Dobar odgoj čuva moral i mentalno zdravlje

Nova društva stvarana tijekom turbulentnih događanja od 1918. u jednom smjeru, 1941. u drugom, 1945. u trećem, 1995. u četvrtom i dalje usmjeravanjem različitim trendovima stranaka na poziciji, svaki put tjerana su u posve drugom pravcu. Ta „nova“ društva proizašla i formirana u krvavim ratovima nisu dala ne samo primjerenu, nego nikakvu suvislu zamjenu za ono što su pokušavala promijeniti. Usprkos velikim obećanjima, vjerojatno i željama dijela svojih predlagatelja, u svakom od razdoblja u stvaranju uvijek „novog društva“ i „novog čovjeka“, dogodilo se suprotno. U svakoj od tih etapa i u školstvu sve se više gubila veza s tradicijom koja je osiguravala logičan nastavak funkcioniranja škole svaki put na višoj razini.

Dijete može znati što znači moralno postupiti u određenoj situaciji, ali ne znači da će tako učiniti / Izvor Pixabay

Umjesto toga počinjalo se uvijek od početka. Od nule. Stare, vrhovne dotadašnje vrijednosti, vjerovanja i svjetonazori proglašavali su se potpuno krivima i neupotrebljivima pa su se i zabranjivali otvorenim ili prikrivenim pritiscima, umjesto da se zadrži i unaprijedi ono što je dobro i dalje nadograđuje. Osobito se temeljito takav, revolucionarni, princip koristio tijekom izgradnje socijalističkog društva i javno deklarirane „diktature proletarijata“. Ustvari, radilo se samo o taktici nemilosrdnog jednostranačja, i njemu sukladne ideologije, namijenjenih prvenstveno očuvanju osvojene vlasti. Zaboravilo se pa i izopačilo deklarirane vrednote, a nije uspostavljen nimalo kvalitetniji novi sustav vrijednosti pa ni principi odgoja za dobro čovjeka, jedne od deklariranih, a neostvarenih vrijednosti.

U najnovijem pokušaju „uljuđivanja“ i stvaranja isto tako „uljuđenog“ čovjeka i društva, odjednom se čitav sustav, po ugledu na zemlje Zapada, našao u smrtnom zagrljaju kapitala i prepustio njegovu neetičnom iscrpljivanju, nesuvislo, na amaterskoj i nedovršenoj ideji vođene su gospodarske reforme, čemu su se još priključile zbrkane i nedosljedno vođene promjene u društvu. Sve to usmjereno tek na omogućavanje nekontroliranog oplođivanja kapitala. Na „imati“, a ne na „biti“! Pitanje je to koje je još 1970-ih Fromm otvorio, na njega odgovorio i ukazao na njegovu epohalnu važnost. Služenje tom cilju dovelo je do općeg izopačivanja vrednota, proizvodnje, upravljanja, pa i znanošću utvrđenih normi u najrazličitijim područjima čak i toliko važnima kao što su odgoj, odgojne, opće društvene vrednote ili  pitanje zdravlja i bolesti.

Preslagivanje umnog „hardvera“

Medicina koja je uz biologiju i srodne znanosti stvarno kompetentna dijeliti poželjno od anomalije, zdravlje od bolesti, ušutkana je polugama kapitala – izopačenom, njemu predanom politikom, isto takvom vlasti na svjetskoj razini, pa i u OUN-u, i zaglušujućom bukom takozvanih LGBTQ grupacija. Pod vidom osvješćivanja novih naraštaja i novog humanizma izmišljaju se novi, nepostojeći rodovi i šire javnom promidžbom, popularizacijom za ljudsku vrstu pogubni svjetonazori. Nije više riječ o „zaštiti manjinskih skupina“, njihovog životnog prostora (Lebensraum), nego o njihovu nametanju, dominaciji, ovladavanju većinom. Ona, većina, sada se proglašava nastranom, neetičnom i netolerantnom jer ne želi postati sebi neprirodnom i začudo se povlači! Tom istom halabukom, ludim i šarenim, otkačenim i dopadljivim „paradama ponosa“ dodjeljuju se djeci u vrijeme puberteta i adolescencije. Istovremeno im vlada „generalno preslagivanje umnog hardvera“, kore velikog mozga u kojoj dolazi do enormnog gubitka neurona i s tim u vezi nestajanja milijuna sinaptičkih veza, slabljenja ili čak prekidanja neuronskih putova među živčanim centrima, a frontalni i prefrontalni režnjevi, inače odgovorni za najviše razine misaonih operacija, još nisu mijelinizirani (sazreli) pa ni funkcije mišljenja i predviđanja još ne djeluju u potpunosti, dok im isto tako još nije ni konačno formiran (zbog nezrelosti cjelovitog živčanog sustava) psihički, mada je inače jasno utvrđen spolni identitet, biološki, anatomski, endokrino, uspostavljenim funkcijama djelujućeg mozga („ženska“ i „muška“ strana mozga), i posve su jasno zadane ključne reproduktivne funkcije, djeluje se na naraštaje djece takozvanim „šarenim lažima“ i odvodi ih se u pakao borbe s vlastitim identitetom i samima sobom! Svoj udio u tome ima i psihološka indukcija, utjecajem stavova i ponašanja drugih. Sve to potvrđuju činjenice, spoznaje psihoterapeuta, kirurga s iskustvima u centrima za promjenu spola, roditelja, a najvećma same zavedene nesretne djece koja nakon kirurškog zahvata shvate da to što su tražila i učinjeno je, nije ono što im je stvarno trebalo.

