Strateški projekt Hrvata u Chicagu

Masovna odselidba hrvatskog stanovništva u prvim desetljećima 20. stoljeća budila je među domaćim intelektualcima pozornost i brigu za njihovu sudbinu u dalekom svijetu. S vremenom su počeli razmišljati kako bi bilo potrebno osnovati ustanovu koja bi prikupljala i čuvala pisano gradivo, dokumente i predmete koje su naši ljudi daleko od svoga doma stvarali za svoje potrebe. Tako je rođena ideja o potrebi osnutka muzeja iseljeništva te je ostvarena 1930-ih u Zagrebu s podružnicom u Splitu (od 1930. do 1945). Iako u skučenim uvjetima, taj iseljenički muzej odigrao je veoma važnu ulogu za cjelokupnu povijest iseljavanja s područja bivše Jugoslavije, a posebice iz hrvatskih zemalja otkuda se iselio značajno najveći broj iseljenika. U to vrijeme postojala je još samo jedna slična ustanova na svijetu posvećena iseljeničkoj baštini, ona u Bremerhavenu. Hrvatski je muzej uspio prikupiti golemu količinu gradiva u razdoblju od petnaestak godina djelovanja. Nažalost, lokalni i svjetski događaji u burnim vremenima prije početka Drugog svjetskog rata i u ratnom razdoblju brzo su zaustavili tu vrijednu inicijativu. Muzej je zatvoren i zaboravljen. Nakon njegova zatvaranja, bogata muzejska ostavština bila je raspršena po kulturnim ustanovama toga vremena gdje i danas čeka neki budući muzej hrvatskog iseljeništva. Devedesetih godina 20. stoljeća ponovno se vraća u javni diskurs potreba za iseljeničkim muzejom, a činjenica da su naši iseljenici, od Novog Zelanda do Kanade, od Europe do Sjedinjenih Američkih Država, ljubomorno čuvali svoju ostavštinu po privatnim arhivima i zbirkama samo je potvrda svijesti o potrebi takve ustanove u domovini.

U Chicagu već više od 150 godina žive deseci tisuća Hrvata / Izvor Pixabay

U međuvremenu, u franjevačkom samostanu u Chicagu učeni fratri prionuli su na posao i započeli prikupljati gradivo koje će ubrzo postati materijalna osnova za Hrvatski etnički institut, kulturnu ustanovu koja ove godine obilježava 50. obljetnicu postojanja i koja se po koncepciji ne razlikuje od suvremenih muzejskih ustanova obogaćenih različitim dodatnim sadržajima.

Osnovna zamisao Hrvatskog etničkog instituta jest prikupljanje, čuvanje i predstavljanje vrijedne ostavštine hrvatskih iseljenika na sjevernoameričkom kontinentu kako bi novim generacijama ostalo to bogatstvo kao trajna uspomena na iskustva i doprinos predaka novoj domovini te podsjetnik na vlastite korijene i identitet. Godine 1975. započeo je rad na ostvarenju ovog velebnog projekta. Proces prikupljanja gradiva podrazumijevao je i ocjenu njegove vrijednosti za hrvatski nacionalni i kulturni identitet te istraživanje njegova porijekla, povijesti i sadržaja nastalih u hrvatskim enklavama u Americi i Kanadi. S tim u vezi nametnula se i potreba educiranja iseljeničkih generacija kao i pribavljanje i potrebnih knjiga i udžbenika za nastavu hrvatskog jezika i povijesti. Prikupljeni materijal zahtijeva pažljivu obradu i istraživanje o povijesti hrvatskih migracija u Sjevernoj Americi pa je i taj sadržaj uvršten u djelatnost Instituta kako bi bio dostupan zainteresiranim istraživačima. Hrvatski etnički institut sastoji se od sedam odjela. Na virtualnom sučelju Instituta navode se redom: arhiv, knjižnica, muzej, kolekcija o Međugorju, istraživački ured, izložbeni odjel i knjižara. Prema navodima na virtualnom sučelju stoji da „Arhiv obuhvaća zbirku izvornih isprava, izvješća, zapisnika, imenika, spomen-knjiga hrvatskih župa, športskih društava, bratskih i dobrotvornih udruga, zborova i glazbenih sastava, političkih organizacija, te poslovnih subjekata“, čime je obuhvaćena golema baza informacija od osobitog značenja za istraživanje društvenog, kulturnog i političkog života hrvatske dijaspore u Sjevernoj Americi.

