U Križevcima promovirana monografija o Vladimiru Kranjčeviću

U Koncertnoj dvorani Glazbene škole Alberta Štrige Križevci 10. veljače održana je promocija knjige Saše Dracha Do posljednjeg zbora. Vladimir Kranjčević, život i djelo. Pred izuzetno raspoloženom i iznad očekivanja brojnom publikom knjigu su predstavili i komentirali autor Saša Drach i urednica Martina Fryda-Kaurimsky, uz moderiranje predsjednice OMH u Križevcima Renate Husinec. Promociju su organizirali križevački Ogranak, Glazbena škola Alberta Štrige Križevci i Ured za crkvenu glazbu, umjetnost i kulturna dobra Križevačke eparhije, a sve kako bi se odala počast Vladimiru Kranjčeviću koji je cijeloga života ostao vezan uz Križevce: od sklanjanja kod bake i djeda tijekom Drugog svjetskog rata pa sve do dirigiranja izvedbom Carmine Burane Carla Orffa 2015. godine prilikom proslave 70. obljetnice osnutka križevačke glazbene škole.

Promocija je bila zamišljena kao razgovor između troje predstavljača s poticajem na slobodna uključivanja iz publike. Opuštena atmosfera i ležeran ton stvorili su ugodno okruženje te su dva sata brzo protekla, a dijaprojekcija odabranih fotografija iz maestrova života i susreta s brojnim drugim zaslužnim povijesnim ličnostima stalno je pobuđivala publiku na komentiranje, šaputanje i osmijehe.

Knjigu su uz moderiranje Renate Husinec predstavili Martina Fryda-Kaurimsky i Saša Drach

Knjiga Saše Dracha nastala je na temelju brojnih razgovora vođenih s maestrom Kranjčevićem, članovima njegove obitelji, prijateljima i poznanicima. Knjiga je tako prije svega zbir sjećanja, anegdota i priča te predstavlja svjedočanstvo o doživljaju vremena i društvenih promjena zadnjih 80 godina. Bilo da dijelite ista iskustva i proživljene događaje ili samo volite priče iz prve ruke o značajnim povijesnim prevratima i ljudima, stil pisanja bez poteškoća će vas privući. Na križevačkoj promociji knjige mogao se lijepo usporediti entuzijazam obiju strana – još uvijek živućih Kranjčevićevih suvremenika s jedne i ljubitelja priča s druge strane, koji su svi podjednako uživali.

Ozren Bogdanović, dirigent i voditelj križevačkog Hrvatskog pjevačkog društva Kalnik s kojim je na početku i na kraju promocije izveo dvije zborske minijature, možda je najbolje pokazao u svojem kratkom obraćanju kako je zapravo Kranjčevićeva neobična pojava oduvijek bila najbolji putokaz da se objavi jedna ovakva knjiga. Nekoliko anegdota i priča o prijateljskoj i profesionalnoj suradnji koje je Bogdanović dodatno iznio, plastičan su primjer koliko još zaduženika i poštovatelja Kranjčevićeve osebujnosti hoda i hodat će još dosta desetljeća našim kulturnim krugovima. Zaleđena i nikako definitivno ispričana priča Saše Dracha o „velikom Kranjcu“ gotovo pa sigurno neće ostati jedina. Ako nečiji život piše romane (u množini!), onda je to zasigurno onaj Vladimira Kranjčevića.