Mediji u službi nade ili beznađa?

Nasilje, nesreće, verbalni ratovi, bizarnosti, vrijeđanja, međusobni napadi, sve je to odavna blisko našoj medijskoj stvarnosti. Negativno nas lako privuče, pa više ne vidimo dobro oko nas, koje upravo kroz medije može promijeniti i naše živote. U nedavno objavljenoj poruci za 59. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 2025, koji će se ove godine obilježiti 1. lipnja na temu Podijelite s blagošću nadu koja je u vašim srcima (usp. 1 Pt 3,15-16), papa Franjo ističe: „Svi vidimo kako – od televizijskih talk-showova do verbalnih ratova na društvenim mrežama – prijeti opasnost da prevlada paradigma natjecateljstva, suparništva, želje za dominacijom i posjedovanjem, manipulacije javnim mnijenjem.“ Ništa nova, reći ćete, jer sve to vidimo već godinama…

Uzmite od medija i društvenih mreža ono najbolje što će vas činiti boljima, sretnijima i ohrabrenima, a odbacite sve što vas iscrpljuje, ili čini tjeskobnima i zbunjenima / Izvor Unsplash

Crkva već 59 godina na Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija progovara, propituje i upozorava na sve izazove koje nedvojbeno prepoznaje u svijetu medija i društvenih mreža. U čak 42 crkvena dokumenta mogu se kao tema pronaći sredstva društvenih komunikacija. A poseban je trag ostavio dokument Prema punoj prisutnosti – pastoralno promišljanje o uključenosti na društvenim medijima koji je prije dvije godine objavio Dikasterij za komunikacije. Papa podsjeća kako: „U naše vrijeme, prečesto, komunikacija ne budi nadu, nego strah i očaj, predrasude i ogorčenost, fanatizam pa čak i mržnju. Prečesto se tako njome pojednostavljuje stvarnost kako bi se izazvale instinktivne reakcije. Komunikacija koristi riječi kao oštricu mača; čak pribjegava lažnim ili namjerno iskrivljenim informacijama kako bi širila poruke čija je namjera uzburkati duhove, isprovocirati ili povrijediti.“

A tko su ti komunikatori o kojima papa govori? Nismo li to upravo svi mi koji smo se pomirili s dramom, negativnostima, senzacionalizmima? Nismo li to svi mi koji se čudom čudimo količini mržnje koju vidimo u komentarima, ali ostajemo sjediti ispred ekrana u svojim stolicama, skrolajući po portalima i nastavljamo ploviti bespućima interneta u potrazi na novom dozom straha i očaja? Nisu li to svi koji se podsmjehuju na svaki pokušaj osoba i institucija koje žele donijeti dobro (možda upravo sada i u ovoj prilici)? Nismo li to svi mi koji bez promišljanja kliknemo na svaki sadržaj koji privuče našu pažnju? Nismo li to svi mi koji u virtualnom prostoru stojimo sa strane i gledamo kako se nekoga gazi i mrcvari?

Papa piše kako se „često nađemo u situaciji da smo bespomoćni svjedoci svojevrsne atomizacije interesa koja u konačnici potkopava same temelje zajednice, sposobnost zajedničkog rada za opće dobro, međusobnog slušanja i razumijevanja motiva drugih“. Ali još je važnije kada u poruci medijskim djelatnicima čitamo o razotkrivenoj praksi „otkrivanja neprijatelja“ na kojeg se trebamo verbalno obrušiti kao nešto prijeko potrebno za vlastito samopotvrđivanje. „A kada se od drugoga stvori ‘neprijatelja’, kada mu se zamagli lice i dostojanstvo kako bi ga se izrugivalo i ismijavalo, tada je i sve manje razloga za nadu. Kao što nas je učio don Tonino Bello, svi konflikti imaju svoje korijene u obezvređivanju lica“, zaključuje papa.

Koliko smo puta propustili priliku reći dobro o drugima i donijeti nadu? Koliko smo puta zaboravili pohvaliti novinare i urednike za dobar tekst i naslov, ali isto tako ih ne upozoravamo na sve loše što nam smeta i vrijeđa nas kao građane i publiku? Ovo vrijeme velike neizvjesnosti od svakoga od nas traži da promislimo o tome koliko svojim ponašanjem ili nedjelovanjem propuštamo donijeti drugima nadu, tražiti dobro, pisati i govoriti dobro, razotkrivati podvale i manipulacije, započeti dan uz dobro i završiti ga dobrim, pronalaziti, podržati i prihvaćati pozitivan sadržaj, koristiti prilike za pomaganje drugima i pronaći snage oduprijeti se bizarnostima, skandalima, smišljenom vrijeđanju i obezvređivanju drugih.

Uzmite od medija i društvenih mreža ono najbolje što će vas činiti boljima, sretnijima i ohrabrenima, a odbacite sve što vas iscrpljuje ili čini tjeskobnima i zbunjenima. U tome nas svakako treba ohrabriti i poticaj pape Franje: „Budite svjedoci i promicatelji komunikacije koja neće biti neprijateljska, koja će širiti kulturu brige, graditi mostove i probijati vidljive i nevidljive zidove našega vremena.“