Glas iz tišine

U Zagrebu su u zadnje vrijeme iznimno procvjetale komorne opere namijenjene djeci i mladima. Prošle je godine naš skladateljski veteran Tomislav Uhlik pokucao na vrata Muzičke akademije u Zagrebu sa svojom partiturom uglazbljenja Šenoina Postolara i vraga, a mladenački tim studenata i friških diplomanata s umjetničkih akademija Regočem je za suradnju zamolio ravnateljicu Lisinskog Ninu Čalopek. Nemjerljiv je uspjeh od tridesetak izvedbi sada dobio nastavak suradnje po istom načelu – produkcijske udruge i dvorana kao lokacija.

Klara (Vlatka Kladarić) osjeća tjeskobu sve dok u obitelj ne stigne dječak Petar koji postupno unosi svjetlost u njezin život i rješava je noćnih mora / Izvor Facebook

Umjetničke organizacije Euterpa i DUD okupile su isti autorski tim – skladatelja Krešimira Klarića, dirigenticu Mariju Anđelu Biondić, producenta Ivana Šimatovića, sopranista Marka Antolkovića te redateljicu i autoricu opernog koncepta Kristinu Grubiša. Za razliku od bajke Ivane Brlić-Mažuranić, sada se obraćaju starijoj djeci tematizirajući njihove strahove uslijed aktualnih vijesti. Zaokret s bajkovitog ozračja na surovu stvarnost ratnih prijetnji djeluje prilično apokaliptično, ali čini se da su ovi mladi ljudi spremni i na najgore. Za libretisticu su angažirali mladu dramaturginju Karlu Leko koja donosi svoju verziju priče o djevojčici Klari i prisvojenom „bratu“, siročiću Petru kombinirajući motive iz lektirnih naslova Dnevnik Anne Frank i Mali ratni dnevnik Stjepana Tomaša.

Klara je zatvorena u stanu, piše dnevnik, zabrinuta je roditeljskim uzdasima, osjeća tjeskobu, sve dok u obitelj ne stigne sin preminulog majčina prijatelja, dječak Petar, koji postupno unosi svjetlost u njezin život i rješava je noćnih mora. One su oživljene sjene hiperdimenzioniranih Klarinih plišanaca – Mede, Zeke i Majmunka koje, kada ih nema na sceni, karikiranim glasovima tumače interpreti Mame, Tate i Petra. Sveukupno četvero pjevača tako igra sedmero likova, što predstavi daje kompaktnost; uz isto toliko instrumentalista i dirigenticu spremni su smjestiti se u jedan kombi i putovati na gostovanja gdje god zatreba.

Scenografija paravana s procjepima na čijem se vrhu projiciraju titlovi libreta na hrvatskom jeziku i u engleskom prijevodu (spremni su i na inozemna gostovanja!), te kuhinjskog stola s tri stolice, također ide u prilog pokretljivosti produkcije. Scenografi se nalaze iza studija ZBIR, dok je kostime i frizure u stilu Drugoga svjetskog rata kreirala Ana Roko.

Soliste prati instrumentalna glazba za kvartet – ne slučajno violinu, violončelo, klarinet i klavir iz kultnog Kvarteta za kraj vremena Oliviera Messiaena praizvedenog u zarobljeničkom logoru u Görlitzu ratne 1941. Maestra Anđela Biondić skladno povezuje instrumentaliste na lijevoj s pjevačima na desnoj strani podija, dok ratne strahove izražava atmosferična elektronika iz zvučnika.

Za razliku od Regoča gdje je naglasak bio na instrumentalnoj glazbi, Klarić je ovdje usredotočen na kantilenu vokala, ne bojeći se salonsko-šlagerskih melodija. Mladić je u međuvremenu diplomirao i slobodan je odabrati estetiku kakvu želi, pa značila ona melodiju, tonalitet ili pak koketiranje s mjuziklom.

Na praizvedbi su djelo predivno ovjekovječili sopranistica Vlatka Kladarić (Klara), sopranist Marko Antolković (Petar), mezzosopranistica Antea Poljak (Mama) i bariton Sebastijan Nedeljko (Tata), uz violinisticu Moniku Beus, violončelista Lovru Tunukovića, klarinetista Jakova Jagodića i pijanisticu Katarinu Neru Biondić. Diskretno svjetlo nijansirao je Ivan Lušičić Liik, dok je Kristina Grubiša uz pomoć koreografkinje Rafaelle de Luca izradila razigrana i vrlo logična redateljska rješenja. Predstava Glas iz tišine se obraća starijoj djeci i odraslima koji mogu razumjeti život u njihovu suočavanju s ratnim okolnostima.