Katalonski jezik: simbol otpora i opstanka

Kažu da je jezik odraz duše svakog naroda, ali i njegovo vezivno tkivo. Katalonce definira Europljanima, kao i sve romanske narode. Oni koji zazivaju neovisnu Kataloniju neće propustiti napomenuti kako je kastiljski nacionalizam stoljećima koristio sve poluge države da marginalizira povijesne jezike na teritoriju današnje Španjolske, te da se vrhunac takve politike dogodio tijekom Francove diktature, kada je katalonski bio zabranjen i zatiran. Danas je jedan od samo četiri jezika u Europskoj uniji koji nemaju službeni status, iako jest službeni u zemlji članici EU. Na ljestvici jezika s najvećim brojem govornika u Uniji zauzima visoko 13. mjesto, ispred je 11 službenih jezika u EU…

Jezična pravda za deset milijuna europskih građana

„Postoji frustracija, ali istovremeno jačaju naši argumenti o nenormalnosti ove situacije. Riječ je o otvorenoj diskriminaciji. Zapanjuje da je takvo što moguće u EU, koja neprestano identificira i osuđuje sve vrste diskriminacije, unutar i izvan svojih granica. Riječ je o vidnom licemjerju Unije, koja ne priznaje katalonski kao 25. službeni jezik. Kada je riječ o primjeni vlastitih načela, europske države naprosto zatvaraju oči. Dosad nijedna od zemalja članica nije obrazložila po čemu je to katalonski različit od drugih jezika koji imaju punopravni status službenih jezika u EU. Primjerice, Malta ima dva službena jezika. I oba imaju status službenog u Europskoj uniji. U famoznom članku 1 uredbe 1958 Unije ne postoji odredba prema kojoj jezici moraju biti službeni na cijelom teritoriju države članice da bi bili službeni i na razini EU. Katalonski je službeno priznat u španjolskom Ustavu i u statutima o autonomiji Katalonije, Valencije i Balearskih otoka, a to su najviši regionalni zakonski dokumenti. U tim regijama ima isti status kao i španjolski. Iako nije službeni jezik, katalonski se govori i u autonomnim regijama Aragón i Murcia. Uz to, u Statutu o katalonskoj autonomiji iz 2006. institucije se obvezuju na promicanje obaju jezika i jamčenju prava građana da ih znaju i koriste, a stoji i odredba o tome da je katalonski preferirani jezik u uporabi.

Òscar Escuder

Diana Riba

EU je ta koja katalonski stavlja u podređeni status u odnosu na ono što je odlučeno u samoj Španjolskoj. A istovremeno se zalaže za promicanje raznolikosti i zaštitu tzv. regionalnih jezika“, u dahu izgovara Òscar Escuder, predsjednik nevladine udruge Platforma za jezik, koja od 1993. na području autonomnih regija u kojima se govori katalonski radi na njegovu promicanju, shvaćajući jezik kao element društvene kohezije.

Daniel Cetrà

Ester Borràs

U ljeto 2023, za vrijeme španjolskog predsjedanja Unijom, vlada u Madridu napravila je prvi formalni korak u naumu da se katalonski, baskijski i galicijski priznaju kao službeni i radni jezici u EU. Zatražila je izmjenu europskog zakonodavstva, članka koji definira uporabu službenih jezika u Uniji. Bila je to posljedica postizborne političke trgovine španjolskih socijalista i stranke Zajedno za Kataloniju odbjegloga čelnika Carlesa Puigdemonta, nakon koje je Sánchezova kandidatkinja postala predsjednicom donjeg doma španjolskog Parlamenta, a sam Sánchez dobio potporu katalonskih proindependentističkih snaga u parlamentarnim klupama za formiranje vlade i ostanak na vlasti.

„To pitanje nije bilo dio predizbornog programa španjolskih socijalista, niti su ga spominjali u predizbornoj kampanji. To je bio zahtjev katalonske stranke desnog centra Zajedno za Kataloniju, koja se zalaže za neovisnost, a koju iz egzila vodi Carles Puigdemont. Ironično je da je sedam zastupnika stranke koju vodi netko optužen za pobunu i nasilje protiv španjolske države nakon posljednjih parlamentarnih izbora postalo neophodno za stabilnost španjolskog političkog života i ostanak Sáncheza na mjestu premijera. Stranka Zajedno za Kataloniju u konačnici je napustila ideju o jednostranom proglašavanju katalonske neovisnosti i prihvatila da je održavanje referenduma o tome neizvedivo, ali je iznijela ambiciozne zahtjeve oko katalonskog jezika, ekonomije i imigracije“, tumači politolog na Sveučilištu Barcelona Daniel Cetrà.

