Povijest talijanskog modernog iredentizma prema Hrvatskoj

U Bologni je 9. veljače ove godine održan komemorativni marš u spomen na žrtve fojbi u organizaciji mladeži Gioventù Nazionale aktualne političke stranke na vlasti Fratelli d’Italia – Braća Italije. Sudionici su prodefilirali središtem grada od Via d’Azeglio do Piazza Maggiore, držeći transparent s natpisom „Istra, Rijeka, Dalmacija, zemlje Italije“. Tijekom marša došlo je do incidenta jer su neki militanti Gioventù Nazionale ilegalno ušli u zatvorenu gradsku palaču Palazzo d’Accursio kako bi položili vijenac za Dan sjećanja. Istovremeno je na Piazzi Maggiore pedesetak njihovih protivnika i pripadnika Organizacije komunističke omladine Cambiare rotta uzvikivalo „Svi smo mi antifašisti!“ pjevajući Bella ciao kako bi osudili ono što definiraju kao političko iskorištavanje tragedije fojbi. Dva prosvjeda, koje je nadzirala policija, ostala su odvojena kako bi se izbjegle napetosti među sudionicima.

Prosvjed u Bologni organizirala je mladež vladajuće stranke Fratelli d'Italia

Događaj je to koji je izazvao reakciju hrvatskih političara i javnosti postavljajući  pitanje o otvorenim iredentističkim pretenzijama naših susjeda. Pozornost je hrvatske javnosti nedavno bila usmjerena i na neprimjerene mađarske izjave vezano za naše granice stoga je nužno analizirati može li se sadržaj bolonjskih transparenata svrstati u iredentističke težnje prema Hrvatskoj ili je to samo odraz političkih sukoba nepomirljivih studentskih skupina različitih sustava vrijednosti.

„Italija tamo gdje je makar
jedan Talijan“

Pojam iredentizam izvorno je kršćansko-obredne naravi i odnosi se na Isusa Krista koji je bio redentore (izbavitelj, iskupitelj) čovječanstva od grijeha. Zatim se pojam širi na svjetovna značenja – boriti se za izbavljenje potlačenih naroda (redento je onaj izbavljen, a irredento je neizbavljen, neoslobođen). Nakon proglašenja Kraljevine Italije 1861. mnogi su dijelovi Italije ostali pod tuđom vlašću, neoslobođeni, pa je tako 1877. nastao politički pokret Italia irredenta koji će već na samim počecima posegnuti i za zemljama gdje Talijani nisu u većini poput Južnog Tirola, Trentina, Trsta, Istre i Rijeke lansirajući krilaticu da je „Italija tamo gdje je makar jedan Talijan“. Iredentistička retorika izbit će snažno 1975. u Trstu, nakon potpisivanja Osimskih sporazuma, osnivanjem stranke (pokreta) Lista za Trst (vodi je Manilo Cechovini) koja osvaja vlast u gradu svojom antiosimskom idejom. Negiranje Osimskih sporazuma zapravo je nijekanje londonskog Memoranduma o suglasnosti iz 1954. te Pariškoga mirovnog ugovora iz 1947.

Osimski sporazumi iz 1975. bilateralni su ugovori između Italije i Jugoslavije kojima se i pravno uređuju granice, dok su prijašnji sporazumi bili multilateralni. Odbijanje Osimskih sporazuma zapravo je pokušaj revidiranja povijesti i međunarodnih ugovora koji se kontinuirano provodi i u današnje vrijeme kroz proces poricanja prava Hrvatskoj i Sloveniji (kao sljednicama bivše Jugoslavije) za valjanosti razgraničenja iz 1947, 1954. i 1975. Iredentizam će se uvijek pozivati na svoja povijesna prava i prirodne granice ili strategijski opravdana proširenja prostora ili ekonomsku nuždu.  

Na dan kada je Italija priznala Hrvatsku, 15. siječnja 1992, potpisan je Memorandum o razumijevanju između Hrvatske, Italije i Slovenije o zaštiti talijanske manjine u Hrvatskoj i Sloveniji. Međutim, napisi i članci objavljeni u talijanskim novinama početkom 1990-ih djelovali su na cjelokupnu talijansku javnost potičući reviziju Osima, iredentističke težnje posezanja za tuđim teritorijem i narušavajući diplomatske i dobrosusjedske odnose između Republike Hrvatske i Republike Italije. Uz pomoć Talijanske liberalne stranke koja je 12. svibnja 1991. usvojila rezoluciju kojim od Italije traži raskid Osimskih sporazuma i revidiranje granica, esulske organizacije manifestiraju svoju težnju za Istrom čime bi ista postala dio Italije.

