Glazba za sva vremena

Tvoja zemlja, Svijet je moj, Dan koji se pamti, Želim malo nježnosti i ljubavi, Svemu dođe kraj, Majko, nemoj plakati, Doviđenja, sretan put – naslovi su zabavnoglazbenih hitova poznati doista svima, slušateljima svih generacija. Baš kao i šansone Parkovi, Ti si ruža, C’est la vie, Kužiš, stari moj. Baš kao i scenski songovi Što će biti s nama sutra, Mi smo djeca svijeta, Neka dođu glumci, Divni dani, Neka cijeli ovaj svijet, Imali smo jedan lijepi dan.

Alfi Kabiljo suvereno je vladao hrvatskom glazbenom scenom šest i pol desetljeća kao jedan od najplodnijih hrvatskih skladatelja. Bio je i aranžer, dirigent, pijanist, tekstopisac, libretist i producent. Posebno ozarena lica stajao bi na dirigentskom pultu. Skladao je glazbu za kazalište, film, televizijsku produkciju; skladao je zabavne melodije, šansone, orkestralna, komorna i solistička djela, glazbu za djecu i primijenjenu glazbu. Brojni su poznati hrvatski pjevači osvajali nagrade na festivalima interpretirajući upravo njegove skladbe – Radojka Šverko, Ivo Robić, Tereza Kesovija, Vice Vukov, Krunoslav Kićo Slabinac, Betty Jurković, Ana Štefok, Miro Ungar i dr.

Alfi Kabiljo suvereno je vladao hrvatskom glazbenom scenom šest i pol desetljeća kao jedan od najplodnijih hrvatskih skladatelja / Snimio Josip Regović / PIXSELL

A sav je taj raskošan glazbeni svijet nastao iz pera jednog – arhitekta. Alfi (Alfons) Kabiljo u djetinjstvu je pohađao privatnu glazbenu školu Margite i Rudolfa Matza u Zagrebu. Završio je Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog, glavni predmet flautu. Kasnije će se među njegovim instrumentalnim djelima naći Koncert za flautu (1983), Larghetto i Allegro za flautu i glasovir (1983), Silvery (1983) i Pastorala (1984) za flautu solo. U kompoziciji se usavršavao u Parizu. Na Tehničkom fakultetu diplomirao je 1963. arhitekturu. Uz golemu obiteljsku zbirku gramofonskih ploča zarana se udubio u partiture Stravinskog, Ravela, velikih majstora simfonijske glazbe i opere. Još kao dječak shvatio je da će simfonijski orkestar postati njegova ljubav. Znanje je neprestano upotpunjavao novim pločama i partiturama što ih je kupovao na brojnim putovanjima.

106 skladbi na 76 festivala

Skladateljsku karijeru počeo je 1961. na Zagrebačkom festivalu pjesmama Cvrčak i mrav i Pisano u noći, na stihove Arsena Dedića. Ubrzo je stekao popularnost, osvajajući idućih godina nagrade na festivalima. Na Zagrebačkom mu je izvedeno 36 skladbi, na Splitskom 18, na Opatijskom 13, na Krapinskom 7. Na sveukupno 76 festivalskih izdanja izvedeno je 106 njegovih skladbi. Kabiljove skladbe osvajale su prva mjesta i zauzimale visoke plasmane i na inozemnim festivalima u Rio de Janeiru, Tokiju, Ateni, Palma de Mallorci, Seoulu, Los Angelesu i drugima. Od 1968. do 1998. sudjelovao je na 30 međunarodnih festivala na četiri kontinenta i osvojio 13 nagrada.

Autor je baleta Kentaur XII (1979) i komične opere Casanova u Istri (2009) te opsežnog instrumentalnog opusa za solistička glazbala, komorne ansamble i orkestar. Iako mu se djela izvode i u drugim hrvatskim kazalištima i u inozemstvu, posebna povezanost razvila se između Alfija Kabilja i Kazališta Komedija. Punih 55 godina Komedija izvodi njegova djela. U 1970-ima, obilježenima intenzivnom produkcijom hrvatskog mjuzikla, rađa se pojam zagrebačke škole mjuzikla. Skladatelj Alfi Kabiljo s tekstopiscem Milanom Grgićem ili u suradnji s drugim autorima, te s redateljem Vladom Štefančićem, stvara najveći broj djela koja često i dirigira.

Velika trka (1969) i Crveni otok (1981) imali su naglašenu političku satiričnu notu, ismijavali su borbu za vlast. I Jalta, Jalta (1971) ima određenu političku pozadinu, aktualnu od njezina nastanka, koja je možda naj­aktualnijom postala upravo danas, s ratom u Ukrajini. Društvenu satiru, s problematikom promjene spola, donio je Dlakav život (1976). Iako na predstavi smijehu nije bilo kraja, a završavala je urnebesnim aplauzima, dio publike bio je zgrožen, što je rezultiralo velikim brojem anonimnih pisama. Sasvim suprotan bio je Ivan od leptira (1976), mjuzikl za djecu, o djeci i njihovim snovima. Dva su djela, neobično popularan Vjenčani list (1986) i Colombe (1992), mjuzikli čiji songovi nadopunjuju komediografski tekst.

