Poezija u cvatu s proljećem poziva na slobodu

Nastaniše se i ove godine u Hrvatsku dva proljeća – ono koje mnogim zemljama s ove strane svijeta pokuca pupanjem cvijeća i ono koje u Hrvatskoj slavi pupanje pisane riječi, poeziju te obilježava uspomenu na hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića u čijoj su osobi neraskidivo povezani pjesnik i borac za slobodu. Na festivalu Goranovo proljeće pratilo nas je 40-ak domaćih i međunarodnih pjesnikinja i pjesnika. Doletjeli su, doplovili, doputovali i došetali sa svake strane svijeta, s triju kontinenata. A zemlja u fokusu ove je godine bila Indija iz koje nam je pristiglo petero pjesnika: Shampurna Chattarji, Mustansir Dalvi, Hemant Divate, Manya Joshi i Sanjeev Khandekar. Poezija je odjekivala na različitim jezicima i zvucima, a putovala je od Zagreba prema Lukovdolu i Rijeci, pa se opet vratila u Zagreb. Predsjednik programskog odbora Marko Pogačar 62. Goranovo proljeće posvetio je svim ljudima koji se sad, najčešće protiv svoje volje, nalaze u kontekstu u kojem se nalazio i Ivan Goran Kovačić kada je napisao svoju najznačajniju poemu Jama – dakle, svima onima koji se na različite načine bore za svoju slobodu.

Dječji folklorni ansambl i tamburaški sastav SKUD-a Ivan Goran Kovačić u Lukovdolu / Izvor Facebook Goranovo proljeće

Program posvećen platformi Versopolis, europskoj
mreži pjesničkih festivala u Antikvarijatu Ex libris

Polaganje vijenca u spomen na Ivana Gorana Kovačića

Poezija je pulsirala gradom

Prvi dan Proljeća 20. ožujka okupio je ljubitelje poezije u Centru mladih Ribnjak u Zagrebu. Festival je otvorio izaslanik Grada Zagreba Luka Korlaet, naglasivši da je kultura ovih dana u Zagrebu sveprisutna, a domaće i međunarodne goste pozdravili su članovi programskog odbora Ana Brnardić, Goran Čolakhodžić (interpretacijom poeme Jama), Marko Pogačar te izaslanica ministrice kulture i medija RH Mihaela Majcen Marinić. Prije prvog velikog čitanja čuli su se tonovi praizvedbe djela Lovre Žagara, skladanoga posebno za 62. Goranovo proljeće s glazbom nadahnutom stihovima spomenute poeme Jama. Osim studentima Muzičke akademije, poezija je bila građa i ilustratorima i dizajnerima, zahvaljujući kojima su pjesme pulsirale gradom.

Prvo pjesničko čitanje otvorile se ovogodišnje laureatkinje Marija Andrijašević i Dorotea Šušak. U suradnji sa studentima Akademije dramske umjetnosti premijerno su prikazani videoportreti laureatkinja. U svojemu portretu Marija Andrijašević kazuje: „Za mene je pisanje jedna baš disciplina treniranja duše. U samoj toj disciplini i načinu na koji se pisac odnosi prema jeziku njegova je iskazna snaga. (…) Zbirka od 40 pjesama u koje nas lirska subjektica uvodi u vlastitu kuću i radi šetnju oko nje, u njoj, onkraj nje, sve kako bi nam pokazala i vlastitu snagu i vlastitu nemoć. Mislim da umjetnost nastaje kad se zapitamo zašto nešto ne možemo opisati na klasični način, zašto nam za to trebaju nekakvi alati s kojima ćemo ili ulaziti u sukob ili se igrati kao s Rubikovom kockom. Ne znam, na toj nekakvoj klackalici, što je za poeziju opasnije – kad ne govori ništa ili ako govori apsolutno sve.“ Dorotea Šušak pak o nagrađenom rukopisu ovako govori: „Demiurg je poema, ili spjev kako ga ja više volim zvati, koji u meni traži visoku razinu emocionalne angažiranosti, pogotovo zato što sam u njemu progovarala o krajnosti života, o tankoj granici između života i smrti, o samom procesu umiranja, o opraštanju s bliskim ljudima. (…) Nekako najbolji dio pisanja jesu ona mjesta u kojima shvatiš da tekst uspije iznevjeriti život ili da život uspije iznevjeriti tekst. Cilj pisanja – uvijek pisanje. Ta nedovršivost pisanja – najljepši je i najteži dio pisanja.“ Nakon toga su uslijedila čitanja svih prisutnih pjesnika, a poezija je, kako je istaknula jedna od međunarodnih pjesnikinja bez obzira na to što ne razumije neke jezike, do čitatelja dopirala najprije kroz uši kao skladan zvuk, onda je išla u srca, a na kraju pogađala intelekt. Večer je mini koncertom zaokružio Rade Šerbedžija.

