Martina Bašić, Zač se reče…? Frazemi, izreke i poslovice crikveničko-vinodolskoga kraja
Naviknuti smo na učestalo pitanje Kako se kaže? u materinskom, a ne samo u stranom jeziku i već pomalo zasićeni rasprava kaže li se u hrvatskom književnom ili pak hrvatskom standardnom bojiti ili bojati zidove, pa sam s velikom znatiželjom posegnula za knjigom Martine Bašić naslova Zač se reče…? Frazemi, izreke i poslovice crikveničko-vinodolskoga kraja, ali i sa željom da usporedim uvrštene izraze s onima iz moga rodnog kraja. Želja da napišem prikaz potvrda je mojih dojmova. Martina Bašić znanstvena je savjetnica u Zavodu za lingvistička istraživanja HAZU, autorica više desetaka znanstvenih dijalektoloških i frazeoloških radova, voditeljica i suradnica na nekoliko znanstvenih projekata iz tih područja. Knjiga je objavljena u izdanju crikveničkog Centra za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić. Iako među leksikografima kruži (opravdana) jadikovka da predgovore nitko ne čita, upravo je Predgovor nezaobilazno poglavlje u ovoj monografiji s rječnikom jer nas autorica upoznaje sa zapaženim brojem dijalektoloških projekata na kojima surađuje i koje vodi te s dijalektološkim izvorima dostupnima ljubiteljima i proučavateljima dijalektne riječi.
Izd. Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić, Crikvenica, 2021.
U knjigu su uvršteni frazemi triju govora: crikveničkoga, griškoga i novljanskoga govora sa znanstveno dokumentiranim jezičnim posebnostima, a važnima zbog povijesnih i društvenih veza iz doba nastanka Vinodolskog zakonika iz 13. st. Autorica ukazuje da su „gradovi/općine Grižane i Novi Grad (danas Novi Vinodolski) bili (…) dio srednjovjekovne župe Vinodol, a današnje je područje naselja Crikvenica pripadalo Općini Grižane koja je, s Belgradom, upravljala naseljenim brijegom uz Dubračinu (Kotom) i lukom uz ušće Dubračine.“
Upravo su mjesni govori tih triju općina autohtoni govori čakavskog narječja kojima je autorica upravo zbog konzervativnih jezičnih obilježja odlučila posvetiti pozornost uzimajući u obzir frazeološki fond koji će se ovim ukoričenim izdanjem sačuvati od zaborava. Iako autorica naslovom najavljuje kratke napomene, one su sastavljene da dijalektolozima i frazeolozima, ali i ostalim stručnjacima ponude uvid u fonološka i morfološka obilježja odabranih triju govora, a istodobno čitatelja laika ne dovedu u iskušenje da odustane od čitanja zbog nedostatne jezikoslovne izobrazbe. Autorica upoznaje korisnike i čitatelje s obilježjima kao što su inventar, distribucija i razvoj u odnosu na polazni sustav, a svaki je primjer popraćen kraticom imena naselja, dok grafičke oznake ukazuju na razlikovne primjere ili varijacije.
Opis jezičnih obilježja triju mjesnih govora nadahnut je koliko to dopušta znanstveni stil i istodobno vodič kroz prostor i vrijeme koje je ostavilo traga na detaljno pojašnjene frazeologizirane izraze.
Središnji dio knjige naslova Frazemi, izreke i poslovice čine 64 frazeološka eseja. Pod nadnatuknicom LIBAR navedeni su frazemi zet libar v ruku kojim se upozorava da je za dobre ocjene potrebno učiti, knjiga leži komu u značenju „dobro uči tko“ i ćapat se knjigi u značenju „ozbiljno se prihvatiti učenja“. U istoj su frazemskoj pričici i frazemi steplit kantridu „marljivo, ustrajno učiti“ obrađen pod nadnatuknicom KANTRIDA te frazemi znat ča kako Očenaš, znat ča kako vodu pit i imet ča va malen prstu u značenju „odlično znati što, znati što sa sigurnošću, znati što napamet“.
Ozračje prostora na kojem žive govornici triju mjesnih govora, ali i cijeloga pomorskoga područja dočarava priča o trabakulu, tradicionalnom drvenom jedrenjaku s dvama jarbolima. Nadnatuknica TRABAKUL kao sastavnica zastupljena je u frazemu s dvjema talijanskim posuđenicama (trabaccolo i bonaccia): ko trabakul na bonace kojim se opisuje mirna osoba, a frazem je motiviran nepomičnim stajanjem trabakula za vrijeme bonace – potpuno mirnoga mora bez vjetra. Koncept mirnoće potvrđuju i ornitonimski frazemi miran kako bubica i miran ko božji volak. Volak je kukac jelenak, najveći kukac opisanoga prostora koji zbog svoje veličine rijetko leti. Antonimna su pak značenja frazemi mestit se (vrtet se) kot prdac va (po) gaćah i imet črvi v rite „biti nemiran (nestrpljiv), ne moći se zadržati na jednome mjestu“.
