Sjene stoljetnih stabala

Ivo Malec / Snimio Boris Šćitar / PIXSELL

Donekle se moglo razabrati da je Milko Kelemen (Slatina, 30. 3. 1924) dosegao tu sjenu stoljetnog stabla, pa je festival u Slatini omogućio i susret s mladenačkim Koncertom za violinu (Končar, Zagrebačka filharmonija, Skender), ali nismo primijetili da je rodni grad Ive Maleca (Zagreb, 30. 3. 1925) odlučio obilježiti njegovu stotku, s iznimkom jednog predavanja Seadete Midžić. Hoće li i kako Pariz, grad u kojem je Malec proveo više od pola stoljeća (možda u sjeni Boulezove stotke), dati prostora skladatelju kojega je ta sredina srdačno prigrlila, ostaje nam za vidjeti. Hrvatska je imala priliku povezati obljetnice Maleca i Marulića u Malecovoj velikoj kantati Epistola, koja se u Zagrebu imala priliku čuti samo jednom, ali je taj „Marulić“ ostao na marginama. Stotka jazz glazbenika, skladatelja, dirigenta i aranžera Miljenka Prohaske proslavit će se koncertom 28. ožujka (iako mu je rođendan 17. rujna) i dok bilježim ove rečenice iskreno se veselim tom promišljenom događaju.

Odlasci i sjećanja

Odlasci velikana uvijek nam otvore škrinjice sjećanja. Otišla su dvojica professora emeritusa koji su sjajne karijere brižljivo povezali u komornom zvuku Trija Orlando, koji je u Aleluji tako ingeniozno oblikovao Igor Kuljerić.

Zlatko Madžar / Snimio Davorin Višnjić / PIXSELL

Otišao je prvo Tonko Ninić (1934–2024), a potom i Vladimir Krpan (1938–2025). Recentni odlazak velike skladateljice Sofije Gubajdulina (1931–2025) podsjeća nas na moć koju glazba ima u teškim vremenima, ujedno dižući pogled ka nebu. A jedan odlazak prije dvije godine zaokružio je posebnu misiju radijskog urednika, glazbenog publicista, iskrenog ljubitelja i podržavatelja glazbe te glazbenika Zlatka Madžara. On bi ove godine zaokružio 70 godina, ali je otišao ranije. I kako je tada zabilježio njegov prijatelj i kolega Branimir Pofuk: kada ode takav čovjek, zna se reći da je umro jedan svijet. Klavirska večer 1. travnja uz pijanista Marijana Đuzela donijet će u malom Lisinskom posvetu upravo njemu. Zlatku, koji bi zasigurno najradosniji bio uspjehom koji je recentno doživio Bersa, odnosno njegove (donedavno gotovo nepoznate) popijevke – koje je glasom iznio Krešimir Stražanac, jedan od glazbenika koje je Madžar otpočetka s pravom podržavao. Karijera je Stražanca ovih dana odvela u dvoranu Walt Disney u Los Angeles, uoči dodjele nagrada Porin te ususret koncertnoj promociji albuma Bersinih popijevki 23. travnja – i opet u malom Lisinskom, koji je ove sezone mjesto pravih glazbenih čudesa, od komornih ciklusa do sjajnih Izvorišta.