Katalonski jezik pogonsko je gorivo pokreta za nezavisnost u najbogatijoj španjolskoj autonomnoj regiji / Izvor Gtres / PIXSELL

„Dodjeljivanje statusa službenog jezika u EU katalonskome nije zahtjev određene skupine ljudi, nego povijesni zahtjev katalonskog društva, iza kojega stoji jasan konsenzus. Uostalom, španjolski parlament odobrio je uporabu u parlamentarnim raspravama svih triju regionalnih jezika. U slučaju katalonskog ne postoji nijedan drugi interes osim ostvarivanja jezične pravde za više od deset milijuna europskih građana i stvaranja javne administracije koja je bliska i dostupna svima. Kao što je to slučaj s pola milijuna govornika malteškog ili dva milijuna Slovenaca. Put do toga je dug, ali mi smo optimistični. Dobivanje statusa službenog jezika u EU prioritet je katalonske vlade i naše delegacije pri Uniji. Teret pregovora ipak je na španjolskoj vladi. Svjesni smo da je oko toga teško postići potrebnu jednoglasnost svih 27 država članica, ali vlada Katalonije surađivat će u tim naporima sa svima, koliko god može. Za ostvarivanje tog cilja bitnije od rokova i brzog rješenja jest kvalitetno rješenje“, jasna je Ester Borràs, izaslanica katalonske regionalne vlade u EU.

Rijetka sinergija između
Madrida i Barcelone

Rijetke su prilike u kojima se središnja vlast u Madridu i katalonska regionalna vlada zajednički posvete ostvarivanju nekog vanjskopolitičkog cilja, a kada ih i bude, nemoguće je sakriti međusobne tenzije. Španjolska vlada na europskoj razini godinama je onemogućavala bilo kakav katalonski pokušaj političkog iskoraka prema samoodređenju i samostalnosti. Pri lobiranju za ideju o dodjeljivanju službenog statusa u EU trima regionalnim jezicima pušu u isti rog. Ništa čudno, nakon 14 godina vladavine proindependentističkih i nacionalističkih snaga katalonski socijalisti vratili su se na vlast uz potporu dviju lijevih regionalnih stranaka, od kojih je značajnija Katalonska republikanska ljevica.

„Zajednička fronta te vrste svakako je rijetkost i u suprotnosti je s dinamikom borbe za i protiv odcjepljenja, a koja je definirala prethodno razdoblje. Katalonska vlada priznala je napore središnje vlasti oko inicijative vezane za katalonski jezik. Španjolski ministar vanjskih poslova Albares održao je nekoliko sastanaka s predstavnicima država članica EU, te predložio da Španjolska pokrije troškove prevođenja ako prođe ideja o tome da španjolski manjinski jezici dobiju status službenih u europskim institucijama. Riječ je o iznosu od 132 milijuna eura godišnje. Španjolska je za vrijeme predsjedanja Unijom bila u povoljnijem položaju za promoviranje te ideje. Iako nije naišla na otvoreno protivljenje, kod nekih zemalja, poput Švedske i Latvije, susrela se sa skepsom“, pojašnjava politolog Cetrà.

Nijedna članica Unije nije stavila veto na zahtjev španjolske vlade, iako je većina njih u raspravi na Europskom vijeću bila suzdržana, uz traženje pravne i ekonomske analize mogućeg udovoljavanja želji službenog Madrida (jedino je Slovenija zdušno podržala inicijativu). Španjolci su zato do daljnjega odustali od glasovanja o tom zahtjevu. U Europskom parlamentu je po tom pitanju osnovana radna skupina, što ciljano usporava proces i odlaže odluku. To bi moglo izazvati dodatni gnjev kod proindependentističkih političkih opcija u Kataloniji, te dovesti u pitanje njihovu potporu Sánchezovoj vladi.

