Usmene priče mitskog otoka Krka

Ogranak Matice hrvatske u Zadru održao je 25. ožujka predstavljanje knjige Čančarije i babarije – bapske i druge priče s otoka Krka. Riječ je o četvrtoj knjizi dvanaestoknjižja Tugomerika, višetomne zbirke pučke književnosti otoka Krka, autora Leonarda Eleršeka i Rade Žica Mikulina. Uz autore, u programu su sudjelovali Ante Uglešić, Ivica Vigato i Branimir Vukosav.

Izd. Arvalis, OMH u Zadru, 2024.

Na samom početku goste je pozdravio Ante Uglešić koji je istaknuo važnost ovakvih velikih književnih djela, podsjećajući kako su se nekada ljudi u manjim mjestima družili u svojim najčešće skromnim obiteljskim domovima, prepričavajući mnogobrojne priče s različitim tematikama. Ova knjiga predstavlja davno zapisana kazivanja mještana, uglavnom Punta na otoku Krku i okolnih naselja, koja govore o nadnaravnim bićima ljudske mašte što su nekoć obitavala na njihovu otoku, u okolnom akvatoriju i na Kiriji (obližnji dio Primorja), u poljima, šumama, gorama, brdima i planinskim visovima, u lokvama, jezerima, rijekama i morskim dubinama, o stvorenjima poput vila, sirena, krsnika, malika, štriga, mora, vragova, vještica, vještaca i sl.

Ivica Vigato istaknuo je važnost pričanja koja je toliko velika da neki didaktičari smatraju kako bi trebalo u predškolskim, ali i školskim ustanovama odrediti posebno mjesto gdje bi djeca pričala i slušala priče. Ističe kako su to puntarska djeca spontano i prakticirala, prepričavajući priče u nekoj sasvim običnoj životnoj situaciji. Priče smještene između korica ovog rukopisa dogodile su se na poznatim lokacijama i ne u davnoj prošlosti.

Branimir Vukosav, kao geograf, istaknuo je da je ova knjiga vrlo vrijedan izvor i temelj za buduća etnološka, historiografska i geografska istraživanja. Čančarije i babarije obiluju neformalnim geografskim znanjem u vidu geografskih imena za lokalne fenomene i lokacije kao i brojne opise prostora vezane uz pučko vjerovanje i iskustvo višestoljetnog postojanja u specifičnom geografskom okruženju. Spoju stvarnih geografskih lokaliteta i mikrolokacija s jedne (Punat, Runtele, Vela rika, Skala) i fiktivne/mitološke nadgradnje s druge strane može se pristupiti iz perspektivne književne geografije koja predstavlja jednu od rastućih i sve zastupljenijih tema kulturne geografije, zaključio je Vukosav.

Na samom kraju predstavljanja o knjizi su govorili i autori. Leonard Eleršek istaknuo je da se ovdje radi o pučkim praznovjerjima, čaranjima, bedastoćama i tričarijama, jednom riječju o vrlo dragocjenim bapskim pričama. Rado Žic Mikulin čitao je priče. Istaknuo je da su sve pjesme i priče prepjevane i prevedene na standardni jezik, no da se njihova istinska vrijednost nalazi u čakavskom izvorniku.