Poezija u egzotičnom ruhu

Najstarija zagrebačka književna tribina, Književni petak, ove godine obilježava sedam desetljeća postojanja. Prva tribina održana je 1955. godine u čitaonici Knjižnice Božidar Adžija, a u sadašnjem se obliku održava od 2018. u Galeriji kupola na trećem katu Gradske knjižnice.

Ova javna tribina posvećena je književnosti, znanosti, filmu, glazbi, kazalištu, filozofiji te umjetničkim i društvenim temama. Od svojih početaka Književni petak ima prosvjetnu ulogu, nastojeći knjigu približiti širemu čitateljstvu. Zbog pogodnog termina održavanja, tribina je oduvijek privlačila ljude različitih interesa, njegujući otvoren pristup i učešće publike u kulturnom zbivanju. Njezini gosti kroz povijest neki su od najvažnijih hrvatskih i svjetskih književnika, poput Ivana Slamniga i Igora Mandića, Jean-Paula Sartrea, Güntera Grassa, Danila Kiša i Oskara Daviča.

Zrinka Blažević, Darija Žilić i Ebtehaj Navaey na Književnom petku

Urednica i voditeljica prve ovogodišnje tribine, naslovljene Poezija u egzotičnom ruhu, bila je književnica Darija Žilić. Središnja tema tribine bila je prevođenje poezije s perzijskog i latinskog jezika. Gosti tribine bili su Zrinka Blažević, profesorica na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta i prevoditeljica s latinskog, te Ebtehaj Navaey, prevoditelj s perzijskog jezika. Povod susretu bio je izlazak njihovih knjiga prijevoda, antologije hrvatskog modernog pjesništva na perzijskom jeziku Napišem šuma i bude šuma te netom tiskane zbirke sabranih pjesama Ilije Crijevića u nakladi Matice hrvatske.

Dubrovčanin Ilija Crijević (1463–1520), hrvatski humanist i latinist, postao je učenikom Julija Pomponija Leta, članom Druge rimske akademije, a 1484. godine u Rimu okrunjen je lovorovim vijencem, stekavši naslov poeta laureatus. Crijevića danas nazivaju „hrvatskim Petrarcom“; već u dobi od dvadeset i jedne godine svojom je latinističkom poezijom učesnik hrvatskog i europskog humanizma. Zrinka Blažević, koja je s latinskog prevela djela Pavla Rittera Vitezovića Croatia rediviva (Oživljena Hrvatska) i Plorantis Croatiae saecula duo (Dva stoljeća uplakane Hrvatske), uputila je na još uvijek nedovoljnu svijest hrvatske nacionalne književnosti o važnosti hrvatskoga latinizma.

Ebtehaj Navaey osvrnuo se na presudnu ulogu poezije u iranskoj kulturi; ona je izraz vlastite tradicije, ali i moćan nositelj političke poruke. Kao prevoditelj s hrvatskog na perzijski i vice versa, on je posrednikom između hrvatske i perzijske kulture. Prethodno je objavio antologiju perzijske poezije od 10. stoljeća do suvremenosti naslovljenu Budi biser, biser budi, kao i prijevod poezije Enesa Kiševića na farsi, tj. perzijski jezik.

Vrhunac večeri bilo je čitanje poezije na izvornom i prijevodnim jezicima. Na perzijskom i hrvatskom jeziku najprije je pročitana pjesma Duboko Danijela Dragojevića, nakon čega je Zrinka Blažević skandirala Crijevićevu pjesmu. Bilo je dojmljivo čuti prijenos Crijevićeva elegijskoga distiha iz ­latinskog kvantitativnog u hrvatski metrički sustav, preobražaj metričke sheme iz smjene dugih i kratkih slogova u izmjenu naglašenih i nenaglašenih. Pjesnički vrhunac ipak je bila izvedba Matoševe pjesme Utjeha kose na perzijskom jeziku, čime je večer zaključena.

Vrijedi istaknuti kako je o ovoj najdugovječnijoj zagrebačkoj književnoj tribini nedavno objavljena monografija Književni petak: kronika zagrebačke kulturne tribine, autora Pavla Bonče. Djelatnicima Gradske knjižnice također valja zahvaliti na organizaciji ovog i mnogih drugih događaja, njihova je predanost ponajprije vidljiva kroz uvodne riječi, neprestanu suorganizacijsku pasku te fotografsko i video bilježenje svih zbivanja.