Hrvatska delegacija u posjetu Hrvatskom etničkom institutu u Chicagu u rujnu 2024. / Izvor Valda RH

Čuvari hrvatske baštine

U Knjižničnom odjelu pohranjene su knjige o hrvatskoj književnosti, povijesti, kulturi, jeziku, politici, umjetnosti te bogata zbirka periodike ‒ novine, časopisi, revije i kalendari nastali u hrvatskim zajednicama diljem američkog kontinenta. Institut posebnu skrb posvećuje edukativnim sadržajima i pomagalima za učenje hrvatskog jezika kako bi se što duže održali izvorni govornici hrvatskog jezika na američkom tlu. S osobitom pažnjom prikuplja se i čuva sve što su pisali i objavili Hrvati izvan domovine, kao i primjerci vrijednih i raritetnih knjiga iz ranijih stoljeća. Prikupljena periodika, pak, zrcali životnu svakodnevicu hrvatske dijaspore i obuhvaća preko 500 različitih publikacija objavljivanih u iseljeničkim zajednicama Amerike.

Zgrada Hrvatskog etničkog instituta u Chicagu

Muzejski odjel sadrži zbirku artefakata, nošnji, rukotvorina, numizmatiku, filateliju i rukopise, umjetnine, instrumente, prepiske i predmete materijalne baštine koje su stvarali hrvatski iseljenici u svojoj novoj domovini. U muzeju su pohranjene i osobne životne priče o uspjesima i stradanjima naših sunarodnjaka kao i artefakti s kojima su rukovali, uzorci kovina koje su iskapali i izvješća o tome čime su se sve bavili.

Budući da su Institut osnovali hrvatski redovnici koji su svoju životnu misiju posvetili duhovnom rastu hrvatske zajednice u dalekom svijetu, poseban odjel posvećen Međugorju pohranjuje brojne sadržaje, knjige i vinile vezane za iskustvo hrvatskih hodočasnika na mjesto hodočašća i Marijina ukazanja u Međugorju, te zapise o osobnom duhovnom iskustvu sudionika tih zbivanja.

Funkcija istraživačkog ureda od osobite je važnosti jer omogućuje zainteresiranim profesionalcima i znanstvenicima istraživanje prikupljenog materijala i usmjeravanje na područja u životu dijaspore koja još nisu dovoljno poznata ni istražena. To se pogotovo odnosi na uzroke iseljavanja iz hrvatskih povijesnih krajeva i na doprinos Hrvata zemljama useljenja. Mnogi istraživački projekti, doktorati i magisteriji temeljeni na arhivskom gradivu Instituta već su publicirani i dostupni javnosti.

U starom zdanju iz 19. stoljeća, u sklopu Instituta, održavaju se tematske izložbe. Ondje su organizirane izložbe posvećene znamenitim Hrvatima ‒ kardinalu Alojziju Stepincu, Ivanu Lackoviću Croati, Ferdinandu Konšćaku, kao i izložbe s povijesnom (Bleiburg) te kulturnom tematikom (Katedra hrvatskoga jezika i kulture, Izdanja hrvatskih škola Amerike i Kanade) i brojne druge prezentacije poučna i zanimljiva sadržaja.

Blago hrvatskog iseljeništva

Knjižara Hrvatskog etničkog instituta opskrbljena je brojnim naslovima i publikacijama te služi, ne samo korisnicima u Chicagu, nego još više zainteresiranima iz cijele Amerike i Kanade koji traže i naručuju knjige. Prema izjavi ravnatelja Instituta fra Antonija Muse, osobito su tražene knjige i druga suvremena pomagala za učenje hrvatskoga jezika. 

