviti ih sve! A odabrati neke od njih nauštrb drugih nije zahvalan zadatak. Za ovu je priliku prevagnula raskoš sadržaja.

Guo Pei na izložbi u muzeju Quai Branly / Snimila Iva Rukavina

Kolumbijka u Parizu

Fondacija Cartier za suvremenu umjetnost predstavila je prvu veliku europsku retrospektivu kolumbijske umjetnice Olge de Amaral rođene 1932. u Bogoti. Izložba je okupila gotovo 80 djela nastalih od 1960-ih do danas, od kojih mnoga nikada nisu bila predstavljena izvan Kolumbije. Ne držeći se strogo kronološkog reda, predstavljene su zlatne kreacije koje su umjetnicu proslavile, njezina prva istraživanja u tekstilu i novija monumentalna djela.

Djelo Olge de Amaral izvršilo je pravu revoluciju u tekstilnoj umjetnosti. U 1960-ima i 1970-ima zajedno sa Sheilom Hicks i Magdalenom Abakanowicz sudjelovala je u razvoju Fiber Arta koristeći nove materijale i tehnike posuđene iz modernističkih praksi te iz tradicija svoje zemlje, pogotovo pretkolumbovske umjetnosti. Umjetnica svojim radom pomiče granice tekstilnog medija, odmiče se od konvencionalnih okvira tradicionalne tapiserije i stvara monumentalna trodimenzionalna apstraktna djela koja odbijaju bilo kakvu kategorizaciju – to su u isto vrijeme slike, skulpture, instalacije koje obavijaju publiku bogatstvom boja, tekstura i oblika. Suptilna i poetična djela Olge de Amaral moraju se doživjeti u prostoru. Ovom izložbom Fondacija Cartier potvrdila je važnost tekstilne umjetnosti, dugo potisnute u drugi plan, jer se prije svega doživljavala kao dekorativna umjetnost kojom se bave uglavnom žene.

Kako bi dizajnirala izložbeni prostor, francusko-libanonska arhitektica i dizajnerica Lina Ghotmeh izvrsno je iskoristila transparentnu arhitekturu Jeana Nouvela u prizemlju Fondacije Cartier okruženu vrtom: stvorila je krajolik od kamenog škriljevca povezujući interijer, eksterijer i radove pa se stvara dojam da djela Olge de Amaral lebde u stjenovitoj prirodi.

Izložba Olge de Amaral ujedno je i zadnja izložba održana u prostorima Fondacije Cartier na adresi Boulevard Raspail. Fondacija seli na novu adresu, tik do Louvrea, u prostore nekadašnjih antikvarnica (Louvre des Antiquaires). Uređenje novog prostora i ovaj put za Fondaciju Cartier potpisuje Jean Nouvel.

Zlato s tekstilom
– od Maroka do Japana

U pariškom etnografskom muzeju Musée du Quai Branly – Jacques Chirac održava se velebna izložba jednostavnog naziva Duž zlatne niti. Umjetnost odijevanja od Orijenta do Izlazećeg Sunca. Izložba prati tisućljetnu povijest zlata u tekstilnoj industriji, a u svome postavu naizmjence kombinira umjetnička sa znanstvenim otkrićima. Ona otkriva ljepotu, raznolikost i bogatstvo nošnje golemog područja koje se proteže od Maroka na zapadu do Japana na istoku uključujući zemlje Bliskog istoka, Indiju i Kinu. Svim tim nošnjama zajedničko je to što su tkane i izvezene zlatom te bogato ukrašene različitim ukrasima, a svaka na svoj način govori o kulturnoj povijesti zemlje iz koje potječe.

Zlato je najdragocjeniji i najplemenitiji metal na svijetu koji je oduvijek bio predmet želje, simbol bogatstva i sjaja, znak elegancije i profinjenosti. Otkriveno prije nekih sedam tisuća godina, zlato nikada nije prestalo fascinirati ljude. Od samih početaka vezivalo ga se uz besmrtnost i božansko, a brojni mitovi i legende pokušali su objasniti njegovo zagonetno porijeklo. Nedavna znanstvena istraživanja pokazala su da zlato zapravo potječe iz svemira. Nastalo je sudarom dviju zvijezda bogatih neutronima te se raspršilo svemirom u obliku mikroskopskih čestica, a na Zemlju je pristizalo meteoritima tijekom desetaka milijuna godina nakon nastanka našeg planeta prije više od četiri milijarde godina. Ove recentne znanstvene spoznaje uvode posjetitelja u izložbu posvećenu spoju zlata i tekstilne umjetnosti.

