Intrigantne interpretacije velikog umjetnika

Čarobno je osjetiti i doživjeti Pogorelićev prebogat glazbeni leksik, zvučni iskaz, dikciju različitih glazbenih govora klavira.

Koncert Ive Pogorelića održan je u povodu proslave 55 godina djelovanja Glazbene škole Požega. Program su činila djela W. A. Mozarta (Adagio u h-molu, KV 540, dvije Fantazije –  u c-molu, KV 475, i d-molu, KV 397, Sonata u A-duru, KV 331) i F. Chopina (Nokturno u Es-duru, op. 55 br. 2, Tri mazurke, op. 59, Sonata u b-molu, op. 35). Interpretiranje velikog umjetnika i ovaj je put bilo intrigantno i drugačije, obilježeno izuzetno promišljenim agogičkim slobodama, uz posebna metrička i interpretativna rješenja.

Koncertom Ive Pogorelića učenici škole dobili su nov zamašnjak u obrazovanju, jer će svako njihovo sljedeće sviranje biti uz pomisao da je na istom instrumentu svirao i veliki umjetnik / Izvor Glazbena škola Požega

Takve majstorski oblikovane slobode imale su ipak utemeljenje u glazbenoj materiji, uočljivoj posvećenosti formi, stilu i karakteru djela. Slušali smo razrađeno i strukturirano izvođenje prepuno detalja koji izviru iz posvećenosti svakoj, i najmanjoj, noti, pauzi, motivu i frazi. Iz njih izvire ljepota izvedbi te predanost skladbama i klaviru. To se osjetilo posebno u različitim bojama zvuka koje je maestro postizao. Čarobno je osjetiti i doživjeti njegov prebogat glazbeni leksik, zvučni iskaz, dikciju različitih glazbenih govora klavira.

U poznatim skladbama otkrivao je nova zvučanja i harmonijske suodnose rastvarajući nam horizonte za prijam sasvim drugačijih zvučnih kontura poznatih nam glazbenih djela. Miljenik muza svojim je sviranjem i nastupom mogao prizvati u misli riječi Antuna Dobronića iz 1908. koji je u knjizi Naše glazbene prilike i neprilike, među ostalim, istaknuo: „Velika je i uzvišena misija svakog glazbenika, kojemu je zadaća da rukovodi druge u umjetnosti. On spada u red narodnih uzgojitelja u najopsežnijem i najplemenitijem značenju riječi: on je kao os oko koje se vrti glazbeni aparat često čitavog jednog mjesta.“

Kroz Dobronićeve riječi moguće je promišljati ulogu umjetnika izvođača, ali i glazbenog obrazovanja, zbog čega se u odnosu na 55. obljetnicu požeške Glazbene škole moramo zapitati što postojanje glazbenih škola znači za našu umjetnost i kulturu pa i za naše sredine.

Glazbena škola u Požegi jedna je od rijetkih glazbenih škola u Hrvatskoj čija je zgrada građena ciljano za odgoj i obrazovanje glazbenika. Posrijedi je moderan objekt koji se prostire na oko 2800 kvadratnih metara, a na četiri etaže ima četrdesetak učionica i kabineta. Školu pohađa 550 učenika, u njoj djeluje oko 90 zaposlenika u matičnoj školi i u tri područna odjeljenja u Pleternici, Kutjevu i Velikoj.

Za potrebe različitih koncertnih i drugih aktivnosti u školi su tri dvorane: Zelena, Plava te najreprezentativnija Koncertna kapaciteta 279 sjedećih mjesta, koji se po potrebi može i povećati. Tako je bilo i za Pogorelićev nastup kada je dio publike sjedio na pozornici (učenici škole) te na dodatnim stolcima u publici. Škola posjeduje i dva klavira Steinway (model D u Koncertnoj dvorani i model C u Plavoj dvorani) te cijeli niz drugih instrumenata.

Među suvremenim odgojno-obrazovnim sadržajima koje škola nudi svojim učenicima, srednjoškolci imaju mogućnost pohađanja fakultativnih predmeta – Glazbene informatike te Audiosnimanja i obrade tona. Upravo ti predmeti mogući su zato što je škola opremljena i softverima za kreiranje glazbenih sadržaja te tonskim studiom u kojemu snimaju i renomirani umjetnici, dok se učenici škole u njemu upoznaju s glazbenom produkcijom. U školi je ne tako davno sniman i međunarodno uspješan album Bersinih popijevki koji je sada nominiran za nagradu Porin.

Zahvaljujući instrumentima i dvorani te podršci koju ima od grada, županije i resornih ministarstava, Požega je dobila priliku ugostiti i Ivu Pogorelića. Tim koncertom učenici škole dobili su nov zamašnjak u obrazovanju, jer će svako njihovo sljedeće sviranje u dvorani biti uz pomisao da je na istom instrumentu svirao i ovaj veliki umjetnik.

Primjer Glazbene škole Požega može i treba biti putokaz kako i koliko su glazbene škole važne za razvoj kulture određene sredine i kakvu potporu zaslužuju. Podrška kakvu ima ova škola u lokalnom i nacionalnom prostoru trebala bi biti smjerokaz za daljnji razvoj glazbenog školstva, za ulaganje u budućnost mladih, jer zahvaljujući djelovanju glazbenih škola u kojima se obrazuju budući glazbenici i glazbena publika ulažemo u nacionalnu kulturu u cjelini. Njegujući i čuvajući sustav glazbenih škola kroz visok glazbeni profesionalizam ulažemo ne samo u obrazovanje, nego i u vrijednosti koje nisu materijalne.

Odgajamo glazbom plemenite i vrijedne mlade ljude ili kako je rekao Dobronić: one koji će ubrzo postati „os“ oko koje će se vrtjeti glazbeni, ali i sveukupni život čitave jedne društvene sredine. To je ulog u vlastitu budućnost.