Otvorenost svim naraštajima, kreativnim glasovima i poetikama

Sljedećeg je dana održana središnja svečanost u Lukovdolu, rodnome mjestu Ivana Gorana Kovačića. Voditelj Goran Čolakhodžić uvodnim je pozdravom istaknuo da „organizatori ove svečanosti već više od šest desetljeća uspješno njeguju uspomenu na Ivana Gorana Kovačića, njegov život i djelo, promiču suvremeni pjesnički izričaj i pisanu riječ. I sve to zajedno uspijevamo unatoč vanjskim i domaćim, političkim, ekonomskim i epidemiološkim okolnostima koje nam u tom dugom razdoblju ponekad nisu bile nimalo naklonjene. Najbolji dokaz otvorenosti Goranova proljeća prema svim naraštajima, kreativnim glasovima i poetikama jesu nagrade koje se svake godine ovdje dodjeljuju“. Učenica Petra Lisac iskazala je dobrodošlicu na samom početku recitacijom pjesme Proleče. Nakon pozdrava proljeću, uslijedila je dodjela nagrada.

Laureatkinje Marija Andrijašević i Dorotea Šušak s
predsjednikom programskog odbora Goranova
proljeća Markom Pogačarom u Lukovdolu

Međunarodni gosti festivala

Nagrade su najprije dodijeljene učenicima osnovnih i srednjih škola, mladim ljudima koji već spretno i odvažno ulaze u svijet poezije, kako je naglasio voditelj svečanosti. Najbolje je radove biralo ocjenjivačko povjerenstvo u sastavu Ana Brnardić i Goran Čolakhodžić. U kategoriji učenika osnovnih škola prva je nagrada dodijeljena Ruđeru Horvatu, druga nagrada otišla je u ruke Klari Žagmešter, a treća nagrada Barbari Petrčić. U kategoriji učenika srednjih škola prvu je nagradu osvojio Lovro Rešetar, druga nagrada dodijeljena je Petri Žepina, a treća Evi Svjetličić. Osim hrvatskih učenika, svoje su pjesme pročitale i najbolja osnovnoškolska pjesnikinja 2024. iz Slovenije Irena Prešeren, kao i pobjednica u kategoriji srednjih škola Ana Kumpeter. Posjetile su nas u okviru slovenske pjesničke manifestacije Župančičeva frulica, koja je u dugogodišnjem prijateljskom odnosu s Goranovim proljećem. Zatim je uslijedila dodjela nagrade Goran za mlade pjesnike. Dodjeljuje se od 1977. za neobjavljeni rukopis autora mlađeg od 30 godina. Na ovogodišnji je natječaj pristiglo 45 rukopisa. Žiri u sastavu Miloš Đurđević, Monika Herceg i Andrijana Kos Lajtman jednoglasno je kao pobjednički rukopis odabrao tekst Dorotee Šušak Demiurg ruši muhe, crve, pahulje i vodu. Ulomak iz obrazloženja pročitala je Ana Brnardić: „Demiurg guši muhe, crve, pahulje i vodu samosvojan je i zaokružen pjesnički tekst koji se izdvaja visokom razinom svoje semantičke i sintaktičke promišljenosti, ritmičkom protočnošću, stilskom bravuroznošću te slojevitošću motivsko-tematskog i idejnog sloja…“ Kako bi rekao Marko Pogačar: „Dobro došla u naše pjesništvo!“

