GLAZBU IZDVAJA – MBZ u kaleidoskopu

U povodu Muzičkog biennala Zagreb zamolili smo tri ugledne glazbene spisateljice i jednu skladateljicu da za Vijenac izdvoje najbolje trenutke festivala po vlastitom izboru. Zanimljivi su njihovi odabiri, kojima je nastao svojevrsni berijevski „kaleidoskop“ pogleda „i unazad i unaprijed“ u odnosu na taj naš međunarodni festival suvremene glazbe, održan od 5. do 13. travnja, po 33. put.

Radijska urednica Iva Lovrec Štefanović ističe kako je „višednevna biennalska ekskurzija, u raznolikom programu osmišljenom da dotakne sadašnjicu glazbom našeg vremena, ostavila više kamenčića za sjećanje...“

Liza Lim, Simfonijski orkestar HRT-a i wow-efekt s defunensembleom

Prvi izbor dolazak je skladateljice Lize Lim i novi susret s njezinom glazbom, ovaj put uz njezin uvod i uvid u čudesni svijet „magije, rituala i životne tranzicije“, koji je iskreirao ansambl Elision. Potom, sjajan koncert Simfonijskog orkestra HRT-a, u profinjeno osmišljenom programu Kolaž (šef dirigent Pascal Rophé), s recentnim djelima (praizvedbe i prve izvedbe u Hrvatskoj) te antologijskom Sinfonijom čestog gosta na Biennalu Luciana Berija (uz Neue Vocalsolisten Stuttgart), pokazao je dosege i motivaciju glazbenika doraslih traženoj razini.

Maria Radutu u programu Kolaž SO HRT-a / Izvor KDVL - Vedran Metelko

Jedinstvenost koncertantne partiture Margarete Ferek-Petrić, koja je pružila pijanistici Mariji Radutu multifasetnost izričaja na, oko i u klaviru, potvrdila je nadmoć slušanja (i gledanja) uživo u koncertnom prostoru. I naposljetku, čitajući programsku bilješku prije koncerta fascinantnog defunensemblea moglo se pomisliti da je nešto „zapelo u prijevodu“. No, kad su pravi štapići za ražnjiće krenuli u svirku po gramofonskoj ploči – u skladbi Round za 5 izvođača i gramofon Navajo skladatelja, izvođača i vizualnog umjetnika Ravena Chacona, bio je to trenutak wow-efekta koji je donio otkrivenje zvuka, kreacije i ideje, u čudesnoj režiji zvuka i žive elektronike.

Iva Lovrec Štefanović

S izborom Lize Lim slaže se i Karolina Rugle. Ona, pak, ističe tri zvučne instalacije koje su donijele „ozbiljan iskorak u odnosu na prethodno festivalsko izdanje“.

Pismo čovječanstvu, Dimenzije linije i ­Brbljavi potok

Tri instalacije, čiji je obilazak bio moguć uz same umjetnike, predstavile su potpuno različite pristupe, tehnologiju i poetiku, kao i odnos prema suvremenim temama i medijima.

Prizor iz komorne opere Alan T. Pierrea Jodlowskog

Tine Surel Lange u predvorju SC-a predstavila je Pismo čovječanstvu. Uz klasičan pristup videu, koristeći ga kao medij za poruku, njezina instalacija donosi odmak od dominantnog suvremenog umjetničkog narativa obično obojanog emocijom straha koja treba „osvijestiti“ posjetitelja.

Instalacija Brbljavi potok Nolana Lema / ORIS instalacija Nolan Lem - Vedran Metelko

Gotovo naivno, preskačući fazu pojašnjavanja, ona se odlučuje za jednostavne, specifično duhovite, istodobno rezignirane poruke prirode, u čijoj su pozadini fotografije pučine i planina arktičkog sjevera Norveške, odakle i dolazi. Publiku namjerno smješta u fotelje, ne bi li naglasila udobnost iz koje promatramo uništavanje prirode, uz četiri zvukolika nastala jednostavnim glazbenim sredstvima. Hrvatski umjetnik Hrvoje Hiršl, u suradnji s dr. Nevenom Šantićem, istražio je kvantnu optiku, pri čemu je instalacija Dimenzije linije, postavljena na dvije razine (dobro odabrane) galerije Forum, zorno i neposredno prikazala objekt proučavanja (lasersku zraku), tehnološki aspekt njezina proučavanja, kao i rezultat njezina umjetničkog tumačenja i obrade (vizualni prikazi zrake i njezina presjeka), uz slojevit zvučni doprinos korejskog skladatelja Yongboma Leeja čiji je rad komplementarno pojačao recepciju Hiršlove instalacije. Sjajnu instalaciju američkog autora Nolana Lema ugostila je Oris Kuća arhitekture. Njegov zvučni pejzaž potoka skladaju robotski upravljane tipkovnice dok „razgovaraju“ o različitim zvukovima i oblicima vode, pri čemu se koriste terariji, stari CRT zasloni, televizori i zvučnici, stvarajući mali ekosustav Brbljavog potoka. Impresivna na svakoj razini koncepcije, vizualne i zvučne prezentacije i pojavnosti (uz ASMR element zvuka tipkovnice, ujedno zvuk žuborenja potoka), ova „zvučna meditacija o tijekovima svijesti 21. stoljeća“ tehnološki je i umjetnički primjer onoga što trebamo i želimo u tom aspektu programa festivala kakav je Muzički biennale Zagreb.

