Od šume do skulpture

U Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu otvorena je izložba Pamtim šumu akademskog kipara Josipa Ivešića. Izložba je realizirana institucionalnom suradnjom Muzej moderne umjetnosti u Mostaru i Matice hrvatske te je sastavni dio višegodišnjeg znanstvenoistraživačkog projekta CROMA – Hrvatska moderna umjetnost u Bosni i Hercegovini u europskom kontekstu. Zagrebačkoj publici, kojoj se inače Ivešić premijerno predstavlja, prikazano je 20 skulptura i jedna prostorna instalacija koje Ivešić primarno izvodi u drvu kombinirajući ga s metalom i staklom. Josip Ivešić kipar je mlađe generacije koji je u dosadašnjem radu ostvario zapažen uspjeh što nam potvrđuje činjenica o šest samostalnih i više skupnih izložbi te nekoliko javno izvedenih radova u crkvama i javnim prostorima na području Hercegovine od kojih posebno valja izdvojiti skulpturu Ruke u Međugorju te oltar i vratnice u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Crvenom Grmu kod Ljubuškog.

Akademski kipar Josip Ivešić u ateljeu

Na otvorenju izložbe publici se ispred Muzeja moderne umjetnosti obratio koautor izložbenog postava Vladimir Filipović istaknuvši višegodišnju uspješnu suradnju između Muzeja i Galerije Matice hrvatske na izložbenom i znanstvenom području. O umjetničkom radu i skulpturama iz ciklusa Pamtim šumu govorili su voditelj Galerije Matice hrvatske Vanja Babić te povjesničar umjetnosti, kustos izložbe i autor predgovora Komorni arboretorum Dinko Baković.

Vanja Babić svojim je obraćanjem u svojstvu domaćina posjetitelje uveo u izložbu, istaknuvši „kako Josip Ivešić izlaže 20 komornih skulptura, tj. skulpture manjeg formata, uz jednu većih dimenzija u kojoj se na prvi pogled uočavaju ambijentalne karakteristike te da su skulpture izrađene od drveta, što je ujedno Ivešićev omiljeni materijal, a kontrast im daju metalni i stakleni elementi koje koristi u stvaranju“.

U svojem obraćanju kustos Dinko Baković apostrofirao je nekoliko važnih odrednica kiparskog rada Josipa Ivešića, istaknuvši „kako je skulpturama koje su prethodili ovoj izložbi dokazao svoju vještinu u stvaranju skulptura velikih formata, dok svoju izvrsnost sada potvrđuje i u skulpturi manjeg formata. Mali formati, komorni radovi, sažimaju ideju u intimniju dimenziju. Oni su kompaktni i lakše uočljivi, ali istovremeno nabijeni vitalnošću i energijom, jer skulpture iskre silnicama zavijenih, izvijenih i oštrih oblika, koji u prostoru ‘skakuću’ s lakoćom i slobodom.“ Također je istaknuo kako je Ivešić „duboko povezan sa šumom na mnogim razinama, što nas ne treba začuditi s obzirom na činjenicu da dolazi iz Žepča u Bosni koja obiluje šumama, a ta zavičajna ukorijenjenost u bosanske šume, kao i rijeke koje prolaze iz njega, čine osnovu njegovog umjetničkog izraza. Odrastanje u tom okruženju, s opipljivim – taktilnim iskustvima drveća, oblikovalo ga je i predodredilo da postane kipar – kipar u drvu“.

Na kraju možemo ustvrditi kako Josip Ivešić svojim manjim formatima skulptura uspješno prenosi energiju i dinamiku velikih formata, stvarajući djela koja su istovremeno tehnički zanimljiva te konceptualno bogata.

Njegove skulpture, duboko ukorijenjene u prirodi, zavičajnom i osobnom, istražuju dualnost odnosa čovjeka i prirode, a kroz korištenje različitih materijala poput drva, metala i stakla, Ivešić stvara bogatstvo tekstura i brojna značenja. Drvu – materijalu koji primarno koristi u svom radu na značenju daje i samim nazivima radova Carski hrast, Hrašće, Maslina…

Ciklusom Pamtim šumu Ivešić potvrđuje svoju inovativnost, jer ne samo da slavi prirodu, nego i propituje kiparsku tradiciju, nadahnjujući se velikanima koji su svoje skulpture izvodili u drvu, uz ne tako rijetku primjenu ready made pristupa kojom istražuje nove tehničke pristupe, dajući svojim djelima višeslojna značenja što je možda i najvidljivije u djelu Samosvojna.

Ivešić time doprinosi suvremenom kiparstvu, ali i postavlja vlastiti umjetnički izraz unutar širih umjetničkih tokova, što njegov rad čini značajnim i relevantnim u dionici suvremene hrvatske skulpture.