Povratak Zadarskog salona mladih

Nakon dva desetljeća zatišja Zadarski salon mladih vratio se na kulturnu pozornicu. U izložbenom prostoru Providurove palače i organizaciji Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar, 21. veljače svečano je otvoreno 12. izdanje ove značajne manifestacije pod čijim su okriljem svoj profesionalni put započeli mnogi renomirani umjetnici i čijim je diskontinuitetom nastupila svojevrsna praznina u zadarskoj kulturi. Izniknuvši iz činjenice da od njegova posljednjeg održavanja nije cjelovito prezentirana mlađa generacija zadarskih umjetnika, povratnički salon pod nazivom Zadarska situacija – 20 godina kasnije u novom se ruhu nadovezuje na tradiciju okupljanja mladih autora pružajući im prostor za afirmaciju i povezivanje sa širom likovnom scenom. Pod kustoskom koncepcijom Koraljke Alavanja predstavljeno je 28 umjetnika čija kvaliteta i autentičnost izraza kroz 56 izloženih radova potvrđuju da je likovnost u Zadru itekako vitalna.

12. Zadarski salon mladih: rad nagrađene Lucije Jelić  / Snimio Andrej Brašnjić, Izvor NMZ

Promjene i izazovi kroz povijest

Tijekom godina Salon mladih mijenjao je svoj karakter. Za razliku od nadahnutog prvijenca te bogatog i inovativnog stvaralaštva kasnih 1970-ih, u periodu koji je potom uslijedio dolazi do osjetnog pada interesa za likovnim izražavanjem te stagnacije umjetničke produkcije. Nakon Domovinskog rata i obnove 2000. godine, fokus se usmjerio na fotografiju, s obzirom na to da je u Zadru tada djelovao značajan broj mladih fotografa. Međutim, već prilikom 11. izdanja 2005. godine uočava se tendencija povratka drugim vizualnim medijima i oblicima izražavanja. Ta postepena promjena može se pripisati prekretničkoj 2004. godini kada Škola za tekstil i dizajn postaje Školom primijenjene umjetnosti čime se otvara mogućnost stvaranja nove generacije perspektivnih umjetnika. Danas, dvadeset godina kasnije, upravo ti umjetnici imaju priliku predstaviti se kroz obnovljeni Salon mladih. Prema riječima organizatora, obnova Salona i osnaživanje lokalne likovne zajednice nastupaju u ključnom trenutku u kojem zadarska umjetnička scena bilježi rast interesa za vizualne umjetnosti.

Otvorenje 12. Zadarskog salona mladih, Providurova palača / Izvor NMZ

Novi format i
multimedijalna raznolikost

Otvorenim pristupom 12. Zadarskog salona mladih pod nazivom Zadarska situacija kakvim su se tradicionalno vodile i inačice koje su mu prethodile nastojalo se otvoriti prostor interpretaciji „situacijskih“ okolnosti u kojoj umjetnost kao katalizator istine nudi sveobuhvatan uvid u kolektivnu zbilju. Kako poručuju, pružanjem autorima slobode u izrazu i izbora narativa, željeli su omogućiti konfrontaciju sa stvarnošću, potičući dijalog između osobnog i kolektivnog. Bez obzira na izostanak strogo definirane teme izložene radove objedinjuje „situacijska“ okosnica koja reflektira aktualnu lokalnu i globalnu, kulturnu, društvenu, ekološku i političku problematiku današnjice. Izložbi selektiranih radova prethodio je javni poziv na koji su se mogli prijaviti umjetnici do 35 godina starosti direktno ili indirektno povezani sa Zadrom, a o njihovu odabiru odlučivao je peteročlani žiri. Propitujući tko i na koji način tvori zadarsku likovnu scenu, ovogodišnji Salon mladih naglasak stavlja na raznolikost umjetničkih tehnika i medija počevši od slikarstva i kiparstva do instalacija i konceptualne umjetnosti, a svojim su se radovima predstavili umjetnici Vito Arbanas, Josipa Baljak, Mirta Boban, Boris Cikač, Antea Delpin, Petra Deša, Lana Đurđek, Ana Jagić, Lucija Jelić, Zvonimira Karavida, Mia Knežević, Julija Kršlović, Veronika Magdić, Anđela Majica, Mirko Marušić, Alba Miočev, Petra Mogušar, Manuela Pauk, Matea Radobuljac, Josip Rončević, Nikolina Segarić, Nina Sušac, Ivan Šestan, Matea Tošković, Stella Vlasnović, Lucija Vukman, Anđela Zanki i Nikola Zmijarević.