U Knjižničnom odjelu pohranjene su knjige o hrvatskoj književnosti, povijesti, kulturi, jeziku, umjetnosti

Hrvatski franjevci već pedeset godina vode Institut

Tijekom proteklih 50 godina na poziciji ravnatelja Hrvatskog etničkog instituta izmijenilo se više franjevaca: fra Hrvoslav Ban (1975–1976), fra Ljubo Krasić (1976–1980), zajednička uprava Kustodije hrvatskih franjevaca (1980–1985) te fra Dionizije Lasić (1985–1995). Potom je od 1995. do 2016. ponovno ravnatelj fra Ljubo Krasić, slijedi ga fra Stipe Renić (2016–2018) te fra Dražan Boras 2018. Najveći trag u Institutu ostavio je fra Ljubo Krasić koji je ovu ustanovu vodio ukupno 15 godina. Danas je na čelu Hrvatskog etničkog instituta mlad i poletan svećenik fra Antonio Musa.

U knjigama dojmova pohranjeni su zapisi posjetitelja redom ispunjenih oduševljenjem i zahvalnošću na velikom trudu i ljubavi koje su hrvatski franjevci uložili u očuvanje ostavštine Hrvata na američkom tlu. Tko god navrati u Chicago, od diplomatskog osoblja do putnika namjernika, od studenata s raznih sveučilišta do domicilnih Hrvata, izražava oduševljenje i poštovanje prema ovom vrijednom projektu.

Delegacija Vlade Republike Hrvatske na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem tijekom prošlogodišnjeg radnog posjeta Sjedinjenim Američkim Državama (23–28. rujna 2024), posjetila je franjevačku župu svetog Jeronima u Chicagu i obišla Hrvatski etnički institut izrazivši zahvalnost djelatnicima i suradnicima Instituta i osobito zadovoljstvo viđenim rezultatima. Mi se, pak, pridružujemo čestitkama na pedesetoj obljetnici djelovanja Instituta svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ostvarenju ovoga projekta želeći mu još mnogo plodonosnih godina na očuvanju i promidžbi materijalnog i nematerijalnog blaga koje je stvorio hrvatski čovjek na tlu Amerike i Kanade.

Ravnatelj fra Antonio Musa
o 50 godina Hrvatskog etničkog instituta

• 50. godišnjica djelovanja Hrvatskog etničkog instituta svakako je bitna i važna obljetnica. Prigoda je to za osvrt unatrag i za pogled unaprijed. Svečanu proslavu planiramo krajem svibnja u Chicagu. Tom prigodom ugostit ćemo dvije hrvatske klape iz Argentine, klapu Valovi i klapu Buenos Aires. Planiramo i izdavanje prigodne monografije. Ovu obljetnicu želimo vezati i uz 100. godišnjicu uspostave Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji koja će se održati 2026. godine jer je Institut projekt naše Kustodije. Trenutak je ovo za veliku zahvalnost.

• Hrvatski etnički institut do građe dolazi ponajviše privatnim donacijama pojedinaca, a često i djece naših angažiranih iseljenika. S jedne strane postoji velika organiziranost i želja da se memorija našega naroda sačuva, ali vidimo i veliki nemar hrvatskih institucija u Sjevernoj Americi koji se ne brinu o svojoj vlastitoj povijesti. Nažalost, često se dogodi da obitelji vrlo aktivnih i zauzetih pojedinaca ne vrednuju ispravno ostavštinu svojih roditelja. Svima nam je zajedno raditi na izgradnji i očuvanju svijesti o našoj hrvatskoj priči u ovom dijelu svijeta.

• Hrvatski etnički institut organizacija je od strateškog značenja za Republiku Hrvatsku i to je svojim uredbama potvrdila i Vlada RH. Raduje nas ovaj pozitivan korak i zahvalni smo za svu podršku koju smo dobili, osobito od Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Vrijeme je da se u našoj domovini rad naših iseljenika vrednuje na ispravan način i da iseljenici postanu partneri u razgovoru o hrvatskoj domovinskoj zbilji i njezinoj budućnosti.

• Apsolutno podržavam ideju da se u Hrvatskoj osnuje muzej hrvatskog iseljeništva i smatram da je to ključno za očuvanje svijesti o Hrvatima kao narodu selilaca i putnika, narodu koji je uspio živjeti, opstati i ostvariti se i pod najhladnijim kanadskim obzorima i pod vrućim australskim suncem. Takav bi muzej pomogao da te priče ne padnu u zaborav, ali i da ljubav i poštovanje koje naši iseljenici imaju za staru domovinu budu putokaz i onima koji su u njoj ostali i u njoj žive.