Zlatna Amerika

Prošli je tjedan u Bijeloj kući Donald Trump ugostio predsjednika ­FIFA-e Giannija Infantina, najavljujući Svjetski nogometni kup u Sjevernoj Americi, i s njim pozirao fotografima s golemim zlatnim čudom – pobjedničkim trofejem tog natjecanja, svojom najnovijom ovalnouredskom akvizicijom. Trump voli zlato. U svom penthouseu u New Yorku imao je zlatne stolce, prije godinu dana predstavio je vlastitu marku zlatnih tenisica, nazvanu Nema predaje, s cijenom od 399 dolara, a na stolu drži zlatni uteg za papir izliven s predsjedničkim grbom i njegovim prezimenom. Rezidencija na Floridi, Mar-a-Lago, krcata mu je pozlaćenim drangulijama, i odatle ih malo-pomalo dovlači u Washington otkako je opet postao predsjednik.

Estetika tog prijestolja priziva pretjeranost pozlate Trumpovih nekretninskih pothvata
i privatnih rezidencija / Izvor Guggenheim

Mar-a-Lago Trump naziva svojom „zimskom Bijelom kućom“, u nj se ulazi kroz zlatnu kapiju, a riječ je o zatvorenom klubu na sedam hektara, sa 126 soba u nekoliko kućerina, a ima i spa, vanjski bazen i pet teniskih igrališta, dok se za partiju golfa treba uputiti na obližnji teren, također Trumpov. Ondje je oženio Melaniju, tamo su medeni mjesec proveli Michael Jackson i Lisa Marie Presley, ondje su pjevali Céline Dion i Billy Joel, posjetili su ga Shinzo Abe i Xi Jinping, a ugostio je i mnogo mladih žena oko kojih se motao osuđeni pedofil Jeffrey Epstein. Virginia Giuffre bila je 2000. djelatnica baš u Trumpovoj sauni kada ju je ondje spazila Epsteinova svodnica Ghislaine Maxwell te ubacila u njihovu trgovinu bijelim robljem. Zadnje je Trump iz Mar-a-Laga dopremio majušne zlatne kerubine, koji su se savršeno uklopili u novi niz od sedam pozlaćenih pehara i auf­satza na kaminu u Ovalnom uredu. U ured je ugurao i mramorne stoliće sa zlatnim orlovima, a iznad njih stavio pozlaćena rokoko zrcala, pa je čak i spomenuti kamin od bijelog mramora – koji je u doba Joea Bidena bio gol i bez ukrasa – optočio zlatnim medaljonima; CNN je javio da je i daljinski upravljač za televizor u hodniku zamotan u nešto zlatno.

U strahu od praznine Trump je na zidove Ovalnog ureda dao objesiti i dvadesetak slika prethodnih predsjednika, dakako, i opet u zlatnim okvirima. Za usporedbu, Biden je držao šest predsjedničkih portreta, a Barack Obama samo Abrahama Lincolna i Georgea Washingtona, dok su na ostalim čavlima visjele moderne slike, među njima i dvije Edwarda Hoppera, posuđene iz Muzeja Whitney. Predsjednik može tražiti na posudbu razne umjetnine, ali ih muzej ne mora i dati. Tako se dogodilo da je 2018, u svojem prvom mandatu, Trump od Muzeja Guggenheim zatražio Van Goghov Zimski pejzaž, ali ga je glavna kustosica Nancy Spector odbila i drsko ponudila njihovu zlatnu zahodsku školjku u zamjenu.

Izradio ju je Maurizio Cattelan, talijanski pop-art umjetnik o kojem je već bilo riječi na ovom mjestu, svjetski poznat po onoj banani što ju je zalijepio na zid. Izraz umjetnička instalacija na tu se školjku odnosi doslovno: ona je potpuno funkcionalna, sa svim potrebnim cijevima i ventilima, dakako, također zlatnima, za dovod vode i odvod fekalija. Cattelan je školjku izradio 2016. u Firenci, prema modelu običnih američkih školjki marke Kohler kakve imaju u Guggenheimu. Za nju su trebala 103 kilograma 18-karatnog zlata, što je tada stajalo četiri milijuna dolara, a čini se da je majstor dobio još dva milijuna za ruke, što je sve podmireno iz neimenovanih privatnih fondova. Školjka je potom u muzeju ugrađena u njihov normalni zahod, da bi je tijekom izložbe upotrijebilo stotinu tisuća posjetitelja, a da je riječ o solidnom umjetničkom radu, govori i to da nije zabilježen nijedan kvar.

Ta skulptura (za ispod tura) bila je nazvana Amerika, a Muzej Guggenheim od početka ju je povezivao s Trumpom, objavivši 2016, dakle, prije nego što je postao predsjednik, da „estetika tog prijestolja priziva pretjeranost pozlate Trumpovih nekretninskih pothvata i privatnih rezidencija“; Cattelan je tada samo dodao da je rad zamišljen prije Trumpova ulaska u visoku politiku, i da je on „još jedan sloj, ali ne bi trebao biti jedini“. Ponudu muzeja da Amerika bude instalirana u Bijeloj kući, međutim, bio je pozdravio. No sudbina je htjela drugačije. Zlatna školjka otputovala je iz New Yorka u palaču Blenheim u Oxfordshireu, rodni dom Winstona Churchilla, kao dio Cattelanove velike engleske izložbe.

Taj je dvorac sjedište vojvode od Marlborougha, a njegov polubrat Edward Spencer-­-Churchill, osnivač Umjetničke zaklade Blenheim Art, rekao je tada za Times da zahod neće biti lako ukrasti: „Prvo, ugrađen je; i drugo, potencijalni lopov neće imati pojma tko je posljednji koristio WC ili što je jeo. Dakle, ne, ne planiram ga čuvati.“ To je zacijelo jedna od najgorih sigurnosnih procjena u povijesti. Pljačkaši su u 4:50 ujutro uletjeli u dvorište dvama ukradenim vozilima, golfom i kamionetom Isuzu; trojica su provalila maljevima i pajserima, iščupali školjku, otkotrljali je do golfa, ubacili u prtljažnik i nestali; usput su izazvali i poplavu koja je nanijela veliku štetu starome zdanju. Cattelan je mislio da je to šala: „Tko je toliko glup da ukrade WC?“  rekao je tada novinarima. Možda je trebao pitanje drugačije formulirati: „Tko je toliko kriv da ukrade Ameriku?“ Ovih su dana počinitelji osuđeni, iako školjka nije nikad nađena; vjeruje se da je pretopljena i rasprodana na malo. Ali šuška se da je najudaljenija od trideset tri kupaonice u glavnoj zgradi u Mar-a-Lagu uvijek zaključana, i da njezin zlatni ključ na zlatnom lančiću predsjednik stalno nosi oko vrata.