Organska podloga vrijednosti

Sve to događa se upravo zato što je čitava sjajna palača odgojnih znanosti gotovo u potpunosti zanemarena! Obojena nasilno slabo vidljivim sivilom. A općepoznate spoznaje isključuju se i iz samog razmišljanja o nastalim događanjima, njihovim uzrocima i posljedicama. U svom istraživanju Floyd i Widaman još 1995. godine pokazuju da postoji značajna pozitivna korelacija između vrijednosti koje se pojedincu nude i onih koje su mu postale značajne u životu i ponašanju. Biranjem različitih kombinacija vrijednosti među ponuđenima oblikuju se postupci i životne odluke u vrijeme još nedovoljno funkcionalnih misaonih kapaciteta, razvijane iz osobnih iskustava, učenja, metodom vlastite kože, promatranjem i utjecajem okoline bez potencijala koje mladoj osobi daju usvojene vrednote i na njima temeljene i uspostavljene vrline (arete).

Vrijednosti mogu promijeniti unutarnji psihološki, emocionalni i kognitivni svijet osobe. Jednako promjenom sinaptičkih veza tijekom „preslagivanja“ u kori velikog mozga može se mijenjati i psihičko doživljavanje svijeta i načina na koji se opaža i reagira na podražaje iz okoline. Mijenja se odgovor čak i autonomnog živčanog sustava jer su sinapsama preusmjereni tokovi impulsa te odgovori organizma, endokrinih žlijezda, androgenih i estrogenih hormona. Lovorka Mađarević u znanstvenom radu Moralni odgoj kao kultivacija emocija (Napredak, časopis za interdisciplinarna istraživanja u odgoju i obrazovanju, br. 4, 2016) s pravom naglašava kako ne može biti koristi od moralnih načela ako osoba najprije nije razvila osjetljivost na njih, jer je ona ključna budući da omogućava uočavanje moralno relevantnih obilježja u različitim okolnostima.

Kod pubescenta, ukoliko nisu odgojem uspostavljeni kriteriji temeljeni na odgojnim vrednotama, a uključi se nekim slučajem u gay skupinu i druži s njezinim članovima, dogodit će se to da počinje preferirati takvu spolnu orijentaciju. Pri povezivanju novih neurona u razdoblju njihovog ponovnog umnožavanja, stvaranja novih sinaptičkih veza, neuronskih putova, lanaca, mreža, mijenja se struktura „hardvera“. Ovim organskim, mada vrlo suptilnim promjenama, koje je konkretno u određenom slučaju, kontekstu, za sada još teško utvrđivati, uspostavlja se i organska podloga promjenama emocionalnog, kognitivnog, pa i erotskog odgovora na podražaje. Prihvaćene nove preferencije u ovom burnom razvojnom razdoblju dobivaju tako i organsku podlogu i utvrđuju se nasuprot i bez obzira na već postojeću tjelesnu, anatomsku i organsku strukturu organizma.

S tim u vezi važno je naglasiti i kako se dječje vrijednosno i moralno funkcioniranje uvelike razlikuje od moralnih sudova i ponašanja odraslih (Psihologija obrazovanja, Vizek Vidović, Rijavec, Vlahović-Štetić i Miljković, 2014) jer je kod njih završeno sazrijevanje centralnog živčanog sustava, neuronske veze nisu još u potpunosti utvrđene i mijelinizacija završena, te nije utvrđen konačni spolni, profesionalni i kulturni identitet niti je usklađen s ostalim pa i anatomskim određenjem. Dijete može znati što znači moralno postupiti u određenoj situaciji, ali to ne znači da će tako i učiniti jer „hardver“ i „softver“ još nisu usklađeni. Stoga odgojem treba postići da vrednote budu usvojene i na kognitivnoj i emocionalnoj, ali i ponašajnoj razini što ranije i to u vidu vlastitih vrlina. Znamo li da su moralne vrijednosti i njihovo življenje presudni i za unutarnji mir i ravnotežu, onda znamo da ići protiv njih donosi dvojbe, napetosti te kod normalnih osobnosti djeluje porazno na životni mir, psihičku i socijalnu ravnotežu pojedinca.

Dakle, važno je znati kako usvajanje poželjnog sustava vrijednosti nije samo pitanje „dobrog odgoja“, nego je i čuvar moralnog funkcioniranja i uravnoteženosti pojedinca pa i čitavog društva, na općoj razini. Na individualnoj razini pak kvaliteta odgoja sprečava djelovanje pojedinca suprotno moralnim vrijednostima koje kumulativno ima izrazito nepovoljan utjecaj okoline i na psihološki balans inače zdrave osobe, a onda u konačnici i na samo njezino mentalno zdravlje. (nastavlja se)