Prostor dijaloga, slobode i povjerenja

Jean-Paul Sartre na Književnom petku 1960. (za stolom s prevoditeljem Darkom Suvinom)

Dana 9. travnja, točno u podne, u Gradskoj knjižnici na Starčevićevu trgu u Zagrebu, svečano je predstavljena monografija Književni petak: kronika zagrebačke kulturne tribine. Publikacija, objavljena povodom 70. obljetnice ove kultne tribine, značajan je doprinos dokumentiranju i očuvanju književnog, društvenog i kulturnog identiteta Zagreba.​ Monografija, kao sveobuhvatan pregled, ukazuje na iznimnu važnost Književnoga petka kao svojevrsne kulturne institucije koja je ugostila mnoge domaće pisce, znanstvenike i umjetnike, istovremeno utirući put nekim novim poglavljima koja će tek biti ispisana. 

Dok su se okupljali ljubitelji pisane riječi, autori, urednici i prijatelji ove tribine, mogla se osjetiti čudesna toplina zajedništva, prepričavale su se anegdote o brojnim gostima koji su nekada punili dvoranu, kao što su Vladan Desnica, Vjekoslav Kaleb, Josip Pupačić, Vesna Parun, Ivan Supek, Rudi Supek, Gajo Petrović, Danko Grlić, Vanja Sutlić, Igor Mandić, Antun Šoljan, Ivo Brešan, Vinko Brešan, Vlado Gotovac, ali i brojna druga ugledna imena te strani gosti koji nastupili na tribini, kao što su Jean-Paul Sartre, Günter Grass, Jiří Menzel, Alain Finkielkraut, Ismail Kadare, Claudio Magris i Guy Gavriel Kay; ili onima rijetkima poput Krleže i Andrića, koji se nisu odazvali pozivu pa su stvorili anegdote u odsutnosti.

Autor monografije Pavle Bonča / Snimila Sandra Šimunović / PIXSELL

Na predstavljanju su govorili autor monografije Pavle Bonča, urednica Ismena Meić, knjižničarska savjetnica i voditeljica Gradske knjižnice i autorica predgovora, te recenzent Filip Hameršak koji je naglasio kako ovaj rukopis u budućnosti može postati „dragocjen smjerokaz“ za daljnja istraživanja. Govornici su ocrtali ne samo povijest tribine, nego i njezin puls – trenutke kada se hrabro govorilo o najvažnijim društvenim pitanjima, kada se slavila ljepota jezika i kada su se stvarali mostovi između autora i publike. Svaka anegdota, svaki pogled unatrag bio je i pogled prema naprijed, prema publici, nama koji nastavljamo slušati, čitati, razmišljati. Podsjetili su nas da Književni petak nije samo tribina, već prostor dijaloga, slobode i povjerenja. U vremenu kada se sve češće zatvaramo u svoje svjetove, podsjetnik na važnost susreta – takvih u kojima se misli dijele inteligentno i iz srca – djeluje gotovo ljekovito.

Monografija, nastala iz potrebe da se sačuva duh tribine koja već desetljećima oblikuje kulturni identitet Zagreba, bila je predstavljena s puno srca, znanja i poštovanja. Ukupno 232 stranice nakon predgovora, uvodne riječi i popisanih izvora, u šest dekadskih kronologija obuhvaćaju sedam desetljeća djelovanja tribine Književni petak, od njezinih početaka 1955. do 2024. godine. Sadrži i bogatu arhivsku građu, uključujući rukopisne zapisnike, novinske isječke, plakate i fotografije, stenografe koji svjedoče o raznolikosti tema i sudionika tribine. Poseban naglasak stavljen je na analizu utjecaja tribine na kulturni i društveni život Zagreba, kao i na njezinu ulogu u promicanju književnosti i slobode izražavanja.

Detaljno je predstavljen proces istraživanja i prikupljanja bogate arhivske građe koju je trebalo usustaviti da bi se očuvao kontinuitet, ali i prikazala prilagodba tribine suvremenim izazovima te njezino dosljedno značenje u kontekstu hrvatske kulturne scene, kao i uloga u poticanju javne rasprave.​ Pedesete su prikazane kao doba uspona od uzbudljivih početaka Književnoga petka do ruba desetljeća kada tribina postaje utjecajan kulturni događaj, šezdesete kao razdoblje između senzacije i oskudice, sedamdesete kao vrijeme previranja, vrijeme hrvatskoga proljeća i „suspektnih“ izlagača. Osamdesete se predstavljaju novom programskom orijentacijom i novim sudionicima, devedesete su u samostalnoj Hrvatskoj pa se neizbježnim odnosom prema politici i neknjiževnim temama pomiču prema novim strujanjima. U zaključku se ističe kako je razgovor o Književnome petku, a posljedično i arhivskoj građi koja je proizašla iz djelovanja tribine, ovom knjigom dobio svojevrstan nastavak ili novi početak, ali i zadatak na kojemu treba ustrajati.

Predstavljanje monografije bilo je više od običnog kulturnog događaja. Bila je to prilika za priznanje i zahvalnost svima koji su sudjelovali u oblikovanju ove važne institucije. Monografija ne samo da dokumentira bogatu povijest tribine, nego i inspirira buduće generacije da nastave njegovati i razvijati kulturni dijalog u društvu.​