Ni’ tu niko nikog pito za nekakvu ljubav, makar šta!

Početkom ožujka Ogranak Matice hrvatske u Valpovu tiskao je novu knjigu sa zavičajnom tematikom Djevojački miraz u Valpovštini autorice Nade Birovljević.

Poznato je da se u ne tako davnim vremenima većina bračnih zajednica nije sklapala iz ljubavi, nego su o budućem zajedničkom životu mladih odlučivali njihovi roditelji. Djeca su od ranog djetinjstva voljom i dogovorom roditelja bila predodređena jedno za drugo isključivo iz materijalnih razloga.

Svako novo djelo koje obrađuje bilo koju temu iz područja etnologije predstavlja pravu dragocjenost. To se pogotovo odnosi na djela čija je osnovna tematika vezana uz tradicijsku i običajnu kulturu lokalnih sredina.

Izd. OMH u Valpovu, 2025.

Autorica u ovoj knjizi jednostavnim i razumljivim rječnikom opisuje običaj miraza, koji je poput mnoštva drugih postupno gubio na važnosti, da bi prije nekoliko desetljeća potpuno izumro. Ostalo je da ga se starija pokoljenja sjećaju, a novije će generacije o njemu saznati više iz ovakvih djela. Knjiga je podijeljena na više kraćih poglavlja u kojima je navedeno obilje podataka o mirazu, njegovoj ulozi, značenju, količini, vrijednosti itd. Jednostavnim riječima pojašnjeni su pojmovi poput štafira – izraza koji je u našim selima još uvijek u upotrebi, a označava „djevojačku spremu koja se sastojala od namještaja, posteljine, odjeće“. Dalje se nižu precizni opisi odjeće, tradicijske nošnje, ruva, od skaličane (plisirane) suknje preko niza tradicijskih odjevnih predmeta sve do šticli (pletenih orukvica), maramica i čarapa. Zatim se nižu niz tekstilnih predmeta od dijelova posteljine sve do stolnjaka, vreća za pšenicu i trubica platna. Posebno mjesto zauzima opis svadbene škrinje (kobilaš) i namještaja. Prijevoz štafira u mladoženjinu kuću i Razgledavanje miraza su dva posebna poglavlja koja čitavoj priči daju tipičnu narodnu dinamiku. Nakon toga slijedi nabrajanje još čitavog niza darova koji mogu biti dio miraza, kao i nekih situacija iz obiteljskih odnosa. U poglavlju Prikaz slučaja devetnaest nekadašnjih udavača iz Valpova, Narda, Bocanjevaca, Zelčina, Šaga, Ivanovaca, Harkanovaca, Marjančaca i Harkanovaca iznijelo je svoja sjećanja. Tu u detalje saznajemo što su sve dobile u miraz. Na kraju knjige nalazi se zanimljiv i bogat rječnik zavičajnih lokalizama kojima su se kazivačice služile.