„Da sve te regionalne političke snage Sánchezu ne trebaju za većinu koja jamči opstojnost vlade, on nikada ne bi pokrenuo to pitanje. Ono nikada nije bilo dijelom agende socijalista i svakako nije njihov prioritet. Ali politika je ponekad trgovina popraćena pregovorima. Ponovno želimo pokrenuti pitanje koje je na stolu posljednjih četrdeset godina, tim više jer sada postoji jedna velika razlika u odnosu na prije. Sánchezova vlada uspjela je izboriti da se u španjolskom Kongresu govori katalonski, galicijski i baskijski, uz simultani prijevod na kastiljski. To je iznimno bitno da bismo napravili sljedeći korak, onaj na razini EU. Jer europske institucije posljednjih godina govore nam kako ne žele donijeti odluku na kojoj inzistiramo budući da niti u vlastitom parlamentu nemamo pravo na službeni status jezika. To sada više nije argument. Nije inače najgora stvar to što u Europskom parlamentu ne mogu govoriti katalonski. Ondje mogu govoriti na različitim jezicima, ali oni koji su me izabrali nikad me ne mogu čuti na katalonskom. Zamislite da francuski zastupnici moraju pričati na engleskome“, ipak prenategnutu usporedbu navodi Diana Riba, eurozastupnica Republikanske ljevice Katalonije, čiji je muž Raül Romeva u zatvoru proveo gotovo četiri godine pod optužbom za pobunu, kao i neki drugi Puigdemontovi ministri. 

Dodjeljivanje statusa službenog jezika u EU katalonskome nije zahtjev određene skupine ljudi, nego povijesni zahtjev katalonskog društva, iza kojega stoji jasan konsenzus

Važnost regionalnih jezika

Tri regionalna jezika ukupno govori više od 14 milijuna europskih građana. U Španjolskoj, uz kastiljski, imaju status službenoga na teritoriju pojedinih autonomnih regija. Uobičajeno je da se koriste u regionalnim parlamentima i u gradskim uredima, to im omogućava španjolski Ustav iz 1978. Katalonski službeno govori devet milijuna i sto tisuća ljudi. Osim u Kataloniji, u Španjolskoj je geografski rasprostranjen i na području Valencije (poznat je kao valencijski jezik, dijalekt katalonskoga) i Baleara. Ali njime se govori i u Francuskoj, Italiji i maloj pirinejskoj kneževini Andori, gdje je službeni jezik. Galicijski na krajnjem sjeverozapadu Španjolske govori dva milijuna i četiristo tisuća stanovnika, zbog geografske blizine Portugalu sličniji je portugalskom nego španjolskom. Jedinstveni baskijski, koji ne pripada indoeuropskoj skupini jezika i vrlo je težak za učenje, govori njih osamsto tisuća, uglavnom u španjolskim regijama Baskiji i Navarri, ali i francuskom dijelu Baskije, sjeverno od pirinejskog masiva.

„Moramo biti vrlo jasni. Katalonski od drugih regionalnih jezika razlikuje to što se govori u nekoliko europskih zemalja. Riječ je o potpuno funkcionalnom jeziku, službeno priznatom, s velikom kulturnom i društvenom vrijednošću. To je snažan i konsolidiran jezik s regulatornim okvirom koji mnogi drugi službeni jezici u Europi nemaju. Dobivanje statusa službenog jezika u EU za nas je prioritet. Ne samo za regionalnu vladu, nego i za cjelokupno katalonsko društvo. Kada su u pitanju baskijski i galicijski, na njihovim je regionalnim vladama i tamošnjim društvima da definiraju svoje prioritete glede tog pitanja, ali ono što je neupitno jest činjenica da u Europi trenutačno postoje samo četiri jezika koji nisu službeni u EU, iako imaju status službenog jezika u državi članici. Tri od njih su katalonski, baskijski i galicijski“, ne propušta poentirati izaslanica katalonske vlade u EU Ester Borràs.