JAR - Joël Arthur Rosenthal na izložbi Pariz, prijestolnica bisera / Snimila Iva Rikavina

Zlato je već od petog tisućljeća prije Krista krasilo prve luksuzne tkanine namijenjene moćnicima. Tijekom idućih stoljeća iskusni tkalci i zanatlije, prvenstveno iz velikih kulturnih žarišta poput Rima, Bizanta, Perzije, a potom i muslimanskih središta, primjenjivali su različite tehnike za stvaranje pravih umjetničkih tkanina u kojima su svilena i lanena vlakna bila isprepletena zlatnim nitima i trakama. Od prvih ukrasa ušivenih u odjeću pokojnika, preko svile protkane zlatom iz indijskog i indonezijskog svijeta i blještavih japanskih kimona iz Edo razdoblja pa sve do suvremenih toaleta, zlato je bilo i ostalo korišteno u proizvodnji tekstila koji predstavlja simbol pravog luksuza. 

Tri manje cjeline unutar izložbe pravo su iznenađenje: predstavljene su tri vrste materijala koje imaju boju zlata, ali nisu zlato, a koriste se pri izradi tekstila. Radi se o vlatima jedne mediteranske školjke, zatim nitima koje stvara jedna vrsta pauka s Madagaskara te nitima boje zlata koje proizvodi jedna vrsta dudova svilca iz Kambodže. Ljepota ovih prirodnih sirovina kao i od njih izrađenih predmeta nadmašuje sva očekivanja i ostavlja mjesta samo divljenju.

Olga de Amaral u Fondaciji Cartier

Izložbu je organizirao pariški muzej Quai Branly u suradnji s kineskom modnom dizajnericom Guo Pei čije se originalne kreacije protežu kroz čitav postav. Zlatne haljine fantastičnih oblika smještene su među drugim izlošcima, što posjetitelju daje ritam pri razgledavanju, kao i predah među pojedinim tematskim i geografskim cjelinama. Kreacije Guo Pei svojom su ekstravagantnošću oprečne tradicionalnim nošnjama, no upravo taj kontrast naglašava ljepotu i jednih i drugih.

Ostaje nam žaliti što među čitavom raskoši i blještavilom izloženih eksponata koji obuhvaća geografski prostor ogromnih razmjera nije predstavljena narodna nošnja Slavonije. Svečana slavonska nošnja ukrašena je zlatovezom, izuzetnom tehnikom veza koja koristi zlatne konce za stvaranje raskošnih i sofisticiranih uzoraka. Zbog svoje duge tradicije, specifične tehnike veza te svoje ljepote i majstorstva kojim je izrađena, ona bi na ovoj izložbi trebala stajati uz bok nošnjama iz drugih krajeva svijeta. Izložbe ovolikih razmjera zaista se rijetko priređuju. Time odsustvo slavonskog zlatoveza još više bode oči. Veliki je to propust organizatora, još veća šteta za publiku. A nama opomena da još uvijek nedovoljno marimo za prisutnost hrvatske baštine na svjetskoj kulturnoj sceni.

Zlatna tkanina iz Autuna

Pariška izložba daje uvid u mnoga zanimljiva otkrića vezana uz temu zlata i tekstila. No, jedno među njima zaslužuje posebnu pažnju. Radi se o do sada najvećem pronađenom komadu tkanine izrađene od zlatnog konca koji potječe iz 4. stoljeća. Priča o njezinu otkriću doista je uzbudljiva.