Karolina Rugle

Karolina Rugle također dodatno ističe ansambl Elision koji je predzadnjeg dana povezao prostore Brodarskog instituta, napuštene Sveučilišne bolnice Blato te dvorane Gorgona MSU-a kroz multimedijski projekt Infused 3’600’000ms. A sad je na redu skladateljica Sanda Majurec...

Alan T., Logika snova i još jednom – Kolaž

Danijel Detoni i Kajana Pačko u programu Logika sna / Snimio Matej Grgić

Apsolutni highlight komorna je opera Alan T. Pierrea Jodlowskog. Suvremeni Gesamtkunstwerk, multimedijalno, kompleksno, slojevito, a komunikativno i istovremeno neprepričljivo te sjajno izvedeno djelo – potrebno je doživjeti da bi se potvrdilo sve što je navedeno. Odabrati cjeloviti koncert nije bilo lako pa sam se odlučila za dva: Logika snova Kajane Pačko (violončelo) i Danijela Detonija (klavir) te Kolaž Simfonijskog orkestra HRT-a. Sasvim drugačiji koncerti, no s odlično osmišljenim programima i skladbama. I na kraju, portretni koncert Lize Lim. Unatoč zanimljivoj ideji i filozofskoj pozadini, sve skladbe odlično funkcioniraju same za sebe, dakle, bez popratne priče (što često nije slučaj). Pritom je nemoguće ne spomenuti izvrsni ansambl Elision.

Sanda Majurec

I za kraj jedan pogled „i unatrag i unaprijed“ koji je ponudila doajenka riječi o glazbi i dugogodišnja sudionica biennalskih izdanja, Seadeta Midžić, uz nikad „prekinute veze“ s Ivom Malecom...

Pogled i unatrag i unaprijed

Sinfonia Luciana Berija u trenutačnoj MBZ-ovoj skici svijeta, uz snažno izvanvremensko zračenje glazbene jezgre, podsjeća i na (neprekinute) biennalske veze. Izvedena je prvi put na Biennalu 1973, zatim 1985. u godini simpozija Sinteze na kojem Berio, Xenakis, Cage, Schnebel, Globokar, Lebič, Radica, Radovanović i Penderecki zajedno s muzikolozima pokušavaju dokučiti kakva će biti glazba na kraju 20. stoljeća. „Živimo u svijetu koji je poput kaleidoskopa“, rekao je tada Berio. „Prvi put kreativni duh može se svemu prikloniti: glazba, putovanja i komunikacije omogućuju znanja o svim kulturama i civilizacijama. Moja osobna inteligencija usmjerena je na traženje univerzalnog aspekta koji sve to objedinjuje.“

Post scriptum. U Zagrebu je iste te 1985. uz izložbu Ivo Malec, skladatelj u Lisinskom izvedena i skladba Vox, vocis, f. Nakon Malecova otkrića i fascinacije Wagnerom, egzaltacija triju glasova s Nietzscheovim citatom „Čovjek je prljava rijeka“ kao da se nadovezuje ili odgovara na Glas Mahlera iz Berijeve Sinfonije. U pogledu Berijeve Sinfonije, Midžić zaključuje: „Sinfonia trajno, pa i u protoku MBZ-a, sažima i kružno reflektira poglede unatrag i unaprijed.“ Reflektirajući se, pak, na Malecove Minijature za Lewisa Carrolla, remek-djelo iz 1964. kojeg smo se također prisjetili na Biennalu, kao neku vrstu završne poruke autorica citira Carrollovu Alisu: „Slaba je memorija koja radi samo unatrag.“

Izdvojila Seadeta Midžić