Za razliku od prethodne generacije umjetnika koja je izlagala prije 20 godina i kod koje je, prema riječima nekadašnje voditeljice Galerije umjetnina NMZ Ljubice Srhoj Čerina, dominirao eskapistički svjetonazor, umjetnička artikulacija umjetnika nove generacije inherentno je povezana s kritikom sustava koji oblikuje njihove živote. Reflektirajući pitanja vlastitog identiteta, socijalne pravde, ekologije i vrijednosti kroz različite forme i pristupe prikazuju specifično lokalno (zadarsko, dalmatinsko, hrvatsko) stanje u suglasju s globalnim (ne)prilikama. Bilo da je riječ o intimističkim, gotovo meditativnim uprizorenjima intimnog okruženja, razmatranja dinamike međuljudskih odnosa i nametnutih uloga, apostrofiranja sveprožimajućeg konzumerizma, ili pak dihotomije između unutarnjeg i vanjskog, svaki od radova na sebi svojstven način preispituje temeljne strukture pod čijim utjecajem živimo i donosimo odluke. Kustoski koncept sjajno se uklopio u prostor Providurove palače, a više nego uspješno obnovljenu manifestaciju zaokružila je svečana dodjela nagrada. Žiri 12. zadarskog salona mladih odlučio je dodijeliti nagradu u vidu samostalne izložbe kiparici Luciji Jelić koja se predstavila radovima Skulptura u neorijentabilnom prostoru (2022) i Sartre (Bouville I, II i III) (2023).

Budućnost Salona

Na pitanje o budućnosti salona i njegovoj dinamici kustosica Koraljka Alavanja odgovara kako njegovo održavanje planiraju u trijenalnom ritmu ističući odaziv mladih umjetnika kao najvažniju komponentu budući da će njihova kvantiteta i kvaliteta diktirati daljnji razvoj projekta. Ako je suditi prema viđenom na izložbi u Providurovoj palači, Salon je u dobrim rukama. Djelovanje Salona mladih oduvijek je imalo ključnu ulogu u formiranju zadarske umjetničke scene, a njegovo obnavljanje pruža priliku za novu umjetničku sinergiju i reafirmaciju kulturnog identiteta grada. Da bi se to uistinu i ostvarilo nužna je podrška grada i kulturnih institucija koja i dalje izostaje. Činjenica da unatoč sveobuhvatnoj obnovi Kneževe i Providurove palače, zadarska Galerija umjetnina još uvijek nije dobila adekvatne prostorije za rad kao ni prostor u kojem bi se u obliku stalnog postava izložio dragocjen fundus umjetnina koje već godinama svoje vrijeme čekaju u kutijama muzejskog depoa, pomalo je obeshrabrujuća. No, kao i uvijek, pojedinci su ti koji svojim nepokolebljivim vizijama i predanošću prkose preprekama mijenjajući naizgled nepromjenjive okolnosti.

Organizatorima i umjetničkim protagonistima 12. Zadarskog salona mladih stoga valja čestitati uzdajući se u prihvaćanje kolektivne, ali osobito odgovornosti nadležnih u stvaranju uvjeta i okruženja u kojima će umjetničko djelovanje biti izvedivo i održivo, a ne tek mrtvo slovo na papiru. Zadar to zaslužuje!