Fusnote u tom dijelu knjige omogućuju lakše razumijevanje frazemskih posebnosti, ali njihov broj i sadržaj ne opterećuju tekst.
Abecedno kazalo frazema, izreka i poslovica sadrži sve višerječne jedinice poredane prema abecednom redu prve riječi te popraćene podatkom o mjestu njegove obrade (npr. imet ča va malen prstu→ LIBAR, proć svetomu Ivanu → BOG, zaspat (spat) kako cok → COK). Uz poslovice i izreke (izraze, kletve i psovke) stoje posebne oznake.
Sljedeće je poglavlje knjige Kazalo nosivih sastavnica frazema, izreka i poslovica koje sadrži nadnatuknicu ispod koje se nižu svi frazemi, izreke i poslovice spomenuti u frazemskim člancima (GROŠ nimati ni prebitog groša → SOLDI).
Nakon nosive sastavnice, nadnatuknice, navode se frazemi, izreke i poslovice detaljnije opisani u frazemskim člancima. Nadnatuknica je određena u skladu s hrvatskom frazeografskom tradicijom usustavljenom prema načelima Zagrebačke frazeološke škole i dijalektološke frazeografske prakse po morfološkom načelu, tj. vrsti riječi kojima pripadaju frazemske sastavnice imenice (i poimeničeni pridjevi), pridjevi (i glagolski pridjevi), prilozi (i glagolski prilozi), brojevi, zamjenice, glagoli potpunoga značenja i veznici. Ako su frazemi obrađeni pod nekom drugom sastavnicom, navodi se strelica kao uputnica na nadnatuknicu u rječničkom dijelu knjige npr. JACERA mrzlo je kako va jacere → JACERA; TRENTAUN prišal je komu trentaun • ufatil je koga trentaun → FURIJA.
Kazalo istoznačnih i bliskoznačnih frazema, izreka i poslovica obuhvaća istoznačne i bliskoznačne frazeme pod nadnatuknicom hrvatskoga standardnog jezika, koja pobliže određuje njihovo značenje i pomaže u odgovoru na pitanje koje i sama autorica navodi na početku knjige: A kako se još reče?
Kad su s istom nadnatuknicom povezana i druga značenja, i ona se navode u nastavku. Nadnatuknicu prati značenje, naprimjer:
OMALOVAŽAVATI omalovažavati koga, ismijavati koga, držat (imet, zet) koga za bulina, smatrati koga budalom, omalovažavati koga, držat koga za monu.
Knjigu zatvara popis kratica i grafičkih oznaka te popis literature s 82 konzultirane bibliografske jedinice.
Knjiga Martine Bašić odražava znanstveni interes, ali i istraživačku strast i ljubav prema domaćoj riči. Autorica je uspješno ispreplela svoje dvije discipline – dijalektologiju i frazeologiju u ukoričenom dragulju recentnih znanstveno-istraživačkih saznanja i terenskih istraživanja. Sve rezultate i svoja znanja uspjela je oblikovati na način pristupačan i razumljiv i onima koji svojom strukom i življenjem nisu vezani uz jezikoslovlje, a ni leksikografiju. Atraktivnosti knjige pridonose i popratne ilustracije Marie Solange Antonić.
Knjiga se čita kao svojevrsni svevremenski dnevnik, zapis frazema, ali i običaja svojstvenih odabranom prostoru s odgovorom na pitanje Zač se reče? Ova će znanstvena knjiga s popularizatorskom porukom privući jezikoslovce, ne samo dijalektologe i frazeologe, jer se, poput većeg dijela frazeološko-dijalektoloških znanstvenih naslova, ona može čitati i od kraja i od sredine, a sadržaj može poslužiti i kao ispitno gradivo i kao izvor pitanja na popularnim televizijskim i pub-kvizovima. Nema sumnje da će ovu knjigu rado imati i u ruci i oni koji su, makar u ljetnim mjesecima, izloženi svim opisanim frazemima, poslovicama i izrekama.
809 - 13. ožujka 2025. | Arhiva
Klikni za povratak