Dvodnevni posjet Bruxellesu krajem prošle godine bio je prvi međunarodni posjet predsjednika katalonske vlade Salvadora Ille. Susreo se s čelnicima Europskog parlamenta Robertom Metsola i Odbora regija Cordeirom, na tragu želje da obnovi uobičajene institucionalne kontakte s tijelima EU. Illa je pritom poručio kako je uvjeren da će katalonski zahtjevi biti razmotreni detaljno i ozbiljno. Primjenom tzv. Briselskog plana od pet točaka Illa želi vratiti zapaženu poziciju Katalonije u najvažnijim europskim institucijama. I u Odboru regija, gdje je govorio katalonski, što je još otprije dozvoljeno. Roberti Metsola zahvalio je na ozbiljnom shvaćanju problema vezanoga za katalonski jezik i uvažavanju. Naglasio je njezin konstruktivan pristup, informiranost o temi, te volju da se iznađe rješenje. Krajem veljače ove godine na istu temu sastao se s čelnikom Europskog vijeća Costom i potpredsjednicom Europske komisije Teresom Ribera.

„Moramo biti jasni oko toga da istovremeno postoje dva procesa. Jedno su napori da katalonski, galicijski i baskijski postanu službeni jezici u EU. To traži pregovore u Europskom vijeću i mi ne znamo koliko jako to ondje gura španjolska vlada. Druga je stvar borba da se na tim trima jezicima govori na plenarnim sjednicama Europskog parlamenta, što sada nije moguće. Ludost je da španjolska vlada poručuje Europskom parlamentu da može platiti trošak prevođenja. Ne želimo takvo rješenje. Dođe li do smjene vlasti u Španjolskoj, lako je moguće da narodnjaci naprave korak unatrag i odustanu od pokrivanja tog troška. Narodna stranka sada je protiv ideje o dobivanju službenog statusa u EU za tri regionalna jezika zbog suprotstavljanja proindependentističkim snagama. Ali nekad su i oni bili na tom tragu. U pitanju su naši jezici i kultura. Političari Narodne stranke iz Katalonije redom su Katalonci. Vjerujem da oni glasači koji su glasali za njih žele čuti katalonski na plenarnim sjednicama Europarlamenta“, upozorava Diana Riba.

Taktike u Europskom parlamentu

Salvador Illa svjestan je kako je borba za uporabu katalonskoga kao službenog jezika u Europarlamentu samo dio strategije za ostvarivanje takvog statusa u svim europskim institucijama. Nema sumnje, bio bi to krupan korak u dosezanju krajnjeg cilja. A on u konačnici ovisi o svakoj pojedinoj članici Unije jer odluka mora biti donesena jednoglasno u Europskom vijeću. To iz sadašnje perspektive izgleda praktički neizvedivo. Kako bi lakše progurala ideju, španjolska vlada čak je predložila da se status službenog jezika prvo dodijeli katalonskom, a tek kasnije preostalim dvama regionalnim jezicima. Ali takav scenarij mogao bi izazvati bijes među Galicijcima i Baskima, čiju potporu Sánchez također treba za očuvanje parlamentarne većine.      

„Već smo poručili da nam se prijedlog o postupnosti cijeloga procesa čini razumnim, budući da je najveći pritisak oko dodjeljivanja statusa službenog jezika došao iz katalonskih govornih područja“, palac gore za ponuđeno prijelazno rješenje podiže Òscar Escuder, iza kojega stoji više od 26.000 članova neumorne nevladine organizacije.

Trenutačno Europski parlament nema prevoditelje koji bi omogućili eurozastupnicima da govore na tri materinska regionalna jezika i predstavljaju svoje birače bez jezične barijere. Sánchezova vlada je već 2022. bila uputila zahtjev da se eurozastupnicima na plenarnim sjednicama dozvoli obraćanje na katalonskom, baskijskom i galicijskom. Bila je to posljedica dijaloga s tadašnjom katalonskom vladom i dio dogovora o zaštiti katalonskog jezika. Ne i prvi pokušaj slamanja otpora po tom pitanju u briselskim hodnicima. 

„Godine 2004. bio je važan trenutak kada su u pitanju zahtjevi da se katalonskom dodijeli status službenog jezika u EU. Tada su i katalonsku i španjolsku vladu vodili socijalisti, a predsjednik Europskog parlamenta bio je Španjolac Borell. Postojao je dogovor da se to pitanje pogura, ali nije bilo uspjeha“, prisjeća se eurozastupnica Diana Riba, koja će se samo znakovito nasmiješiti na spomen činjenice da nitko od njezinih kolega iz Sánchezove stranke nije za Vijenac želio govoriti o temi koju je u EU ponovno pokrenula upravo njihova vlada.