Svečana 600. izvedba mjuzikla Jalta, Jalta u Kazalištu Komedija 2010. godine / Snimio Žarko Bašić

Majstor mjuzikla

Pravi recept uspjeha, uz Jaltu, Alfi Kabiljo ostvario je u tri mjuzikla iz devedesetih: Car Franjo Josip u Zagrebu (1989), Kralj je gol (1994) i Tko pjeva zlo ne misli (1998). Potonji je specifičan po evokaciji atmosfere 1930-ih godina i duha tadašnjeg Zagreba, kao „nostalgični zagrebački spomenar“, nastao na temelju istoimenog najgledanijeg hrvatskog filma svih vremena redatelja Kreše Golika. A u mjuziklima Jalta, Jalta, Car Franjo Josip u Zagrebu i Kralj je gol Alfi Kabiljo i Milan Grgić ingeniozno su, u neke važne i manje važne stvarne povijesne događaje – kao što su podjela svijeta između Churchilla, Roosevelta i Staljina u Jalti na Krimu, posjet cara Franje Josipa Zagrebu da otvori Hrvatsko narodno kazalište te posjet engleskog kralja Edwarda VIII. i gospođe Wallis Simpson Jadranu te njihovo golišavo kupanje na Rabu, čime počinje nudizam u Hrvata – upleli komične epizode kako bi njihova priča zaživjela u mediju humora, duhovitosti i zabave na glazbenoj pozornici. Od šefova svjetskih velesila važniji su njihovi sobari koji se nadmeću za naklonost ukrajinske domaćice, dok cara Franju Josipa i kralja Edwarda ugrožavaju teroristi i paparazzi! Raznolikost mjuzikalskih formi upotpunjuje forma predstave u predstavi u Crvenom otoku i Tko pjeva zlo ne misli.

Nadarenosti i mašte Alfiju Kabilju nije nedostajalo, o čemu svjedoči njegov golemi svekoliki opus. U skladanju je uvijek slijedio dramaturgiju libreta i težio funkcionalnosti glazbe, koja je mogla i samostalno postojati. Ostali su i neizvedeni mjuzikli: Krađa Mona Lise, Madame Hamlet i Marilyn Monroe. Kabiljova glazbena invencija, suvereno vladanje raznolikošću zabavnoglazbenih stilova i ritmova, smisao za melodičnost, smisao za stvaranje hitova od solističkih brojeva kao i od velikih ansambalskih brojeva zadivljuju. Zadivljuje lakoća njegova umijeća i žar pristupa glazbenom kazalištu.

Svevremenska Jalta, Jalta

Kazalište Komedija izvelo je Kabiljove mju­zikle 1386 puta. Za njegova života Jalta, Jalta izvedena je 802 puta, od toga više od osamdeset puta na mnogobrojnim gostovanjima u zemlji i inozemstvu. Na gostovanju u Trstu, u kazalištu Politeama Rossetti, ansambl Komedije izvodio ju je 1979. kao redoviti dio repertoara toga kazališta u prijevodu na talijanski jezik! Tome su prethodila gostovanja u Slovenskom stalnom gledališču u Trstu gdje je 1975. bila dvjestota izvedba. Jalta je također prevedena na njemački i norveški jezik. Osim Komedije, Jaltu su, u režiji Vlade Štefančića, igrali HNK u Osijeku (1973, obnova 1977) i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci (1984, obnova 1992). Postavila su je i kazališta u Zenici, Subotici, Beogradu, Banjoj Luci, Oslu, Beču.

 S vremenom se javila potreba da se to djelo propita na neki nov način pa će ga netko doživjeti kao bajku, a netko nadrealistički ili s montipajtonovskim gegom. No svi se slažu kako je to djelo za sva vremena. Njegove humanističke poruke prenijele su se u popularnu kulturu i ispunile srca ljudi. U HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci Jaltu je 2005. režirao bugarski redatelj Boyko Bogdanov, a 2009. u HNK u Osijeku Nina Kleflin. U Osijeku je izvedena 142 puta, u Rijeci 93 puta, a Velika trka 5 puta. Skraćenu verziju Jalte, sastavljenu uglavnom od glazbenih brojeva, izvodila je povremeno, kao obiteljski show, glumačko-pjevačka obitelj nacionalnog opernog prvaka Giorgia Suriana.

Glazbenik od glave do pete

Glazbu za četrdesetak domaćih i stranih igranih filmova te za dokumentarce Kabiljo je prilagođavao raznolikim stilovima i povijesnim razdobljima. Najpoznatiji su Seljačka buna 1573 (1975) i Banović Strahinja (1981) Vatroslava Mimice, oba nagrađena pulskom Zlatnom arenom za glazbu, zatim Okupacija u 26 slika (1978) i Pad Italije (1981) Lordana Zafranovića, Putovanje na mjesto nesreće (1971) Zvonimira Berkovića, Kužiš, stari moj (1972) Vanče Kljakovića, Letači velikog neba (1977) Marijana Arhanića, Novinar (1979) Fadila Hadžića. Koristio se raznolikim skladateljskim tehnikama i lajtmotivima, kombiniranjem klasičnog instrumentarija sa suvremenim zvučnim sredstvima i disonantnim sklopovima tonova. Sličnim je skladateljskim postupcima stvarao glazbu za stotinjak televizijskih drama, filmova i serija, od kojih su najuspjelije Veliki i mali (1970), Nikola Tesla (1977) i Nepokoreni grad (1982).

Uz brojne najviše nacionalne nagrade, dobitnik je priznanja za životno djelo Camille Award koje mu je 2022. dodijelio Europski savez skladatelja i tekstopisaca (ECSA).

Glazbenik od glave do pete, sportaš i hedonist, Alfi Kabiljo bio je posvećeni umjetnik istančana stila čija glazba uvijek nosi obilježje i duh vremena u kojem je nastala, no njezin je karakter svevremenski. Svestrani hrvatski skladatelj međunarodnoga ugleda, čiju su glazbu izvodili i snimali orkestri diljem svijeta, postao je uzor novim naraštajima naših skladatelja.