Sve je počelo još 2020. kada su Nacionalni institut za preventivna arheološka istraživanja (INRAP) i arheološka služba grada Autuna u francuskoj pokrajini Burgundiji započeli s istraživanjima na lokaciji gdje se nekoć prostirala golema kasnoantička nekropola Saint-Pierre-l’Estrier, otprije dobro poznata arheolozima i povjesničarima. Stanovnici antičkog Autuna u njoj su se pokapali od početka 3. do sredine 5. stoljeća, a spominje je i poznati biskup Grgur iz Toursa, autor prve povijesti Franaka (Historia Francorum). Arheolozi su očekivali da će im istraživanja pomoći pronaći grobove elite iz navedene regije što se ubrzo pokazalo točnim: u grobnicama su pronađeni skupi kameni sarkofazi i olovni kovčezi, luksuz koji su u ono doba mogli sebi priuštiti samo imućni, te zlatni nakit i drugi vrijedni predmeti.

Među 230 istraženih grobnica, jedna je sadržavala izuzetno rijetke fragmente ljubičasto obojene tkanine u koju su bile utkane zlatne niti. Ona je izvorno prekrivala cijelu površinu olovnoga lijesa, a do danas su ostali sačuvani dijelovi zahvaljujući plemenitosti metala te kvaliteti tkanine. Sama tkanina sastoji se od tekstilne jezgre oko koje su bile omotane zlatne trake oko 0.3 mm širine. Detaljnim istraživanjem utvrđeno je da je na tkanini bio izveden uzorak, motiv koji iscrtava šare lišća. Na pojedinim dijelovima bilo je po sto niti po centimetru, što je zahtijevalo izuzetnu vještinu pri izradi sličnu radu zlatara. Budući da su pri otkriću zlatne niti bile usađene u glinastu zemlju, stručnjacima je trebalo oko godinu dana da se ovako spektakularan nalaz očisti, istraži i pravilno konzervira. Pet godina kasnije, posjetitelji izložbe u Parizu imaju veliku čast prvi razgledati ovaj izuzetan komad kasnoantičke tkanine u cijelosti. Po završetku izložbe tkanina će biti vraćena i pohranjena u muzeju u Autunu gdje će čekati dovršetak proširenja muzeja predviđenog za 2028.

Prijestolnica bisera

Izložba koju je priredila L’École des Arts Joailliers (Škola nakitnih umjetnosti ) obilježit će ovogodišnje pariško proljeće dodatnom raskoši i elegancijom. Malo je onih koji ne poznaju biser, taj dar prirode koji čovjeka od davnina privlači svojom ljepotom te je oduvijek bio izvor inspiracije najvećim draguljarima. No, tko zna da je biser bio u samome središtu intenzivne trgovine koja se odvijala između Perzijskog zaljeva i Francuske u razdoblju koje je trajalo nekoliko desetljeća, od kraja 19. pa sve do prve trećine 20. stoljeća? I k tome da je taj dugi niz godina biser bio u središtu industrije luksuza i pariške kulture? Upravo stoga što je danas to već pomalo zaboravljena činjenica izložba Pariz, prijestolnica bisera uvodi nas u priču o nevjerojatnoj umjetničkoj, komercijalnoj i ljudskoj pustolovini koja se u francuskoj prijestolnici odvijala pred stotinjak godina.

Od kraja 1860-ih pa sve do kraja 1930-ih većina bisera izlovljenih u Perzijskom zaljevu bila je transportirana u Francusku te ponuđena na prodaju u Parizu. Najprestižniji draguljari, čije se radnje većinom nalaze u luksuznom gradskom predjelu oko Trga Vendôme, koristili su ih u svojim maštovitim kreacijama koje su često prelazile granice uobičajenih komada nakita. Računske knjige, telegrami, arhivski dokumenti i fotografije iz toga razdoblja otkrivaju razmjere ove trgovine. Mnogi su se obogatili, trgovina biserima bila je izvor nezapamćenog gospodarskog procvata. Razvijali su se novi trgovački putevi, prvo kopneni i pomorski, a zatim i zračni, kako bi biseri iz slanih voda Zaljeva stigli što prije do Pariza. Ti su putevi ujedno stvarali i nove veze među ljudima i kulturama, od „Biserne obale“, kako su se tada nazivale zemlje Zaljeva, pa sve do europskog velegrada.

