KNJIŽNIČARI PREPORUČUJU

Sveta Hildegarda iz Bingena, Boga gledati

Sveta Hildegarda (1098–1179) bila je najsvestranija žena svog vremena, mističarka, teologinja, predstojnica samostana, liječnica, prirodoslovka, slikarica, pjesnikinja, glazbenica te jedna od najistaknutijih ličnosti u povijesti europske duhovnosti kršćanskoga Zapada. Autorica je brojnih stručnih djela iz različitih područja ljudskog znanja, najviše iz medicine, prirodoslovlja, filozofije, mistike, glazbe i ljekarništva.

Izd. Scarabeus naklada, Zagreb, 2010.

Boga gledati izbor je mističnih tekstova Hildegardine literarne ostavštine Heinricha Schippergesa, profesora povijesti medicine na Heidelberškom sveučilištu koji slovi kao vrsni poznavatelj sveukupnog njezina djela. Hildegardin mistični doživljaj zasniva se na osobnom susretu s Bogom, ali ne s Bogom kao subjektivnim sugovornikom duše, već s Bogom koji je stvorio kozmos i čovječanstvo. U prvom planu nije toliko slika svijeta koliko životni svijet jer Hildegarda smatra da temeljno iskustvo Boga nipošto ne služi religioznom raspoloženju nego upućuje na svjesno življenje života i na kultivaciju zajednice. Može se reći da je u njezinu djelu ponajprije riječ o životnoj praksi i pitanju smisla života. Hildegardina ključna rečenica  glasi: „Gdje u čovjeku nema toga pitanja, nema ni odgovora Duha Svetoga!“

Jane Cobbald, Viktor Schauberger.
Život u učenju od prirode

Viktor Schauberger (1885–1958) bio je „intuitivni“ genij,  filozof, izumitelj, austrijski šumar koji se proslavio otkrićima u proučavanju vode, a koristeći sjajna rješenja u prirodi pronašao je uređaje za proizvodnju energije i razvio poljoprivredne postupke za uvećanje kvalitete tla i usjeva.

Izd. AGM, Zagreb, 2009.

Autorica knjige predstavlja Schaubergerov život i ideje i približava nam njegova shvaćanja o Zemljinu pulsu, ritmovima života, prirodnom magnetizmu, životnim energijama i korisnim inovacijama. Tamo gdje su konvencionalni znanstvenici vidjeli mrtvu tvar, mehanizme i kemijske spojeve on je vidio inteligenciju prirode i njezinu dušu. Viktor Schauberger, iscjelitelj okoliša i pronalazač tehnologije naklonjene okolišu, živopisno je opisivao kako naše omalovažavanje zakona prirode donosi samo katastrofe. „Potrebno je razumjeti i oponašati prirodu. Priroda je jednostavnija u svojim djelovanjima i složenija u svojim ulogama nego što to naši racionalni umovi mogu pojmiti.“ Njegova vizija čovječnosti koja djeluje unutar prirodnih zakona staza je koju moramo ponovno otkriti želimo li preživjeti.

Pascal Bruckner,

Neprestana ushićenost: esej o prisilnoj sreći

Temeljno raspolažemo slobodnom voljom i bezbrojnim mogućnostima izbora, a sreća nije jedna od njih.

Knjiga potiče višeslojna propitivanja. Brucknera ne fasciniraju Nacionalni indeksi mjerenja sreće, nego on osvjetljava čovjeka ugašene čovječnosti svedenog na potrošača, kupca, „hrčka u kotaču“. Zaključuje da sreću ne možemo definirati i njome upravljati, a granica između pojedinca i njegove sreće ne postoji. Jedina prepreka sreći je čovjek sam. Grozničava žudnja za srećom stvara pritisak, a zbog pritiska ljudi postaju nesretni. Uz posljednje poglavlje izdvaja Shakespeareov citat: „Još nije bilo filozofa koji je mogao strpljivo trpjeti zubobolju“.

Izd. DHK, Zagreb, 2010.

Zalaže se za užitke kao kratkotrajne ekstaze ukradene usred nečega, veselost, radost koja prati život jer uvijek je previše toga što bismo trebali željeti, voljeti i uvijek odlazimo, a jedva da smo išta okusili.