Jedno od rješenja u Europarlamentu moglo bi biti da se pravno obvezujuće europsko zakonodavstvo prevede na katalonski, baskijski i galicijski, bez dodjeljivanja statusa službenih jezika Unije. To bi značilo svekoliku uštedu resursa, ekonomskih i organizacijskih. Takav pristup već se pokazao uspješnim u slučaju irskog i malteškog jezika, dok nisu postali službeni i radni jezici u EU. Na zahtjev vlade u Dublinu, irski je to postao tek 2007, čak 36 godina nakon pristupanja tadašnjoj EEZ (tada je imao tek 20-ak tisuća aktivnih govornika i uz minimalnu službenu uporabu na otoku), ponajviše zbog velikih problema u pronalasku stručnih prevoditelja. Zbog takvih izazova i nakon toga zadržano je prijelazno razdoblje s izuzecima sve do zadnjeg dana 2021, kada su svi EU zakoni napokon prevedeni na irski, te je osigurano simultano prevođenje s irskoga na svim sastancima i sjednicama europskih institucija (zbog malog broja dostupnih prevoditelja irski je i dalje najskuplji jezik za prevođenje u Uniji). Sigurno je da bi zbog raširenosti katalonskoga pronalazak stručnih prevoditelja bio lakši nego u irskom slučaju… 

„Neprihvatljiv nam je prijedlog o prevođenju europskih zakona na tri regionalna jezika. Zalažemo se za dobivanje statusa službenog jezika u EU zbog pravnih posljedica koje takav status implicira“, polovična rješenja energično odbacuje Escuder, čija organizacija poziva službeni Madrid da se žali Europskom sudu pravde ako se Europsko vijeće u konačnici slučajno sakrije iza formulacije kako su zapreke za pozitivnu odluku pravne naravi.

Europska unija trenutno ima 24 službena i radna jezika, što znači da se koriste u usmenoj i pisanoj komunikaciji, a građani zemalja članica na njima mogu komunicirati s europskim institucijama. Popis službenih jezika u EU nastajao je postupno, od stupanja na snagu Rimskih ugovora 1958. Uz rijetke iznimke, svako novo širenje današnje Unije značilo je i dodavanje novih službenih jezika. Nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. zadnji takav status dobio je hrvatski. Zbog raznih razloga, slučajevi članica s nekoliko nacionalnih ili službenih jezika nisu bili problem u vrijeme njihova pristupanja Uniji. Glavno je objašnjenje bilo kako je jezik koji ima status regionalnog u jednoj državi često nacionalni jezik u drugoj, poput njemačkog na sjeveru Italije. Španjolska je u tom smislu jedinstvena jer za razliku od Belgije, primjerice, koja ima tri nacionalna jezika, pozna nacionalni jezik i one regionalne s visokim stupnjem zaštite, a koji su u pojedinim regijama službeni uz kastiljski.

 Je li katalonski jezik preskup za EU?

„Koliko je jezika u EU službeno priznato u nacionalnom ustavu države članice, te se pritom koristi i u nacionalnom parlamentu? Koliko ih je službeno priznato u tri regionalna statuta države članice, u kojima se nalaže da taj jezik dobije status službenoga u Uniji? Nijedan. Pritom se taj jezik već deset godina u određenoj mjeri koristi u komunikaciji građana s institucijama EU. Nitko ne treba strahovati od domino-efekta u Uniji. Cilj nam je samo okončati ovu nenormalnu situaciju i izboriti institucionalno priznavanje katalonskoga u EU“, objašnjava Òscar Escuder, podsjećajući da su još 1987. katalonski i balearski regionalni parlamenti formalno zatražili da se katalonskome dodijeli status službenog jezika u Europskoj uniji.

Tijekom protekla dva desetljeća Španjolska je pronalazila razna administrativna rješenja koja su omogućila njezinim građanima da kontaktiraju s europskim institucijama i konzumiraju sva prava koja im jamči europsko zakonodavstvo. I danas pišu tim institucijama na svojim materinskim, regionalnim jezicima. One ih potom prosljeđuju prema službenom Madridu, koji ih prevodi na kastiljski. Kontaktirana institucija potom tim građanima odgovara na službenom Unijinu jeziku, te prosljeđuje odgovor natrag u Madrid, koji ga opet prevodi na pojedini regionalni jezik. I tako se zatvara spor i neučinkovit krug.

