Dolazi li vrijeme Ivane Lang?

Je li vrijeme Ivane Lang došlo? Pitate li sudionike soareje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, to je vrijeme već odavno trebalo stići.

Desetak mladih glazbenika, obučenih u majice s printom fotografije Ivane Lang na prsima, zajedno s također desetak notnih izdanja njezinih djela „obučenih“ u grimizne korice, govori o tome.

Mladi glazbenici studenti su izbornog kolegija suvremene glazbe za klavir što ga na zagrebačkoj Akademiji vodi Katarina Krpan. Ona je sa svojim studentima već ostvarila niz zapaženih projekata. Sad je na red došla i Ivana Lang, koja – ruku na srce – možda niti ne spada u njezin kolegij. No „crnih rupa“ poput Ivane Lang ima u nas još puno. Stoga treba iskoristiti svaku priliku da ih se pokuša popuniti.

Mladi glazbenici i nova notna izdanja idu u prilog tomu da vrijeme Ivane Lang dolazi / Snimio Matej Grgić

Zajedno s njom tu je i Tamara Jurkić Sviben, dugogodišnja urednica za glazbu u Vijencu. Ona je te subote preuzela ulogu predavačice u programu. Ivana Lang jedan je od njezinih trajnih interesa. Na nju ju je, zajedno s Božidarom Kuncom, uputio Vladimir Krpan, profesor sa studija usavršavanja na zagrebačkoj Akademiji. Ona je 2006. praizvela i skladateljičin Koncert za orkestar, op. 22, koji se također nalazi među 12 notnih izdanja objavljenih u posljednje četiri godine – i kao partitura, i kao klavirski izvadak. To otvara mogućnost njegova daljnjeg života, o čemu Tamara Jurkić Sviben govori s puno emocija.

Tamara Jurkić Sviben preuzela je i ulogu redaktorice u više predstavljenih izdanja; u Koncertu za klavir redakciju je vodio Berislav Šipuš, a ona mu je bila suradnica. Sam događaj bio je spoj koncerta, konferanse i predstavljanja notnih izdanja u nakladi Cantusa Hrvatskog društva skladatelja uz potporu Ministarstva kulture i medija RH (urednica Sanja Stojanović Stipanov); održan u svečanoj atmosferi dvorane Stančić, dao nam je uvid u klavirski i vokalni opus te zanimljive umjetnice.

„Ivana Lang (Zagreb, 1912. – Zagreb, 1982.) prva je hrvatska skladateljica nakon Dore Pejačević“, ističe autorica Vesna Rožić na albumu koji je objavio Cantus 2019. godine. No, za razliku od Pejačević, „koja je postala svojevrsni izvozni hrvatski kulturni proizvod“, Lang je „sve do novijega doba ostajala često zaobiđena, utišana i nevidljiva“. Možda joj se na koncu dogodi sudbina Dore Pejačević; njezin život i skladateljstvo, dnevnici koje je vodila i raznoliki interesi pripadaju filmskom platnu. Samo da je nekog novog Berkovića pa bismo nakon Dore mogli imati i Ivanu.

Diplomirala je klavir 1937. na zagrebačkoj Akademiji u klasi Antonije Geiger-Eichhorn (također vrlo zanimljive umjetnice, dodaje Tamara Jurkić Sviben), a satove kompozicije polazila je kod Mila Cipre u Zagrebu te Josepha Marxa u Salzburgu. Do umirovljenja je bila nastavnica klavira na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog. Skladanje je osjećala kao potrebu. Njezin opus broji više od stotinu djela.

Ivana Lang pomalo izlazi iz anonimnosti, zahvaljujući već i tome što je skladateljičina kći Kristina Beck-Kukavčić, i sama glazbenica, njezinu ostavštinu još 2017. položila u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu. Tu su sad i recentna diskografska te notna izdanja koja će njezinu glazbu učiniti dostupnijom. Dobra je vijest da edicija notnih izdanja ide dalje.

Album iz 2019. nosi naslov Ivana Lang – Glazbeni univerzum, i doista, skladateljstvo Ivane Lang sazviježđe je za sebe – krajnje intimistično i autoreferentno, obojeno tamnim koloritima, magličasto i eterično, u drugim slučajevima snažno i energično, vrlo osebujno i karakterno. Sama skladateljica opisala ga je kao „oporo lirično“.

Vesna Rožić na albumu spominje i metalnu kutiju u koju je Ivana Lang pohranjivala note. Ona tu kutiju interpretira kao „sigurno mjesto“ na kojemu je njezina glazba čekala „neko bolje i iskrenije doba“.

Vrijeme je da otvorimo tu kutiju. Bez obzira na to kakvo je naše doba. Priređena soareja, mladi glazbenici i nova notna izdanja idu tomu u prilog.