Talijanski projekt autonomne Istre

Prema pisanju Glasa Istre od 14. ožujka 1991, u poslaničkom domu talijanskog parlamenta senatori Cristoforo Filetti i Giorgio Pisano iz neofašističkog talijanskog socijalnog pokreta nacionalne desnice (MSI-DN) zatražili su, kao i njihove pristalice, reviziju Pariškog mirovnog sporazuma iz 1947. godine, te „vraćanje“ Italiji Istre i Dalmacije, kao i dijela Julijske krajine. Zahtjev je upućen Giuliju Andreottiju, predsjedniku talijanske vlade. U Trstu je bivši sekretar ove partije, Gianfranco Fini, zatražio reviziju Osimskih sporazuma. Početkom godine  i Corriere della Sera piše da bi se Istrani trebali izboriti za položaj autonomne pokrajine s posebnim statusom.

U studenome 1991. talijanski dnevnik L’indipendente piše o postojanju talijanskog projekta autonomne Istre kojemu je bitan cilj da se izbjegne podjela teritorija na kojem žive pripadnici talijanske zajednice u Istri, Rijeci i Dalmaciji, te da se ostvari potpuna zaštita te manjine. Radi se o planu koji je rezultat inicijative Talijanske Unije za Istru, Rijeku i Dalmaciju „u svijetu dezintegracije Jugoslavije“. Ministarstvo vanjskih poslova u Rimu, piše L’indipendente, „stavilo je taj projekt u središte diplomatskih kontakata sa Slovencima i Hrvatima“.

U travnju 1992. neskriveni interes što su ga talijanski mediji i prije pokazivali za prostore Istre, Rijeke i Dalmacije međunarodnim priznavanjem Republike Hrvatske dodatno se povećao. Eklatantni primjer takvog negativnog odnosa spram događaja u Hrvatskoj jest i rimski časopis Il Tempo koji sustavno objavljuje tekstove pune antagonizma prema onome što se događa u Hrvatskoj. Predstavljen kao dnevnik međususjedske suradnje, Il Piccolo, list utemeljen još 1881. godine, bio je dugo vremena uporište iredentističkog i antislavenskog duha koji u Trstu još uvijek živi. Da je Il Piccolo list koji ima namjeru aktivno sudjelovati u političkim zbivanjima, prije svega u Istri, vidi se iz činjenice da je prije nekog vremena među svojim čitateljima proveo anketu o tome koji grad žele za sjedište županije – Pulu ili Pazin.

Italija je naš
prijateljski susjed

Analiza ovih dokumentiranih primjera izjava i novinskih članaka pokazuje da je raznim esulskim organizacijama pitanje statusa Istre, Rijeke i Dalmacije okosnica njihova  djelovanja. Međutim, činjenica je da vlade Republike Italije nisu nikada pokazale nikakve javne pretenzije prema Hrvatskoj niti dovodile u pitanje njezine granice. Italija je naš prijateljski susjed s kojim tradicionalno njegujemo dobre odnose u svim aspektima bilateralne suradnje obostrano poštujući sporazume i ugovore na snazi.

Talijanski tisak nije posebno naglašavao u svojim izvještajima o Danu sjećanja u Bologni sadržaj natpisa koji je mladež Gioventù Nazionale nosila na maršu, nego je više izvještavao o pritužbi gradonačelnika Bologne Mattea Leporea koji je optužio militante Gioventù Nazionale i ekstremnu desnicu za neprihvatljiv čin nedopuštena ulaska u već zatvorenu gradsku palaču bez ovlaštenja za polaganje komemorativnog vijenca. Sukob je medijski predstavljen kao međustranački programsko-ideološki sukob na talijanskoj političkoj sceni. Stoga bismo ovaj bolonjski incident mogli ocijeniti kao demonstraciju mladeži Fratelli d’Italia – Braća Italije u cilju ideološke provokacije Organizacije komunističke omladine Cambiare rotta u njihovoj povijesno lijevoj i crvenoj Bologni.