Izvornik i hrvatski prijevodi Gavrana

Novije hrvatsko izdanje Poeovih djela u prijevodu Domagoja Čavraka i Sandre Filipčić u izdanju Zagrebačke naklade iz 2021.

  “Be that word our sign of parting, bird or fiend!” I shrieked, upstarting —

“Get thee back into the tempest and the Night’s Plutonian shore!

    Leave no black plume as a token of that lie thy soul hath spoken!

    Leave my loneliness unbroken!—quit the bust above my door!

Take thy beak from out my heart, and take thy form from off my door!”

            Quoth the Raven “Nevermore.”

    And the Raven, never flitting, still is sitting, still is sitting

On the pallid bust of Pallas just above my chamber door;

    And his eyes have all the seeming of a demon’s that is dreaming,

    And the lamp-light o’er him streaming throws his shadow on the floor;

And my soul from out that shadow that lies floating on the floor

            Shall be lifted—nevermore!

Edgar Allan Poe, The Raven and Other Poems, 1845.

Zadnje tvoje slovo bje to!

Po zlu prošlo, zviere kleto,

Uzavri mi krvca eto!

Te u pakô sel’ se dol!

Ni čas tuj se nemoj hrustit,

Nit’ mi perca nemoj pustit,

Van iz moje sobe seli!

Ti u miru pust’ mi bol!

   Na to gavran: nigda već.

Tako gavran dosad sjedi,

I na mene sbiljan gledi,

Niti više probesjedi,

Samo okom sine rad.

Djavô crni, a kip bieli!

Lampe traci na me sveli

Lik mu garav ; srdce moje

Da l’ odoli tomu kad?

Umakne li sjeni otoj,

Da l’ odoli srdce kad?

Nikad, nikad, nikad već!

Prijevod A. Tomića, Vienac, 1875.

„Rastanak je to što kažeš“, kriknuh, „ptico ili vraže!

U oluju bježi, na žal hadske Noći otkud stiže!

Niti pera ne ispusti ko trag laži, što izusti!

U samoći mene pusti! — nek ti trag se s biste zbriše!

Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun, što srce siše!“

             Reče Gavran: „Nikad više“.

I taj Gavran postojano, još je tamo, još je tamo,

Na Paladi blijedoj sjedi, što se iznad vrata diže;

Oko mu je slika živa oka zloduha što sniva,

Svjetlo, koje ga obliva, sjenu mu na podu riše;

Moja duša iz te sjene, koja se na podu riše,

             Ustat neće — nikad više!

Prijevod Antuna Šoljana i Ivana Slamniga