Maštovit grafički dizajner

U zagrebačkoj Galeriji Matice hrvatske od 12. do 21. travnja bila je postavljena izložba istaknutoga grafičkog dizajnera i kipara Antonija Džolana (Bugojno, 1983). Iako je posljednjih nekoliko godina mnogo izlagačkog prostora posvećeno grafičkom dizajnu – jer je napokon svima jasno kako vrlo dobar ili izvrstan dizajn neusporedivo bolje prenosi poruke i sadržaj recipijentima – još uvijek nas netko može iznenaditi svojim rješenjima koja nadilaze prosjek dizajnerske produkcije.

Iz postava izložbe u Galeriji Matice hrvatske

Antonio Džolan diplomirao je 2007. kiparstvo kod profesora Nikole Vučkovića na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu (Sveučilište u Mostaru), a diplomski studij grafičkog dizajna upisuje na ALU Široki Brijeg 2019. Radi kao likovni pedagog, a prvu samostalnu izložbu imao je 2006. u Bugojnu. Do danas je imao dvadeset samostalnih izložbi u Bosni i Hercegovini te u Švedskoj. Član je Amaterskog teatra FEDRA Bugojno i Organizacijskog odbora festivala FEDRA, kao i drugih kazališnih manifestacija i festivala. Suosnivač je i član Udruge likovnih umjetnika Skopaljske doline Bugojno i sudionik likovnih kolonija i simpozija (Zadar, Mostar, Prozor-Rama, Bosanski Šamac, Bugojno). Autor je logotipa Teatarskog festivala BIH FEDRA, za koji je od povjesničara umjetnosti Nikole Albanežea dobio posebnu pohvalu, ali i drugih maštovitih logotipa za različite kulturne manifestacije i javne ustanove.

Djeluje kao dizajner plakata, kataloga, knjiga, zaštitnih znakova i osmišljava cjeloviti vizualni identitet za tvrtke i institucije, tzv. total design. Međutim, njegovo djelovanje ide mnogo šire u kulturološkom kontekstu pa je tako zajedno s prijateljima i simpatizerima obnovio rad Ogranka Matice hrvatske u Bugojnu i bio izabran za njegova predsjednika. U pedagoškom je radu s učenicima na javnim natječajima za likovnu kulturu/umjetnost dobio više nagrada i priznanja u BiH i Hrvatskoj. Radi kao profesor umjetnosti u nekoliko gimnazija i kao nastavnik likovne kulture u dvjema osnovnim školama. Od 2023. član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti u BiH, a živi i radi u Bugojnu.

Satirički komentar društvene zbilje

Važno je naglasiti širinu njegovih interesa i djelovanja jer se to izravno odražava u Džolanovu dizajnerskom svjetonazoru. On, naime, vrlo često u koncepciji dizajna, izlazi iz okvira zadatka i iznimno duhovito i inteligentno upisuje satirično intoniran komentar društvene zbilje ili sam sebi dopušta duhovitost, značajku koja je u izvjesnom smislu prognana iz domene „ozbiljnog“, reprezentativnog grafičkog dizajna u Hrvatskoj danas.

Umjetnik Antonio Džolan (u sredini) s domaćinima i gostima na svečanom otvaranju izložbe u Galeriji Matice hrvatske / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Taj izvjestan buntovnički podsloj njegovih rješenja redovno biva usvojen od strane naručitelja i klijenata, koji su u Džolanu prepoznali dizajnersko-umjetničku svijest koja nije jednodimenzionalna. Stoga njegovu dizajnerskom opusu ne možemo prići iz samo jedne vizure; za takva je vizualno-grafička rješenja potreban mentalni sklop umjetnika, koji se suvislo odlučio posvetiti ovom likovnom mediju. On dizajnu ne pristupa hladno, utilitarno i klišeizirano. Džolan osjetnu pažnju poklanja samoj kompoziciji formata unutar kojega razlaže i postavlja vizualne i grafičke elemente bitne za sadržaj, ali jednako tako ne zapostavlja važnost tipografije, odnosno, biranja različitih fontova, tipova slova, koji itekako utječu na efekt konačnog vizualnog rješenja i poruku.

Font igra veliku ulogu

Prečesto smo svjedoci kako se dobar ili izvrstan dizajn u konačnici može pokvariti odabirom nekog užasnog ili čak grotesknog fonta. Slavni slovensko-hrvatski grafički dizajner Ranko Novak, uveo je prije dvadesetak godina kod nas u širu uporabu pojam tipotekta, odnosno, grafičkog dizajnera koji je specijalist za osmišljavanje logotipa pametnim i maštovitim korištenjem različitih tipova slova; odabir fonta, naime, izravno utječe na mentalnu i emotivnu razinu dizajnerske poruke i gotovo je u pravilu presudan za izvrstan ili fantastičan grafički dizajn i(li) cjelokupni vizualni identitet.

Svečanost otvaranja okupila je brojnu zagrebačku publiku

To sve, uz odabir toplih ili hladnih boja, Džolan prilagođava temi ili sadržaju na kojem radi, posebice kada se bavi logotipima ili vizualnim identitetom neke tvrtke ili kluba. Kada se bavi političkim temama i porukama na plakatima, Antonio Džolan svoj koloristički dijapazon svodi na crnu, bijelu i crvenu, kako bi poruka bila što snažnija, dok se kod festivalskih i kazališnih plakata prepušta igri bojama bez slijeđenja krutih pravila.

Čini mi se kako je taj in continuo kritički ton Džolanovih dizajnerskih rješenja njegov zaštitni znak, i sigurna sam kako se i po tome može detektirati da je diplomirao u klasi profesora Nikole Vučkovića na ALU u Širokom Brijegu. Satiričan je po definiciji – kao izlaz i spas od dominantnog narativa ili poslijeratne bosanske dimenzije stvarnosti – a vjerujem da bi tu razinu osjećali u njegovom opusu i da se bavi skulpturom ili crtežom (Frankenews, Suočavanje s prošlošću, Svećenik i izbori). Stoga su i neka od njegovih najefektnijih grafičkih rješenja prepoznatljiva u domeni političkog plakata i ilustracije za časopise, gdje brutalno jednostavno sublimira temu i poruku, najčešće u crno-bijelom rasteru s dodatkom crvene, žute ili zelene boje.

U logotipima i grbovima također pratimo umjetnikov smisao za humor, ali i težnju racionalnoj redukciji sadržaja, gdje se često poigrava metaforom i metonimijom. Nema tu nimalo papagajskog šarenila, narativnosti niti horror vacui sindroma: rješenja su svedena na crno-bijelo uz dodatak jedne tople ili hladne boje, a ponekad se logotip i zaštitni znak formiraju oko plave i zelene, zbog područja ili aktivnosti kojima se naručitelji bave.

Stilski Antonio Džolan sažima vrlo fleksibilne mogućnosti varijacija: od apstraktnog reduciranja crteža, ekspresionističkih crno-bijelih matrica, preko klasične figurativne ilustracije, do umetanja fotografskih i kolažiranih isječaka u zadani dizajnerski predložak. U svakom rješenju postoje duboki kompozicijski, prostorni red i ravnoteža, uz neupitnu samokontrolu kada se s dizajnerskim eksperimentiranjem treba zaustaviti. Istovremeno, njegov dizajn nije bezličan niti presklon nekoj samonametnutoj artificijelnoj higijeni, zbog koje bi se na kraju izgubila poruka i metaforička strelica. Nakon zagrebačke izložbe, Džolan će se predstaviti u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu i u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Mostaru.

(Članak sufinancirao JANAF)