KAZALIŠTE IZDVAJA

Oblikovanje vremena:
kazalište Igora Vuka Torbice

Tri zagrebačka gradska kazališta – ZKM, Kerempuh i Gavella – zajednički su od 28. veljače do 2. ožujka organizirali niz aktivnosti u spomen na 2020. tragično preminulog redatelja Igora Vuka Torbicu, koji je svojim režijama obilježio i zagrebačke pozornice. Osobito Hinkemann (2015) i Tit Andronik (2018) u ZKM-u, nešto manje, no ipak vidljivo i Priče iz bečke šume (2016) u Gavelli predstave su koje se pamte do danas, iako su ih njihova kazališta skinula s repertoara. No, neke Torbičine predstave još „žive“. Dvije takve izvedene su na zagrebačkim scenama u sklopu ove osobite i dostojne žive uspomene živom umjetnošću.

Igor Vuk Torbica / Snimio Grgur Zucko / PIXSELL

DON JUAN

Igor Vuk Torbica sustavno se i mnogo bavio Molièreom (i u Hrvatskoj je, u Rijeci, uspješno igran njegov Mizantrop) te stoga nije neobično da su obje „živuće“ predstave izvedene u sklopu ovog mementa nastale upravo po Molièreovim predlošcima.

Iz predstave Don Juan / Izvor SK Kerempuh

Prvu od njih, Don Juana, Torbica je radio s Narodnim pozorištem Toša Jovanović iz Zrenjanina, a izvedena je na sceni zagrebačkog Kerempuha. Torbica u pogođenoj estetici koja koketira s kičem Don Juana i Sganarella postavlja kao dvojicu bizarnih likova, od kojih jedan dopušta da u njemu proradi zlo, dok drugi to zlo gleda naoko poput naivca, a zapravo cinika. Unatoč nizu rješenja koja su intrigantna i pokazuju kako je Torbica znao iznimno mudro sačuvati kanonsku srž teksta i kombinirati je s aktualnim uvidima, zrenjaninski Don Juan predstava je vrlo sporog ritma, za koju se na trenutke zaista čini kako pretjerano odugovlači, što šteti izoštrenosti poanti. No, bez obzira na to, dobro je da je još uvijek na sceni.

TARTUFFE

Dva dana kasnije na scenu ZKM-ove velike dvorane Istra postavljena je druga gostujuća predstava u režiji Igora Vuka Torbice. I opet se radilo o Molièreu, i to o jednom od njegovih najamblematskijih likova, velikom licemjeru Tartuffeu.

Iz predstave Tartuffe / Izvor SNP u Novom Sadu

U Torbičinu čitanju, koje su na pozornicu iznijeli Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada i Narodno pozorište iz Sombora, vizualno je osuvremenjivanje radikalno, a radikalni su i postupci na koje Tartuffe prisiljava svoje domaćine. Atmosfera neugode i mučnine koju ova predstava izaziva integracijom komike i sadizma razarajuća je. Pogađa točno u srž licemjerstva i precizno pokazuje zašto je Torbica bio tako intrigantna, a danas je trajno nedostajuća figura kazališnih kultura u kojima je radio.

Osim ove dvije predstave, program događanja u čast Igoru Vuku Torbici okupio je i dvije snimke njegovih zagrebačkih režija predstava koje više nisu na repertoaru svojih matičnih kazališta (Hinkemann i Priče iz bečke šume), zatim audiovizualni performans braće Alena i Nenada Sinkauza, čestih Torbičinih glazbenih suradnika te razgovor naslovljen Kazališne strategije Igora Vuka Torbice: oblikovanje vremena.