Cvjetovi i sonate u pijanističkoj suigri

S početkom proljeća pijanist Aljoša Jurinić posjetio je Slavonski Brod. Bio je to posljednji od triju njegovih koncerata u sklopu male turneje koja je nakon Požege i Zagreba završila nastupom u organizaciji Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić-Mažuranić. Na turneju se Jurinić otisnuo promovirajući glazbu koju je netom snimio. Na datum rođenja Frédérica Chopina, prvoga dana ožujka, na internetskim platformama objavljeno je digitalno izdanje novog Jurinićeva albuma s izvedbama Chopinovih dviju klavirskih sonata, u izdanju Longplay Classical.

Puna dvorana u Sl. Brodu na koncertu Aljoše Jurinića / Fotoklub Kadar SB

Aljoša Jurinić druži se sa Chopinom od početka umjetničkog djelovanja, čemu je pečat dalo sudjelovanje u finalu Chopinova natjecanja u Varšavi 2015. godine. S druge strane, on ne skriva privrženost prema glazbi Dore Pejačević čije skladbe rado i često uvrštava u svoje koncertne nastupe. Ostavivši po strani mnoštvo antologijskih minijatura i karakternih skladbi, ili balade koje je ciklički izveo 2022. na Sceni Amadeo, Jurinić se u ovome trenutku života odlučio posvetiti Chopinovim zrelim klavirskim sonatama.

Da je riječ o prosječnom pijanistu, i koncertni program bi nosio sukladan karakter. No, Aljoša Jurinić nije prosječan pijanist. U njegovim profesionalnim interesima, pa onda i u programiranju koncertnog repertoara, uvijek je prisutna visoka razina promišljenosti. Zato je odabranom programu dviju minijatura Dore Pejačević i dviju Chopinovih sonata pristupio na ponešto drukčiji način. Ljubicama je otpočeo večer koju je odmah nastavio Klavirskom sonatom br. 2 u b-molu, op. 35. Potom su u glazbi oživjele Potočnice, a nakon njih Klavirska sonata br. 3 u h-molu, op. 58.

Četverostavačne sonate mislio je ciklički, stoga je, uzimajući tek manji dah, vezivao stavke jedan za drugim. Želio je proniknuti u njihovu unutarnju dinamiku razvoja i zahvatiti arhitektoniku sonatne cjeline. Također je minijature Dore Pejačević naslonio na početak pojedine Chopinove sonate, otkrivši dubinske poveznice na glazbeno-stilskoj razini.

Nakon Ljubica, koje svojim suzdržano-poletnim karakterom i otvorenim B-durskim tonalitetom na idealan način otvaraju vrata romantičarskoga glazbenog svijeta, u istoimenome molskom tonalitetu nastupa Grave koji poput mosta mijenja karakter i odvodi u nemirne vode prvoga stavka Druge klavirske sonate. Nešto kasnije, suspenzija i slatko-bolno iščekivanje koju izazivaju zaostajalice i kromatski prohodi unutar Potočnica, nalaze svoju kontrastnu nadogradnju u rastavljenom akordu, a potom nizajućoj punoj akordici kojom započinje tema prvoga stavka Treće klavirske sonate. No, u nastavku se događa nešto fascinantno. Posve neočekivano, u središnjem E-durskom dijelu trećega stavka Chopinova Larga „čujemo“ Pejačević! A potom i u codi. Takvih je dragocjenih trenutaka, koji izmame intelektualno zadovoljstvo, bilo više tijekom večeri koju je, kao dodatkom, zaokružio Ružom.

Za kvalitetu Jurinićeve interpretacije vrijedi isto što i za pažljivo biranje repertoara. Njegov pijanistički jezik odraz je njegove intelektualne i duhovne zrelosti. Svojom interpretacijom Aljoša Jurinić stremi dosegnuti i obuhvatiti ideju. Proniknuti iza nota. Nikada se neće prepustiti nesvrhovitoj virtuoznosti, neumjerenosti u dinamici, pretjeranom rubatu koji koči melodijsku misao i remeti harmonijski razvoj tkiva. Dora Pejačević neće postati sladunjava, a Chopinov Posmrtni marš neće obuzeti patetika.

Snimkom je možda moguće postići savršenstvo zvukovnog i interpretativnog balansa, no izvedbu uživo u kojoj pijanist poput Aljoše Jurinića podastire publici svoju unikatnu viziju skladbene arhitekture i zvukovnih perspektiva ne može ništa zamijeniti.