„To je rješenje koje uspijeva jamčiti prava građanima koji govore katalonski, ali ne može biti održivo ili trajno. Europski građani koji govore katalonski moraju moći uživati ista prava pod istim uvjetima kao i ostali Europljani. Sadašnja procedura daleko je od vrste institucija koje želimo, onih koje će sa svojim građanima komunicirati izravno, na osobnoj razini“, kritična je oko postojeće prakse izaslanica katalonske vlade u EU Ester Borràs.

Europska komisija u svojoj internoj komunikaciji, ali i onoj s drugim institucijama i vanjskim partnerima koristi uglavnom engleski, koji je službeni i radni jezik u tadašnjoj EZZ postao 1973. Procjene su da je više od 85 posto dokumenata Komisije napisano upravo na engleskome (na francuskome niti 4 posto). Ništa se nije promijenilo niti nakon Brexita, što ide u prilog onima koji tvrde da je jezična politika EU politički uvjetovana i da su na djelu dvostruki standardi. Primjerice, za razliku od katalonskoga, koji je na teritoriju Katalonije u jednakopravnom službenom statusu kao i kastiljski, engleski je u irskom Ustavu izrijekom naveden kao drugi službeni jezik. Na Malti je engleski službeni jezik kao i malteški, ali je i dalje u podređenom položaju jer je malteški u Ustavu naveden i kao nacionalni jezik tog mediteranskog otoka.

„Nijedan jezik u Europi nema situaciju usporedivu s onom katalonskoga, koji je službeni jezik u Kataloniji. Da bi pojedini jezik dobio status službenog u EU, država članica to mora zatražiti. Izgleda da osim Španjolske nijedna to ne želi. To znači da je tu kraj mogućeg popisa, nema straha od domino-efekta. Ali ako želimo biti Europa jezika, s multikulturalnošću i jezičnom raznolikošću, moramo biti otvoreni prema takvim pitanjima. Jer želimo Europu raznolikosti, a ne Europu država članica“, rezolutna je Diana Riba.

Ne jedna članica Unije zazire od novih troškova za prevođenje u slučaju triju novih jezika na ionako dugome popisu službenih jezika Unije (europske institucije zajednički na godinu potroše oko milijardu eura na prevođenje). Na troškove prevođenja, naglašavaju u Kataloniji, odlazi tek 0,2 posto Unijina proračuna. A uporaba novih tehnologija i umjetne inteligencije u nadolazećim godinama, kažu, ionako će smanjiti taj postotak.

„Kada govorimo o jamčenju ljudskih prava u potpunosti, vrlo je opasno u cijelu priču ubacivati ekonomski aspekt. Službeni status katalonskoga u EU pitanje je jednakosti i pravde. Ekonomski aspekt nikada ne može biti izgovor za uskraćivanje prava za više od 10 milijuna europskih građana“, ne ostavlja mjesta dvojbi izaslanica katalonske regionalne vlade u EU Ester Borràs.

Neke zemlje boje se i mogućih zahtjeva drugih europskih lingvističkih skupina da i njihov jezik dobije status službenoga u Uniji. Trenutačno u državama članicama postoji 60-ak manjinskih i regionalnih jezika, a prvi sljedeći u redu za dobivanje službenog statusa mogao bi biti luksemburški.

„Mnoge članice Unije tu su na tragu svog stava i oko katalonske neovisnosti. Primjerice, latvijska vlada mogla bi pomisliti kako priznavanje katalonskoga kao službenog jezika u EU utire put za istu stvar i ruskome, čime bi se osnažila značajna rusofona manjina na latvijskom teritoriju“, logički zaključuje politolog Daniel Cetrà.

U jesen 2023. tadašnji UN-ov posebni izvjestitelj za manjinska pitanja De Varennes u Europskom parlamentu ustvrdio je da je s pozicije međunarodnoga prava odbijanje zahtjeva da se trima regionalnim jezicima dodijeli status službenih u EU – diskriminacija. Pritom Katalonci, najglasniji od triju zainteresiranih jezičnih skupina, argumente za svoj slučaj pronalaze i u članku 22 Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Ali svima je jasno kako je na kocki puno više od očuvanja kulturne i jezične raznolikosti kontinenta ili jednakih pravila igre za sve europske građane. Igra se iscrpljujuća politička utakmica, koju bi teško dobila i Barcelona s najboljom jedanaestoricom…