Originalnost, svježina i bogatstvo stila

Dokumentarac Fiume o morte! najuspjelije je ostvarenje u dosadašnjoj karijeri Igora Bezinovića, darovitog i angažiranog filmaša u čijem su autorskom portfelju i dokumentarac Blokada te dugometražni igrani film Kratki izlet, naglašeno slobodna adaptacija istoimenog romana Antuna Šoljana za koju je 2017. godine osvojio Veliku zlatnu arenu. Bezinović je izuzetno zanimljiv autor koji sazrijeva iz filma u film, mijenja se, eksperimentira s formatima i temama, kao i s načinima na koje pristupa tim temama. On sebi voli zadavati što teže ciljeve i potom tražiti načine kako ih ostvariti. Podjednako dobro, štoviše odlično, leže mu projekti i kratkog i dugog metra, a koje god priče ili teme da se prihvati, obradi je na najbolji mogući način. Kad snima filmove, kao da se igra, pa je tako spomenuti Šoljanov Kratki izlet obradio čak dva puta, u kratkišu Vrlo kratki izlet i u dugometražnom filmu. Podjednako ga zanimaju širi društveni fenomeni, kao i osobne, privatne priče. Vrlo vješto miješa i filmske rodove, pa je primjerice Mikrokazeta – najmanja kazeta koju sam ikad vidio križanac igranog, eksperimentalnog i dokumentarnog filma.

Film govori o 16 mjeseci tijekom kojih je Rijekom vladao talijanski fašist i imperijalist Gabriele D’Annunzio

Stoga je logično što je i Fiume o morte! također hibridno djelo, spoj dokumentarnog i igranog filma, a nakon njegova gledanja lako je zaključiti da je hibridnost jednostavno bila neizbježna u realizaciji konkretne priče.

Film govori o 16 mjeseci tijekom kojih je Rijekom vladao talijanski fašist i imperijalist Gabriele D’Annunzio, koji je na tri mjeseca proglasio i neovisnu državu koju je nazvao Talijanska uprava za Kvarner, odnosno Regenza Italiana del Carnaro. Priča o D’Annunziju izuzetno je zanimljiva, jer riječ je o kompleksnom liku, pjesniku, erotomanu i dekadentnoj osobi koja je bila i veliki ljubitelj ratovanja. No kako je razvidno iz filma, bio je neka vrsta karikature, operetni diktator u malom i svojevrsni preteča Benita Mussolinija. Priči o njemu Bezinović je pristupio na najbolji mogući način, pametno i maštovito, i stilski i u načinu izvedbe. Arhivske fotografije i dokumentarne filmske zapise kombinirao je sa segmentima u kojima je te fotografije i isječke „oživio“. Nakon što vidimo određenu fotografiju ili isječak, slijedi njihova reinterpretacija u današnjem vremenu, na način da naturščici glume i D’Annunzija i sve osobe oko njega. Te naturščike bira na samome početku, dok s kamerom šeće Rijekom, najviše Korzom i tržnicom, te prolaznike zapitkuje znaju li tko je bio D’Annunzio i po čemu je poznat. Muškarcima koji mu odgovore potvrdno ponudi da u filmu tumače jednog od sedam D’Annunzija, koji pojedinačno prikazuju određena razdoblja njegova upravljanja gradom i, u manjoj mjeri, života. I ostatak glumačke postave tako je izabran, pa mladići tumače vojnike, a žene sporedne role grofica i domaćica. Takav je pristup prilično efektan, podsjeća na metode koje su nekad koristili Želimir Žilnik i Srđan Karanović.

Cjelina je stilski vrlo dojmljiva, jer Bezinović itekako učinkovito dočarava sav kič i dekadenciju koje su pratile D’Annunzija. Kadrovi u kojima reinterpretira fotografije i filmske zapise prezasićeni su bojama, sve oko središnjeg lika je predstava i parada, a osobito je efektan određeni humorni i ironični odmak koji autor stalno zadržava. Film je ozbiljan, ali i duhovit i ironičan na mjestima na kojima je to potrebno.

Fiume o morte! je u određenoj mjeri i metafilm, odnosno film o nastanku filma, a sve je vrlo komunikativno i šarmantno. Povijesnim događajima pristupa se iz triju perspektiva: povijesne, osobne (biografske) te interpretacijske. Rezultat je izuzetno skladno komponirano djelo koje je tečno i lako se gleda, a koje sadrži i dva intrigantna detalja. Jedan je segment reportaže s otvaranja spomenika D’Annunziju u Trstu 2019. godine, koji pokazuje da su njegove ideje u Italiji, ili u dijelovima Italije, i danas itekako žive. Drugi je dokumentarni isječak u kojem vidimo samog D’Annunzija, koji izgleda poput ocvalog dekadenta, propalog pjesnika bez ijednog zuba. Kad ga vidimo, nemoguće je zamisliti otkud je dolazila njegova karizma. Ukratko, Fiume o morte! odličan je film, jedan od onih koji se mogu gledati više puta.