Nagrada Ivan Goran Kovačić utemeljena je 2019. na inicijativu Odbora Goranova proljeća i dodjeljuje se za najbolju izvornu pjesničku knjigu tiskanu u dvogodišnjem razdoblju, čije su prvo izdanje objavili nakladnici registrirani u Republici Hrvatskoj i koja nije posredovana prijevodom. Nagrada se dodjeljuje naizmjenično s nagradom Goranov vijenac, a predstavljena je skulpturom akademskog kipara Igora Rufa. Na natječaju su se ove godine u konkurenciji našla 82 rukopisa. Žiri u sastavu Krešimir Bagić, Branislav Oblučar i Evelina Rudan jednoglasno je odlučio da se nagrada dodijeli zbirci Marije Andrijašević Temeljenje kuće. Iz obrazloženja: „Knjiga-kuća stoga dobro stoji kao samostalna, zaokružena gradnja, dok njezini temelji, poput biljke, u zemlji puštaju korijenje i prepleću se s korijenjem drugih tekstova i poetika, čak i s onu stranu autoričinog opusa“. Svečanost su uljepšali i članovi društva koje je nositelj Proljeća – Studentskog kulturno-umjetničkog društva „Ivan Goran Kovačić“ iz Zagreba, odnosno Dječjeg folklornog ansambla Društva zajedno s tamburaškim orkestrom.

Poezijom za slobodu

Istoga dana, ali u Rijeci, večer je bila posvećena platformi Versopolis, europskoj mreži pjesničkih festivala koja promiče nove i zanimljive europske glasove. U pjesničkoj razmjeni stigle su nam Jacqueline Saphra i Halyna Kruk. Razgovore su moderirali Goran Čolakhodžić i Marija Skočibušić. I ove se godine poezija pokazala kao istinski borac za slobodu – obje autorice u svojim zbirkama predstavljaju glasove žrtava zahvaćenih različitim nepravdama. Riječima Halyne Kruk: „Samo je jedan način kako pisati o ratu, pisati vrlo iskreno… Poezija je za mene način svjedočenja. Neki ljudi ne mogu ispričati svoju priču i zbog toga pišem! Tu poezija igra ulogu memoriranja sjećanja, iscjeliteljski djeluje, pomaže da preživimo!“

Nakon razgovora s autoricama uslijedilo je predstavljanje dvotomnog izdanja izabranih pjesama Predraga Lucića Južno dvorište. Sudjelovali su Zoran Grozdanov, Damir Šodan i Marko Pogačar. Songove Predraga Lucića izveo je Belai Band. Predstavljanje je organizirano i za zagrebačku publiku dva dana nakon riječkog predstavljanja. I riječka i zagrebačka publika zasigurno su se uvjerile u virtuoznost ovog društveno angažiranog pjesnika, čiji pjesnički glas krasi narativna raspričana mediteranska energija s jedne strane, a s druge strane muzička linija, s treće strane klasici koje je on opetovano čitao, od čega nastaje suzvučje (…); bio je jezični um kojemu se kalamburska mašina uvijek vrtjela, naglašava Marko Pogačar.

Ostatak dana u okviru Proljeća bio je rezerviran za pjesnička čitanja, koja su vokalno-instrumentalnim izvedbama uveličali Damir Šodan, VINS Vladarice te ZborХор. Proljeća smo dočekali, rođendane obilježili, sada nam preostaje, kako poručuje predsjednik Festivala, sljedeće: „Poslije pjesme više nećemo pričati, okupirajte, protestirajte, tražite, zahtijevajte, borite se!“

(Članak sufinancirao JANAF)