Najosobnije poetske spoznaje

Objavivši desetak romana: Trojanska kobila (1991), Ništarija (1999), Nesanica (2007), Ljubav (2010), Igrač (2017), Zbogom djevojčice (2020), Virus, potres, brak (2022) te putopisnih i dnevničkih priča: Zec na tavanu (1996), Tajni život (1998), Ispod stola (2001), Treći život druge violine (2019), Zapisi s koljena (2002), Novi zapisi s koljena (2008), Dnevnik izdržljivosti (2009), nadahnuta spisateljica i esejistica Marina Šur Puhlovski objavila je drugu knjigu pjesama Neponovljiva (2023). Prva zbirka pjesama Zatočeno znanje objavljena je još 1999.

Izd. Jesenski i Turk, Zagreb, 2023.

Zbirka Neponovljiva unutar proznih valera i sekvenci duhovna je cjelina non plus ultra – nenadmašna. Nije nehajna ni ravnodušna, nije pretenciozna ni nametljiva, već u obrisima oduhovljenih stilskih refleksija promiče uvjerljiva životna iskustva, životni ekvilibrij, književni i iskustveni stvaralački domišljaj. U okviru pomno organiziranih strofa zbiva se uvjerljivi životni sažetak:

„Prije ili poslije / Iz cjeline je gledao / U kojoj ne postoji između / Pa ni mi nismo između/ Nego smo cjelina / Uvijek ostvareni / I na ovom svijetu / Najboljem od svih mogućih/ Drugi ni ne postoji.“ (Između)

Autorica pjesničke zbirke Neponovljiva rasporedila je stihove unutar oduhovljenog pjesničkog tkiva, stihovi se slažu, prianjaju oko strofa (pjesama!) koje u naslovima ciklusa nose osobni pečat: Uvodna pjesma, Pjesnici i svijet, Ponekad svratim do svoje bivše sreće, Smijala sam se Tony Buddenbrook, Iza uma, Posljednja pjesma.

„Sanjala sam konačnu hladnoću / Ne možete ni zamisliti kako je to bilo / Nema zime / U kojoj je tako hladno / U kojoj je sve tako ravnodušno / Tako daleko od ovog svijeta / Tako konačno bezdušno / Pa što li sam to sanjala / Dušu nakon smrti / Dušu koja je otišla / Svog dragog pokraj sebe/ Pretvorenog/ Ni u što.“ (Sanjala sam konačnu hladnoću)

Razmišljati o pjesmama znači kadikad i mudrovati. Najosobniji poetizirani iskaz je prevalentno nedostižan. Ako su stvaralačke pretenzije interstelarne (a zašto ne?!), onda komunikacija mora biti odrješita, gotovo izravna, da uspostavi razgovor s čitateljem. Tu odlučuje mjera međuljudskih odnosa. I jezik pjesama (koji u ovoj zbirci ima narativnu strukturu), čist je i esencijalan:

„Najviše sam / Dobila / Od svojih / Samoća / Koje su me / Užasavale.“ (Od čega sam dobila najviše)

Novoj se knjizi treba radovati. Uvijek! I nije naodmet ako naglasim: knjige treba čitati!

O zbirci Neponovljiva pisali su Barbara Baždarić i Tin Lemac (Iskustvo, literatura, život, upitnici).

I za kraj: Marina Šur Puhlovski i stihovi iz njezine pjesme Susret u zvijezdama:

„Ali zvijezde su još uvijek ovdje / I more / I plovidba / I dragi / I ljubav koja je nestala / I sad u noći / Na livadi / Ja sadašnja / I ja nekadašnja / Susrećemo se / U zvijezdama s broda / U radosti.“