Fikcija koja koketira s kazalištem

„Kad je kraljici odrubljena glava, on ode… Thomas Cromwell sad ima pedeset godina. Iste male hitre oči, isto čvrsto građeno spokojno tijelo; isti raspored (…) Ustaje u pet, pomoli se, obavi jutarnju higijenu i doručkuje. U šest prima molitelje (…) Iako je još uvijek pučanin, većina bi se složila da je drugi čovjek u Engleskoj. Kraljev pomoćnik za crkvene poslove. Ima dozvolu da istražuje bilo koji odjel vlade ili kraljevog kućanstva...“

Izd. V. B. Z., Zagreb, 2024.
S engleskoga preveo Igor Buljan

Riječju, Thomas Cromwell je 1536. doista jedan od najmoćnijih ljudi Engleske kojom vlada Henrik VIII. Kralj je upravo dao odrubiti glavu svojoj drugoj ženi Anni Boleyn (majci buduće velike kraljice Elizabete I.), da bi vrlo brzo nakon toga stupio u brak s idućom plemkinjom imena Jane Seymour. Dan pogubljenja nesretne kraljevske prethodnice početak je posljednjeg dijela romaneskne trilogije pod naslovom Zrcalo i svjetlo, o usponu i padu Thomasa Cromwella, britanske autorice Hilary Mantel (1952–2022) dvostruke dobitnice prestižne nagrade Booker i to za prva dva dijela trilogije Wolf Hall (2009) i Privedite tijela (2012).

Ništa u ovom romanu, kao ni u prva dva dijela trilogije, nije slučajno. Ni odabir bočne povijesne osobe u liku Thomasa Cromwella umjesto protagonista poput Henrika VIII., ni suhi, naturalistički opis pogubljenja, odnošenja tijela i zamotane glave Anne Boleyn, ni poetski Cromwellovi flash-backovi u djetinjstvo s ocem kovačem, ni grozničava, gotovo opipljiva potraga za novom kraljevom ženom nakon prirodne smrti Jane Seymour koja je engleskom kralju rodila toliko željenog muškog nasljednika Edwarda, niti nevjerojatna količina spletki, intriga, ogovaranja, diplomatskih vratolomija, kao ni golem broj likova koji su na razne načine vezani uz polagani uspon i relativno brz pad Thomasa Cromwella (pogubljen je 28. srpnja 1540). Dakle, pratimo posljednje 4 godine života jednog običnog pučanina koji se uspeo do bliskog pouzdanika samoga kralja i plemićke titule. Obiman roman (740 stranica) potpuna je suprotnost brojnim suvremenim književnim djelima koja se natječu u konciznosti, ali i tu je vidljiva namjera da se u vidu romanesknog pripovijedanja doslovno natjera čitatelja na pomno praćenje svake riječi jer se bitne informacije kriju u uzgrednim opaskama ili ironičnim komentarima upletenima u dijaloge. Roman je podijeljen na šest dijelova. Prva dva dijela prate događaje iz 1536, u trećem smo u 1537. godini, četvrti dio počinje u zimu 1537. i završava krajem 1538, da bi peti dio obuhvatio ljeto 1539. i jesen 1539. te prvih šest mjeseci 1540, dok smo u šestom dijelu u lipnju i srpnju 1540. Na kraju, autorica daje kratak sažetak kasnijih događaja nakon Cromwellova pogubljenja.

Strukturno, roman nije pravocrtan, česti su skokovi u prošlost, ali glavna radnja (odnos engleskog kralja i Cromwella i njegovo polagano, ali sustavno stvaranje neprijatelja) neumoljivo napreduje prema tragičnom klimaksu. Radi lakšeg snalaženja u šumi od stotinu osoba spisateljica na samome početku uz genealogiju kraljevske kuće Tudor (i njezinih suparnika Plantageneta) navodi, kao u kazališnim komadima, popis likova, uključujući i one Odnedavno mrtve, likove u Cromwellovu kućanstvu, Kraljevskoj obitelji i kućanstvu, Obitelji Seymour, Političare i svećenstvo, Dvorjane i aristokrate, likove u Kućanstvu kraljeve djece, opatice, Henrikove dinastičke suparnike, diplomate, stražare i tamničare u Toweru, uz Cromwellove prijatelje te kraljeva strica i njegovu ženu u Calaisu (današnja Francuska). I doista, sva ta pomagala, upute i komentari samo pojačavaju ambivalentnost ovog neuobičajenog proznog teksta.

Neki od kritičara i izdavača nazivaju ovaj roman (kao i prva dva dijela trilogije) povijesnom fikcijom. Drugi ga opisuju kao povijesni roman. I jedno i drugo je točno. Autorica se oslanja na bogatu europsku tradiciju povijesnih romana, pišući o osobama i događajima koji su dobro dokumentirani, ali fikcija je ono što svrstava cijelu trilogiju u pravu, napetu i sjajno strukturiranu literaturu. To je fikcija koja koketira s kazalištem preko bezbrojnih dijaloga, fikcija koja se poigrava s tradicionalnim pozicijama pripovjedača jer se ne radi ni o ich-formi, ni o er-formi, naime, Thomas Cromwell je jednostavno „on“, fikcija koja pripovijeda događaje u sadašnjem vremenu stvarajući zajedništvo između čitatelja i događaja uz dojam kako zaista pratimo radnju u realnom vremenu. Zato i ne čudi što su prva dva dijela trilogije snimljena kao vrlo uspješne i nagrađene  televizijske serije (BBC, 2015), a Zrcalo i svjetlo 2023.

Vrijednost ovoga djela Hilary Mantel leži u kvaliteti pisane riječi, u odnosima, u strahovima, nadama i očaju onih koji su se strmoglavili s vrhunca u smrt. To vješto balansiranje između okrutnosti i nježnosti koje izmiče definicijama je poput onih jegulja „koje plivaju u kablu, uvijaju se i klize“ u kuhinji Thomasa Cromwella, jegulja koje stalno izmiču jednom tumačenju, tjerajući nas na razmišljanje ne samo o povijesti, nego i o nama samima.