Kabaret ljubavnih odricanja i razočaranja

Predstava Karle Leko i Kristine Grubiša Djevojke s rogovima bavi se neeksponiranim segmentima biografija triju poznatih žena čiji su životi ostali u sjeni mnogo poznatijih muškaraca. Referirajući se na tri romana Slavenke Drakulić, Frida ili o boli, Dora i Minotaur, i Mileva Einstein, teorija tuge, one ponovno obrću perspektivu, u sadržajnom i tematskom smislu. Od sve tri imenovane žene iz naslova romana široj je javnosti vjerojatno najpoznatija Frida Kahlo, i to zahvaljujući filmskoj industriji i producentskim, kao i glumačkim nastojanjima Salme Hayek da progura u globalnu orbitu fascinantnu životnu priču te jake i hrabre žene. U nešto užim, ali opet dovoljno širokim krugovima zna se i za nesretnu kako životnu, tako i znanstvenu sudbinu Mileve Marić Einstein, za njezin doprinos suprugovu radu i zasluge koje je imala za Nobelovu nagradu. Slična je situacija i s Dorom Maar i Picassom. I u Hrvatskoj su različiti projekti bili posvećeni njezinu umjetničkom doprinosu Picassovu radu, a taj je odnos tematiziran i u nekoliko biografskih knjiga i filmova.

Pretapanje s osobnim pričama triju mladih glumica koje igraju Milevu Einstein, Doru Maar i Fridu Kahlo / Snimio Luka Dubroja

Užoj javnosti, vjerujemo onoj koja će doći na predstavu Djevojke s rogovima, jasno je zašto su te žene odabrane da ih se tako prozove i zašto su nadahnule Slavenku Drakulić na pisanje triju spomenutih romana. Radi se i o tri bolesne žene, s urođenim poteškoćama koje su ostavile posljedice na njihove životne odabire. Na to su i računale autorice Leko i Grubiša, i pretvorile priču o njima u naoko jednostavan, nepretenciozni cabaret u kojemu se priča triju mladih glumica, Mije Bujan, Eme Šunde i Dorotee Ilečić Sever pretapa u priče djevojaka s rogovima, koje će u cabaretu glumiti.

Razgovori u glumačkoj garderobi (scenografija Marta Dolenčić), kostimografija klasičnog cabareta (Ana Roko), sve prepuno lepršavih i uvjetno rečeno ženskih obilježja podcrtava ogoljivanje biografija triju žena na ranjivost i na privatno, bez previše referiranja na njihovu javnu i profesionalnu stranu, koja bi za sobom povukla i kritičku dimenziju predstave. Hrabra je to odluka Karle Leko i Kristine Grubiša. Ogolile su sudbine protagonistica na poziciju žena koje su dopustile da ih muškarci podrede sebi, odnosno, da se one podrede ljubavi, i zbog toga su se pokajale. Kako u jednom songu pjevaju mlade glumice: „Kako mogu voljeti muškarce s kojima im život donosi samo bol?“

Jest da su do sada u javnosti bile prisutne priče o njihovim zaslugama i snazi, i da su nove perspektive i nova čitanja uvijek dobrodošla, no isto tako ovoj bi predstavi dobro došlo i malo izraženije kritike prema poziciji u kojoj su se tri žene našle. One je doduše stvaraju razgovorom iz pozicije izvođačica, propitivanjem te prikazivanjem situacije koja rječito govori sama za sebe. 

Promišljena dramaturgija Karle Leko i vješta režija Kristine Grubiša odlučile su za svoj umjetnički stav odabrati prikaz iz kojega će gledatelj sam iščitati problematiku životnih situacija triju poznatih i zaslužnih žena. Dobra dramaturško-redateljska odluka je i pretapanje s osobnim pričama triju mladih glumica koje igraju Milevu Einstein, Doru Maar i Fridu Kahlo. Pitaju se o ljubavi koja ti dozvoli da odustaneš od sebe, rezimiraju svoje dosadašnje živote u potrazi za sličnim iskustvima, kako bi kroz cabaretske točke (scenski pokret potpisuje Raffaella De Luca) bolje odigrale odabrane prizore.

Ema Šunde odmjereno je balansirala poziciju sebe kao glumice i fragmente sudbine Mileve Einstein. Jednostavnost kojom predočava tragiku života žene koju tumači uzemljena je u jasnu figuru cabaretske izvođačice, kroz ulogu koncipiranu tako da izvedbom iznesene činjenice rječito govore same za sebe. Dovoljno su snažne i jasne. Dorotea Ilečić Sever britka je i uvjerljiva u ulozi sebe same, a još i bolja kao Dora Maar, žena potpuno fragmentiranog identiteta, uvijek na rubu. Mia Bujan vizualno je upečatljiva kao Frida Kahlo, detaljna u prikazima svojih stradanja, a s obzirom na poznatost njezine životne priče kao da je utjelovila ikonu sada već pa popkulture. 

Kroz formu kabareta, zabavnog kazališta koje tematizira društvene probleme, te uz pijanista Viktora Čižića, predstava Djevojke s rogovima govori o poziciji odricanja u ime ljubavi, o razočaranjima u voljene osobe, te postavlja pitanje koliko su se ta odricanja isplatila. Maštovitim poigravanjem činjenicama iz biografija triju poznatih žena daje i jasne odgovore, premda bez eksplicitnije društvene kritike.