Izložba Pariz, prijestolnica bisera uvodi nas u priču o nevjerojatnoj umjetničkoj, komercijalnoj i ljudskoj pustolovini koja se u francuskoj prijestolnici odvijala prije stotinjak godina. To nije samo prozor u svijet jednog dragocjenog materijala, nego i uvid u čitavo jedno razdoblje povijesti Pariza

Pariška izložba ima za cilj uvesti posjetitelja u raskošni svijet bisera i ispričati priču o jednom manje poznatom razdoblju njegove povijesti. U uvodnom dijelu izloženo je nekoliko različitih primjeraka koji nas upućuju u vrste, boju, podrijetlo i svojstva ovog biominerala. Osim prirodnih bisera, mogu se vidjeti i fini kultivirani biseri čiji je nastanak potpomognut ljudskom intervencijom. U sredini prve izložbene dvorane postavljena je posuda u kojoj se nalaze stotine kultiviranih bisera. Posjetitelja se poziva da u nju uroni prste, zagrabi šaku bisera te da uzme, opipa i izbliza pogleda nekoliko prekrasnih kuglica sedefnog odsjaja koje se formiraju u određenim školjkama diljem svijeta. Time je osim vizualnog ostvaren i taktilni kontakt, a u tome trenutku počinje magija: uranja se u svijet luksuza, prate se mijene povijesnih stilova kao i osebujan izričaj pojedinih umjetnika, dok su ljepota i savršen oblik bisera jedina konstanta.

Kroz stotinjak izloženih radova, za ovu priliku posuđenih iz zbirki prestižnih ustanova poput Muzeja dekorativnih umjetnosti, Petit Palaisa, draguljarskih kuća Van Cleef & Arpels, Cartier i Fred te izuzetne privatne zbirke Albion Art, izložba prati draguljarsku strast prema biseru od kraja 19. stoljeća do danas. Poseban je naglasak stavljen na zlatno doba trgovine finim biserima i razloge njezina propadanja. Dvadesetih godina prošlog stoljeća ljepotom bisera osim draguljara bili su zavedeni i umjetnici iz drugih umjetničkih sfera pa se biser javlja u svim područjima umjetničkog izražavanja, od opere do kinematografije, slikarstva, fotografije, plakata i ilustracija. Biser je tako postao jedan od simbola tzv. ludih dvadesetih kojima je vladala prava „perlomanija“. Još uvijek za to razdoblje, čak i u najbanalnijim predodžbama praćenima zvukom jazza, swinga ili charlestona, vezujemo duge niske bisera. Upravo na pariškoj izložbi mogu se vidjeti neki od najljepših primjeraka iz te epohe. Stoga ova izložba nije samo prozor u svijet jednog dragocjenog materijala, nego i uvid u čitavo jedno razdoblje povijesti grada Pariza.

Vuna za kraj, ali kakva!

Budući da smo ovaj osvrt na pariške izložbe posvetili prvenstveno izložbama koje se bave tekstilom, pitanje koje se ovdje logično nameće jest: koja bi to bila veza između bisera i tekstila? Na prvi pogled ona je doista vrlo tanka, izuzme li se pokoji banalan odgovor poput toga da i jedno i drugo čine dio visoke mode. No, kako bismo ostali vjerni naslovu ovoga članka, za kraj ćemo izdvojiti jedan ekstravagantan predmet s izložbe o biserima.

Radi se o brošu u obliku ovčje glave iz 2006, djelu američkog draguljara koji svoje radove potpisuje kao JAR (akronim od Joël Arthur Rosenthal). Dok su za izradu glave korišteni aluminij, srebro i zlato, a za oči safiri, runo čine biseri različitih dimenzija. Dakako, vuna se od pamtivijeka koristila u tekstilne svrhe, a ovdje je njezina vrijednost predočena dragocjenim biserima. Bila to autorova namjera ili ne, u ovome iznimnom djelu uživat će svi ljubitelji umjetnosti, baš kao i u sjajnim izložbama koje je Pariz priredio za ovo proljeće.