Božica Parun nad zagrebačkom Dubravom

Od 9. do 11. travnja u Knjižnici Dubrava u Zagrebu održavala se trodnevna manifestacija Pod Vesninim kišobranom povodom 103. godišnjice rođenja istaknute hrvatske književnice Vesne Parun. Idejna organizatorica projekta je Rebecca Mikulandra, a nastao je u suradnji s Hrvatskim državnim arhivom i Muzejom Prigorja. Bogat program otvoren je upravo izložbom Hrvatskog državnog arhiva Bajka zvjezdana popraćenom originalnim audiosnimkama Vesne Parun i stručnim vodstvom suautora izložbe Marijana Bosnara. Muzej Prigorja ustupio je rijetke osobne predmete Vesne Parun, a iza svakog od tih predmeta stoji priča o liku i djelu Vesne Parun koju su s nama podijelile Morena Želja Želle i Žarka Vujić.

Promocija knjige Što imam protiv dana, održana u sklopu manifestacije / Izvor Udruga Domino

Vesna Parun rođena je 1922. na otoku Zlarinu, i odrasla je između mora i siromaštva. Ratne 1942. s cijelom obitelji stiže u Sesvete jer je njezin otac dobio posao u sesvetskoj Općini smještenoj u staroj kuriji zagrebačkog Kaptola (u kojoj je danas Muzej Prigorja). Parunovi su stanovali upravo u kući gdje danas stoji Knjižnica Sesvete, a tamo je Vesna 1947. dočekala objavljivanje svoje prve zbirke pjesama Zore i vihori, u izdanju Društva književnika Hrvatske, pod uredničkim okom Gustava Krkleca i s naslovnicom Ede Murtića. Nakon boravka u bugarskoj Sofiji, Vesna Parun nastanila se u zagrebačkoj Dubravi, u Badelovoj ulici 15 (danas Vile Velebita) gdje će provesti ostatak života, do preseljenja u Stubičke Toplice 2000. zbog zdravstvenih razloga.

Izbor iz posljednjih rukopisnih memoara Vesne Parun predstavili su Marina Selnik i Denis Derk u zbirci pod naslovom Kad ptica prestane voljeti. Uslijedila je filmska projekcija isječaka okupljenih pod naslovom Živa sjećanja na Vesnu, a neka od njih posvjedočili su i prisutni u razgovoru s Andrijanom Kos Lajtman, Vesnom Tominac Matačić i Denisom Derkom. Među njima je bilo i onih koji su Vesnu voljeli i poznavali, pa smo tako čuli da je Vesna zaista živjela svoju umjetnost, tvrdoglavo, beskompromisno, hrabro, ali i nježno, pisala je u vrijeme kada su žene bile muze, a ne autorice. Kao žena ispred svog vremena, birala je slobodu nad sigurnošću živeći kao slobodna umjetnica i prkoseći društvenim normama kada to nije bilo ni popularno ni jednostavno. Zbog svoga načina života Vesna je mnogo gubila, ali nije pristajala na poraz.

Umjetnička ekspresija Vesne Parun nije ograničena samo na poeziju, stvarala je i kao prevoditeljica i slikarica. Njezini crteži gdjegdje prikazuju apstraktne oblike, gdjegdje pejzaž, ali svi su nalik njezinim pjesama, introspektivni i emocionalno nabijeni. Neke od njih imali smo priliku vidjeti izložene u Knjižnici Dubrava.

Soba knjižnice postala je pretijesna drugoga dana manifestacije, na promociji pjesničke zbirke Što imam protiv dana nastale u okviru Amaterske Šklove Povezije pod (uredničkim) vodstvom Anete Vladimirov i Betine Ilić Grički, u izdanju nakladničke kuće Domino. O zbirci su govorile zastupljene autorice, čije su pjesme poput Vesninih, „ujed nasred čela i šarena mačka u košari igre“, među njima Mirna Brođanac, Nikolina Milardović, Dragica Reinholz, Jasmina Mujkić, Renata Ladović Meštrović, Mirna Udovčić, Rona Žulj, Ana Jembrek, Karmen Krasić Kožul, Sara Nasić, Beatrica Kurbel, Olga Šunjara, Danijela Kvesić Stojanac, Sonja Prijić, Blanka Supan, Tatjana Ćaćić, Jelena Martinović, Karolina Grubišić, Branimira Palić, Rebbeca Mikulandra, Ana Lisac, Monika Kovaljesko, Vesnica Konjević, Nikolina Surla i Dolores Orbanić Bliškov. Ista Šklova priredila je i eksperimentalne radionice poezije gdje su se posjetitelji mogli okušati u stihotvorstvu. U sklopu cjelokupne manifestacije održane su i druge radionice, poput one društvenih igara koje je Vesna osmislila za svoje kućanstvo, te su ovdje po prvi put javno odigrane. Mlade pjesnike iz srednjoškolskih literarnih grupa i ostale zaljubljenike u pisanu riječ okupio je program Mladi glasovi: Poezija u nastajanju.

Zadnji dan manifestacije pod vodstvom Gabrijele Puljić održana je radionica Stilske vježbe – Vesna Parun; analizom pjesničkog jezika Vesne Parun studenti kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu imali su priliku obogatiti vlastiti pjesnički izričaj. I Vesna Parun bila je nekoć studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, no nikada ga nije završila. To je nije spriječilo da svoj glas gradi mimo akademskih i ideoloških struktura, ne podilazeći pritom ni kritičarima ni javnom ukusu. U razdoblju od 1962. do 1967. živjela je u Bugarskoj, gdje je prijateljevala s bugarskim intelektualcima, uglavnom mladim satiričarima i disidentima, filozofima, glazbenicima i glumcima. Vodila je intenzivnu kreativnu razmjenu i s bugarskom kulturnom scenom, a plod te suradnje niz je njezinih prijevoda bugarskih autora i zbirka pjesama Vjetar Trakije, u cijelosti inspirirana Bugarskom.

Večer je pripala mladim nadama hrvatskoga pjesništva, među kojima su Josip Čekolj, Silba Ljutak i Vida Sever, koji su svojim pjesmama i postignućima još jednom dokazali da je pjesničko stvaralaštvo itekako obilato, živahno i aktualno, čak i danas. Manifestacija je zatvorena glazbenim programom Dan nakon vječnosti i glazbom DJ-a Noćni Kiwi u neformalnom okruženju i opuštenoj atmosferi. Zahvaljujući svima njima Dubrava je još jednom postala mjesto gdje drveće šušti poezijom, a vjetar nosi Vesnine riječi.